Na temelju dobivenih informacija od američke vlade, vladini organi u Srbiji provjeravaju prebacivanje više od milijardu dolara na Cipar iako je, prema statističkim podacima, robna razmjena između dvije zemlje manja od 50 milijuna dolara. Zbog toga se osnovano sumnja da je riječ o klasičnom pranju novca, što je bila praksa u vrijeme vladavine Miloševićeva režima. Upozorenje američke vlade, kao i OESS-a, odnosi se na 2005. godinu. Radovan Jelašić, guverner NBS izjavio je u povodu informacija State Departmenta da središnja banka ne drži nijedan euro ili dolar iz svojih rezervi na Cipru. Dodao je kako nije u nadležnosti NBS-a da kontrolira pranja novca, već da je taj posao u djelokrugu rada Uprave za sprječavanje pranja novca. Nevolja je što su tri nadležne institucije za kontrolu tokova novca praktično obezglavljene. Uprava za sprječavanje pranja novca nema direktora, Ministarstvo financija nema ministra, već taj posao obavlja kao v.d. Milan Parivodić, koji je ujedno i ministar za ekonomske odnose s inozemstvom. I u Poreznoj upravi prvi čovjek ima status vršitelja dužnosti tako da postoji dvojba koliko će najavljena kontrola biti učinkovita. Sadašnja vlada izbjegava uzeti u ruke vrući krumpir, poput ispitivanja pranja novca, opravdavajući se da je njezina uloga tehnička, dok se ne izabere nova. Takvo stanje u vrhu vlasti pogoduje ljudima da svoje kriminalizirane poslove legaliziraju, što pojedincima nije bilo teško i kada je vlada bila u punom sastavu. Prema službenim policijskim podatcima, u procesu privatizacije 20 posto kupoprodajnih poslova obavljeno je sumnjivo stečenim kapitalom, čime su oprani prljavi novci.

Epilog tog nalaza nije dobio sudsku dimenziju. U 80 posto slučajeva nezakonito stečeni novac pripisuje se privrednom kriminalnu, odnosno da se do njega dolazi neplaćanjem poreza, korupcijom ili zloporabom službenog položaja. U posljednjih šest mjeseci srbijanski zatvori prepuni su uhićenika koji su članovi raznih kriminalnih skupina. Otkrivene su mafije u carinskoj službi, obrazovanju, cestovnoj djelatnosti, stečajnim poslovima, a u nekima su sudjelovali i pripadnici policije. U domaćoj javnosti, kojoj su nezakoniti poslovi poznati i prije otkrivanja djelovanja kriminalnih skupina, prevladava uvjerenje kako je to samo vrh ledenog brijega u odnosu na pravo stanje stvari. U Srbiji postoji Zakon o sprječavanju pranja novca, prema kojemu se svaka transakcija vrjednija od 15 tisuća eura mora ispitati, ali se u praksi ta odredba ne primjenjuje. Tako se na lak način prljavi novac unosi u legalne tokove kupnjom nekretnina, poduzeća ili deponiranjem za dobivanje kredita. Državni tajnik za financije Vladimir Ilić izjavio je kako je izdao nalog za provjeru spornih navoda dodajući da Cipar ima bitnu ulogu u putovima novca koji ide iz Srbije, ali da postoje različita objašnjenja kako su u State Departmentu došli do zaključka o pranju novca. Prema Iliću, moguće je da je riječ o transferu dobiti budući da mnogi domaći tajkuni imaju svoje tvrtke na Cipru, a nije isklučeno da se preko ciparskih banaka plaća roba uvezena iz trećih zemalja. NBS iznosi podatak prema kojemu gotovo 80 posto domaćeg bankarskog sustava čine banke kojih su većinski vlasnici iz zemalja EU, te da njihovi klijenti posluju s Ciprom ili preko njega, koji je također država članica EU. Na ovaj način želi se reći da je pranje prljavog novca svjetski, a ne samo srbijanski problem.