Legendardni glavni urednik brojnih dnevnih, tjednih i mjesečnih izdanja, koji je tijekom karijere pokrenuo čak 25 listova, kritičan je zbog pretvaranja novina u u tabloide, a njihovim nakladnicima zamjera prodaju Tiska Agrokoru.

Kakva je Vaša ocjena stanja na tržištu tiska, da li je glavna kriza prošla?
Iako se, sudeći po broju tiskovina koje se izlažu na prodajnim mjestima, može steći dojam da u Hrvatskoj izdavaštvo cvate kao nikad ranije, bojim se da se ono danas nalazi u najdubljoj krizi dosad. Naklade su niže nego su ikad bile, a tzv. remitenda, odnosno broj neprodanih primjeraka, kreće se i preko 50 posto. Izdavači su sve više prisiljeni pokrivati troškove iz oglasnih prihoda, a oni su posljednjih godinu- dvije sve manji. Tako su se gotovo svi nakladnici našli u vrlo ozbiljnim problemima. Zasad se gase pojedina izdanja, a uskoro će početi nestajati i cijele izdavačke kuće. Dakle, kriza u kojoj se našlo izdavaštvo ne samo da nije prošla, nego ono tone sve dublje. Druga je, naravno, priča zašto je do toga došlo. Najlakši je odgovor da je kriza zahvatila cijeli svijet i da su mnogi svjetski nakladnici u sličnoj situaciji. U tome ima istine, ali je isto tako istina da se nisu baš svi našli u tim nevoljama. To vam je kao i s državama: one koje nisu na vrijeme shvatile što se sprema, našle su se u nepremostivim teškoćama. Izdavači su jurili za profitom, uljuljkali su se u obilju, dodvoravali se oglašivačima, obračunavali se s konkurencijom i malo pomalo pretvarali svoje novine u tabloide. Pritom su zanemarili kvalitetu svojih izdanja.

Koji je trenutno najveći problem izdavaštva?
Novine sve više nalikuju jedna drugoj, i u sadržaju i u izgledu. Jedni druge kopiraju. Čitatelj danas kupuje samo jedne novine, ali ne zbog pada kupovne moći nego zato jer sve novine imaju isti sadržaj. Zaboravljaju osnovno pravilo da će uspjeti one novine koje se od drugih razlikuju po izgledu, izboru i obradi tema. Slično se danas događa i s portalima, jedni druge prepisuju, a svi zajedno prepisuju dnevne novine ili one njih. Pročitate jedne novine ili jedan portal, kao da ste pročitali sve druge. I da ne zaboravimo najvažnije – čitatelji sve manje vjeruju novinama. A, molim vas, kako da im vjeruju kad se ono što objave danas, već sutra nerijetko pokaže netočnim. Sve samo zato što gotovo sve novine samo jure za senzacijama. Često se izmišlja senzacija i tamo gdje je nema. Znam urednike koji bi najprije smislili atraktivan naslov, a novinar je svojim tekstom trebao nadopuniti ono što stoji u naslovu, a kako često za to nije imao elemenata bio je prisiljen izmišljati nove “činjenice”. Ili, imate slučajeve da naslov govori jedno, a u tekstu piše sasvim drugo. Redakcije su, zbog štednje, ukinule redaktore i lektore pa zato tekstovi vrve glupostima i obiluju gramatičkim greškama. Nažalost, u tu zamku su upali i oni izdavači koji su do jučer težili ozbiljnom novinarstvu. Eto, zbog svega toga mislim da ne samo da glavna kriza na tržištu tiska nije prošla, nego joj se ne vidi kraj.

EPH odustaje od Cosmopolitana, očekujete li gašenje još nekih tiskovina?
Šteta za Cosmo. U vrijeme kada sam bio direktor EPH taj je mjesečnik bio vrlo profitabilan, imao je prodanu nakladu preko 30.000 primjeraka i više od 100 stranica oglasa po broju. Da li se gase još neke tiskovine u Hrvatskoj? To najbolje znaju sami izdavači. Ako je suditi po nakladama većine izdanja i po količini oglasa što ih objavljuju, moglo bi se očekivati takvo što. Sve ovisi o financijskoj moći izdavača i njihovoj spremnosti da priznaju poraz i ugase neko neprofitabilno izdanje. Znam iz višegodišnjeg iskustva da je to najteža odluka, kao da se odričete jednog djeteta.

Kakva izdanja u ovom trenutku uopće ima smisla pokretati?
Najbolje ih je uopće ne pokretati, kad se zna koliko ih je danas na našem tržištu i da većina grca u financijskim problemima zbog niskih naklada i sve manjeg prihoda od prodaje oglasnog prostora. Ali, unatoč svemu, mislim da itekako ima prostora za nova kvalitetna izdanja, koja se moraju po svemu razlikovati od postojećih. To si, međutim, mogu priuštiti samo zaista veliki i moćni izdavač, a to su kod nas samo dva – EPH i Styria. Jer, pokretanje nekog novog novinskog proizvoda, bilo da se radi o dnevnim novinama, tjedniku ili mjesečniku, vrlo je skupa zabava. Neki novi izdavači, koji su se u zadnje vrijeme pojavili na našem tržištu, ili imaju viška novaca ili su zaslijepljeni atraktivnim igračkama, kakve novine znaju biti, pa iz neznanja srljaju u gubitke. Mora se, naime, znati da svatko onaj koji ulazi u taj posao treba znatna sredstva uložiti ne samo u opremu, uredski prostor i ljude, nego mora unaprijed platiti distributeru i uložiti podosta novca u reklamu.

Gube li nakladnici utrku s televizijama oko marketinških prihoda?
To najbolje znaju sami nakladnici. Mislim da svi gube u razdiobi marketinškog kolača. Sveopća kriza dovela je do znatnog smanjenja mogućnosti oglašivača za reklamiranje, kako u novinama tako i na televiziji. Pogledajte samo tko se reklamira u ekskluzivnim terminima na HTV-u. Mnogi griješe što odustaju od reklamiranja svojih proizvoda ili usluga. Kako ćeš prodati svoju “robu” ako je ne namećeš potencijalnom kupcu kroz reklamu? Mnogi na tome štede, što im dugoročno gledano čini štetu.

Agrokor je, nakon Tiska, preuzeo i sve kioske Slobodne Dalmacije, da li je takva koncentracija dobra za razvoj hrvatske medijske scene?
Naravno, da nije. Uvjeren sam da su oni izdavači, koji su bili vlasnici Tiska, prodajne mreže Slobodne Dalmacije i Distripressa pogriješili što su sve dali u ruke novom distributeru koji je time postao monopolist. Iz vlastitog iskustva znam, a poznato mi je kako rade distributeri novina u Austriji, Njemačkoj, Italiji i Francuskoj, gdje smo plasirali naša izdanja. Za izdavača novina najbolje je ako se onaj tko prodaje njihove proizvode bavi samo tim poslom a ne da mu je to jedna od djelatnosti, zasigurno ne i najvažnija. To se može vidjeti kad samo bacite pogled na neki naš kiosk, tu se može kupiti svašta, od kondoma do sladoleda. Što je možda još važnije, novi vlasnik kioska postao je monopolist, a to nije nimalo dobro. Kod nas su izdavači dovedeni u situaciju po onoj: uzmi ili ostavi. A to znači ili prihvatiti nimalo povoljne uvjete koji se sada nude, ili zaboraviti da se s tim poslom uopće bavite. Moram vas podsjetiti na također neodrživu situaciju kada su izdavači bili vlasnici Tiska, ali do toga je došlo stjecajem nesretnih okolnosti kada se taj distributer našao u stečaju pa su izdavači svoja potraživanje pretvorili u suvlasništvo nad Tiskom. Nezavidna situacija u kojoj su se kasnije našli izdavači prisilila ih je da prodaju svoje vlasništvu u Tisku, ne razmišljajući koliko je dugoročno bio pametan taj potez.

O novim tabloidima

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

Pripremaju se neki novi tabloidi, imaju li oni šanse za uspjeh?
Priča se već neko vrijeme da jedan veliki izdavač pokreće dnevni tabloid, s vremena na vrijeme to se ponovo i aktualizira, a onda se naprave trezvene računice i stvar odgodi za “neka bolja vremena”. Tu se prvenstveno vodi računa o potencijalnim oglašivačima, ali je njih sve manje i oglasni se prostor danas prodaje s popustima od 50, 60 pa i više posto. A tu onda nema nikakvih izgleda za opstanak na tržištu. Uostalom, na našem tržištu danas nemamo samo jedan tabloid nego su skoro sve dnevne novine pomalo postale tabloidi, i po izgledu i po načinu kako biraju i obrađuju teme.