Nakon političke potpore koju je Rusija pružila Srbiji u nastojanju da zadrži Kosovo, između Moskve i Beograda aktualizirano je jačanje međusobnih ekonomskih odnosa radi povećanja vanjskotrgovačke razmjene. Dosad je u trgovini između Srbije i Rusije dominirao uvoz nafte i plina iz ruskih izvora. Zbog toga je Srbija imala najveću negativnu vanjskotrgovačku bilancu s Rusijom iz koje je uvozila robu u vrijednosti blizu 2 milijarde eura, dok je njezin izvoz iznosio 326 milijuna eura. Nakon pada Miloševićeva režima Srbija je svoju ekonomsku budućnost temeljila na suradnji s Europskom unijom s čijim članicama ostvaruje 55 posto izvoza. U ukupnim inozemnim investicijama, koje u posljednjih sedam godina iznose 13,5 milijardi dolara, dominiraju članice EU u čemu prednjače Austrija, Grčka, Slovenija i Italija.

600 milijuna dolara ruskog ulaganja
Ruski kapital je dosad bio iznimno skromno zastupljen. Dva najveća ulaganja bila su Lukoilova kupnja kompanije Beopetrol i ulazak moskovskog Metropola u najveću srbijansku turističku agencije Putnik. Riječ je o ukupnome ulaganju od oko 600 milijuna dolara. Bilo je pokušaja pojedinih ruskih banaka da dođu na srbijansko financijsko tržište, ali nisu dobile dozvolu od središnje banke. Tek je 2006. godini dana dozvola Moskovskoj banci za preuzimanje Agrobanke, ali je taj posao propao jer su u ruskoj banci procijenili kako im je isplativije osnovati vlastitu banku sa stopostotnim kapitalom. Ruskom oligarhu Olegu Deripaski propala je kupnja RTB-a Bor jer je bolju ponudu dao austrijski konzorcij A-TEC Mirka Kovatsa. Zbog okretanja Zapadu, proteklih godina srbijanska ekonomija bila je manje orijentirana prema Moskvi iako s Rusijom ima sporazum o slobodnoj trgovini. Mnogi europski investitori procijenili su kako je isplativo ulagati u Srbiju zbog spomenutog sporazuma kojeg srbijansko gospodarstvo nije moglo u punoj mjeri koristiti, jer nije imalo dovoljno robe za veliko rusko tržište koje je u međuvremenu postalo izbirljivo. Ministar trgovine Predrag Bubalo nedavno se vratio iz Moskve s obećanjima o novim pogodnostima za plasman srbijanske robe na rusko tržište. Prema Bubalovim riječima, ugovoreni protokol o suradnji omogućuje veći i olakšani plasman robe iz Srbije, osobito kada je riječ o farmaceutskoj industriji, proizvodnji hrane i pića, te Ikarbusovih autobusa, Simpova namještaja i Tigrove gumene obuće. Protokolom se predviđa brže izdavanje dozvola za uvoz srbijanske robe, kao i pružanje pomoći u neposrednom nastupu na rusko tržište. Glavni zajednički ekonomski poslovi u budućnosti tek se trebaju obaviti. Riječ je o prodaji većinskog dijela domaće Naftne industrije ruskoj kompaniji Gazpromnjeft i gradnji magistralnog plinovoda kroz Srbiju. Prema sklopljenom sporazumu, Gazpromnjeft već do kraja godine treba preuzeti 51 posto NIS-a za što će u gotovini platiti 400 milijuna eura, dok će preostalih 500 milijuna uložiti u tehnološku obnovu dviju rafinerija i učinkovitu zaštitu okoliša. Taj sporazum podijelio je stručnu javnost i izazvao razmimoilaženja u vladi. Mlađan Dinkić, ministar ekonomije, veliki je protivnik prodaje NIS-a bez natječaja jer je uvjeren da NIS vrijedi dvostruko više od cijene koju će platiti Gazpromnjeft. U međuvremenu su se odnosi između proruske strane, koju zastupa premijer Vojislav Koštunica i G17 Mlađana Dinkića toliko zaoštrili da je prekinuta komunikacija dva partnera u koalicijskoj vladi.

Ukidanje viza za Ruse
Srbija najviše očekuje od izgradnje plinovoda, jer će osim sigurnije opskrbe tim energentom postati tranzitna zemlja, računa se da će godišnja dobit od naplate transportnih usluga iznositi blizu 200 milijuna dolara. Korist od plinskog aranžmana nitko ne osporava, ali postoje prigovori što je i u tom sektoru dozvoljeno da ruska strana ima većinsko vlasništvo.