Osim politike, koja je dobrim dijelom u pozadini odluke da se televiziji BK ne dodijeli nacionalna koncesija, iako je to bila treća po gledanosti srpska televizija, glavni motiv bitke za televizijske nacionalnih koncesija je novac, jer se emitiranje programa na cijelom prostoru Srbije može i te kako marketinški isplatiti.
Vrijednost medijskog prostora Srbije procjenjuje se na 95 milijuna eura, od čega televizijske kuće zarađuju 70 milijuna, a ostali mediji 20 milijuna, dok na reklame putem vanjskog oglašavanja otpada pet milijuna eura.
Koncesije za privatne nacionalne kanale su, kao što je poznato, dobili TV Pink, TV B92, TV Košava i Hepi (zajedničku frekvenciju), inozemna kompanija Fox i TV Avala (u osnivanju).
Svi su zato uvjereni da je RRA obavila posao pod političkim pritiskom, ali i uplivom krupnog kapitala, tim prije što se kao osnivači TV Avale pojavljuje skupina srbijanskih tajkuna na čelu s Dankom Đunićem, koji je prije deset godina obavljao posao potpredsjednika Savezne vlade.
Na brzinu sročeno obrazloženje u kojemu se navodi da su se kriteriji RRA oslanjali “na dosadašnji poslovni uspjeh i kakav će biti u budućnosti”, samo je dodatno podignulo temperaturu. Ispada kako je bitno kakav prihod TV kuće ostvaruju, a manje je važno kakav program emitiraju.
Kriterij je prilično klimav, jer, ako je protekli poslovni uspjeh lako dokaziv, zato je budući posve neizvjestan. Kao da su koncesije davane, u stilu beogradskog žargona: vjeruj, majke mi.
Tako je TV Pink dobila frekvenciju na temelju obećanja da će u svoj razvoj uložiti sto milijuna eura, iako je godinama emitirala program na niskom pragu ukusa, njegujući turbo folk, jer ‘’to narod voli’’.
Pink TV razvio se u vrijeme kada je Srbijom vedrila i oblačila Mirjana Marković, predsjednica Jugoslavenske ljevice, u kojoj je vlasnik Željko Mitrović zauzimao jedno od najviših mjesta u partijskoj hijerarhiji.
Koncesiju je dobila i TV Košava, nekada u vlasništvu Marije Milošević, kćeri Slobodana Miloševića, koja je ostala u pamćenju po nastupima brojnih proročica, koje su gledaocima predskazivale bolju budućnost, te po mekim porno emisijama.
Uz BK najviše se žale i predstavnici RTL-a, koji tvrde da ispunjavaju kriterije, poput iskustva, programske raznolikosti i financijske serioznosti.
Trenutno u Srbiji TV program emitira 47 TV stanica, a uz to postoje i dvije TV produkcije VIN (glavna urednica Gordana Suša) i TV Mreža (glavna urednica Lila Radonjić).
Vrijednost oglasnog tržišta procjenjuje se na 95 milijuna eura, od čega TV kuće zarađuju 70 milijuna, a svi ostali mediji 25 milijuna
Osim politike, koja je dobrim dijelom u pozadini odluke da se televiziji BK ne dodijeli nacionalna koncesija, iako je to bila treća po gledanosti srpska televizija, glavni motiv bitke za televizijske nacionalnih koncesija je novac, jer se emitiranje programa na cijelom prostoru Srbije može i te kako marketinški isplatiti.
Vrijednost medijskog prostora Srbije procjenjuje se na 95 milijuna eura, od čega televizijske kuće zarađuju 70 milijuna, a ostali mediji 20 milijuna, dok na reklame putem vanjskog oglašavanja otpada pet milijuna eura.
Koncesije za privatne nacionalne kanale su, kao što je poznato, dobili TV Pink, TV B92, TV Košava i Hepi (zajedničku frekvenciju), inozemna kompanija Fox i TV Avala (u osnivanju).
Svi su zato uvjereni da je RRA obavila posao pod političkim pritiskom, ali i uplivom krupnog kapitala, tim prije što se kao osnivači TV Avale pojavljuje skupina srbijanskih tajkuna na čelu s Dankom Đunićem, koji je prije deset godina obavljao posao potpredsjednika Savezne vlade.
Na brzinu sročeno obrazloženje u kojemu se navodi da su se kriteriji RRA oslanjali “na dosadašnji poslovni uspjeh i kakav će biti u budućnosti”, samo je dodatno podignulo temperaturu. Ispada kako je bitno kakav prihod TV kuće ostvaruju, a manje je važno kakav program emitiraju.
Kriterij je prilično klimav, jer, ako je protekli poslovni uspjeh lako dokaziv, zato je budući posve neizvjestan. Kao da su koncesije davane, u stilu beogradskog žargona: vjeruj, majke mi.
Tako je TV Pink dobila frekvenciju na temelju obećanja da će u svoj razvoj uložiti sto milijuna eura, iako je godinama emitirala program na niskom pragu ukusa, njegujući turbo folk, jer ‘’to narod voli’’.
Pink TV razvio se u vrijeme kada je Srbijom vedrila i oblačila Mirjana Marković, predsjednica Jugoslavenske ljevice, u kojoj je vlasnik Željko Mitrović zauzimao jedno od najviših mjesta u partijskoj hijerarhiji.
Koncesiju je dobila i TV Košava, nekada u vlasništvu Marije Milošević, kćeri Slobodana Miloševića, koja je ostala u pamćenju po nastupima brojnih proročica, koje su gledaocima predskazivale bolju budućnost, te po mekim porno emisijama.
Uz BK najviše se žale i predstavnici RTL-a, koji tvrde da ispunjavaju kriterije, poput iskustva, programske raznolikosti i financijske serioznosti.
Trenutno u Srbiji TV program emitira 47 TV stanica, a uz to postoje i dvije TV produkcije VIN (glavna urednica Gordana Suša) i TV Mreža (glavna urednica Lila Radonjić).
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu