Dok sam u jesen 1985. pokušavao natjerati svoj Commodore 64 da nešto smisleno napravi, pišući kriptične naredbe poput LDA 65 JSR FFD2, na televiziji se prikazivao dokumentarni film o Minitelu, tehnološkom čudu iz Francuske. Minitel je računalni terminal kojeg je korisnicima od 1983. dijelio francuski Telecom, a koristio se za ono za što se danas koristi internet: za traženje traženje informacija o, recimo, voznom redu, kino predstavama ili priredbama. Najpopularniji servis bio je – traženje partnera. Dakle, internet u malom. Sustav nije zaživio u ostalom dijelu Europe i uskoro ga je internet pregazio.

Francuski aduti
Imala je Francuska i svoj IBM, kompaniju Bull, no iako potpomognut milijardama, Bull nije uspio postati globalni igrač. U svojoj svijesti pozicionirana kao tehnološko-idejni lider Europe, nakon dvadesetak godina Francuska upravo pokreće novi megaprojekt kojim želi izravno informatički udariti na tehnološko i financijski nadmoćniju Ameriku i Japan. Rat je javno objavio francuski predsjednik Jacques Chirac u svom novogodišnjem govoru riječima: “Moramo lansirati Quaero, prvu multimedijsku internetsku tražilicu, da bismo odgovorili na globalni izazov Googlea i Yahooa.” Kad to kaže Chirac i smjesti u novogodišnji ugođaj, ta izjava ima posebnu težinu. Sam odabir imena Quaero, dakle od latinskog “ja tražim”, govori da se ne radi o francuskom, nego o europskom projektu i da je dogovor o akciji s drugim zemljama već postignut. Nacionalno nezavisna riječ povezuje tehnološku Europu u nastojanju da se stvori prava multimedijska tražilica podataka. Što to znači? Dok je tekstualne zapise zaista jednostavno pretraživati, čak i kad uzmemo u obzir razne jezike i njihove gramatike, sa zvukom, slikama i videom to nije slučaj. Ako u Googleovu tražilicu slika upišete “George Bush”, dobit ćete slike i američkog predsjednika, ali i nečije mačke koja se zove George Bush. Iako na prvi pogled zanimljivo, nije pretjerano korisno.

Kroz web – šumu
Zadatak postavljen pred Quaero je jednostavan: prepoznati o čemu se radi u zvukovnom ili filmskom zapisu. Kako je po definiciji najteže odgovoriti na najjednostavnija pitanja, tako je i ovaj zadatak izuzetno tehnološki zahtjevan. Potrebno je razviti nove algoritme koji će biti u stanju prepoznati o čemu se radi u nekoj televizijskoj ili radio emisiji. Treba razviti softver koji će moći uspješno procesuirati sliku, govor i jezik, te od toga stvoriti tekst koji već znamo pretraživati i indeksirati. Postojeći algoritmi nisu dovoljni. Danas na upit “Ariel Sharon” možete dobiti njegovu sliku i tekst “Izraelski premijer je izašao iz bolnice i jedva čeka da se vrati na posao”. Tražilica očito ne može ni naći noviji podatak, niti smjestiti sliku u pravi kontekst. Određena tehnološka osnova za projekt Quaero već postoji. LTU Technologies je francuska kompanija (član Quaero klana) čije forenzične programe koristi američki FBI za analiziranje slika na zaplijenjenim računalima. Postoje i programi koji transkribiraju izgovorenu riječ, a zadatak francuskog Nacionalnog središta za znanstvena istraživanja je napraviti softver koji će pročešljavati sadržaj audio i video zapisa, a ne samo njihova imena. Brzorastući broj podcasta, radio emisija koje možemo skinuti s interneta, i golem broj televizijskih i filmskih zapisa koji nisu računalno obrađeni, poput sadržaja nacionalnih kinoteka, polja su na kojima bi se Quearo trebao iskazati.
Za iskazivanje su potrebne dvije stvari: domišljati ljudi i novac. Sa znanjem i obrazovanjem Europa nema problema. Europske zemlje imaju dovoljno kompetentnih stručnjaka sa odličnom znanstvenom podlogom koji se mogu uhvatiti u koštac s ovim problemom. A novca će trebati poprilično. S francuske strane skupit će se 150 milijuna eura, a riječ vodi Jean-Louis Beffa, predsjednik staklo-keramičke grupe Saint-Gobain. Projekt će pak voditi medijski gigant Thomson i Nacionalno središte za znanstvena istraživanja.

Njemački prilog
U drugom dijelu motora pokretača, Njemačkoj, izbori su usporili projekt, no tamošnji dio projekta koordinira Heinrich von Pierer, predsjednik Siemensa (i čovjek blizak kancelarki Angeli Merkel, što nije zanemarivo kad se radi o prikupljanju novca i definiranju “nacionalnih interesa”). Već danas očekuje se i formalno potpisivanje ugovora između Francuza i njemačkog Bertelsmanna, pa s obzirom na to da je projekt Quaero službeno najavljen prije samo dvadeset dana, očito je da su europski partneri odlučni u namjeri da prekinu dominacija Amerikanaca. Potući SAD na njihovom terenu zaista je ambiciozan zadatak, što potvrđuje i Jean-Luc Gauvain, voditelj francuskog sveučilišnog tima: “U ovom trenutku Google nije tehnološki ispred nas što se tiče multimedijskog pretraživanja. No, jasno je da su njihovi resursi kolosalni.” I dok medijski giganti od Quaera očekuju sasvim opipljive rezultate koje će primijeniti da bi proširili poslovanje na novo tržište, a idejni začetnici projekta se nadaju “povijesnoj pobjedi nad Amerikom”, cijelu ideju bit će vrlo zanimljivo pratiti. Hoće li predviđena sredstva biti dovoljna? Hoće li Europa premostiti svoje političke razlike radi “višeg cilja”? U kojem roku će Quaero postati funkcionalan? Kako će odgovoriti Google koji čistom silom gazi konkurente? Teško je odgovoriti na ta pitanja, ali je sigurno da će vrlo brzo Quaero biti na naslovnicama diljem svijeta. Europljani se nadaju, s palcem okrenutim prema gore.