SAD je drugim državama u 2005. godini prodao oružja u vrijednosti 12,8 milijardi dolara, a ovogodišnja prodaja mogla bi se popeti na rekordnu razinu od 21 milijarde dolara. Nekoliko je razloga za to, smatraju analitičari, prije svega strah od nuklearnog programa u “opasnim zemljama” i globalnog terorizma. Naftom bogate zaljevske zemlje postale su glavni kupci, a Bushova administracija koristi isporuke oružja kao oblik nagrade zemljama koje su mu postale saveznici u borbi protiv terorizma, primjerice, Pakistan, Indonezija i Indija. Svjetska trgovina oružjem ove bi godine mogla dosegnuti 44,2 milijarde dolara, što bi bio vrhunac u posljednjih osam godina, procjenjuje istraživačkom centru američkog Kongresa, u čijem radu podjednako sudjeluju demokratski i republikanski kongresmeni. Sjedinjene Države su u 2005. zemljama u razvoju prodale 8,1 milijardu dolara vrijednog oružja (oko 48,5 posto globalne prodaje), upravo zbog ciljeva borbe protiv terorizma i drugih razloga. Jedan od takvih primjera je aktualna prodaja borbenih zrakoplova F-16 Pakistanu, vrijednih pet milijardi dolara.

Osjetljivo tržište
Prije je Pakistan bio na crnoj listi, zbog svog nuklearnog programa, ali situacija se promijenila. Slično vrijedi i za Indiju, iako sigurnosni stručnjaci upozoravaju da bi dostava oružja dugoročno više mogla doprinijeti razbuktavanju lokalnih sukoba, nego sačuvati američke interese. “F-16 s unaprijeđenim sustavom raketa zrak-zrak srednjeg dometa Pakistanu ne treba protiv Al Kaide. Ali mu treba zbog odnosa s Indijom”, primijećuje Wade Bouse iz Udruženja za nadzor oružja. “Stvaramo tržište za oružje, prodajući ga različitim stranama u konfliktu”, dodao je Bouse. Premda i Moskva i Peking trguju sa zemljama poput Iraka i Sjeverne Koreje, koje bi svijetu mogle praviti nove probleme, a Britanija i Francuska također pripremaju velike pošiljke za zemlje u razvoju, ipak je SAD mjesto gdje zemlje s područja potencijalnih konflikta, mogu računati na dostavu najnovijih tipova oružja. “Mnoge od tih pošiljki nisu toliko važne za obranu tih zemalja, ali mogu pridonijeti rastu tenzija u tim područjima”, smatra Daryl G. Kimball, izvršni direktor udruge Kontrola naoružanja iz Washingtona. “Na duži rok takve isporuke oružja nemaju smisla”, dodaje Kimball. Prošlogodinja studija Instituta za svjetsku politiku pokazala je da je SAD isporučio oružje u 18 zemalja od 25 u kojima su trajali ratni sukobi. Od 11. rujna 2001. zabrana prodaje oružja skinuta je Tadžikistan, Srbija i Crna Gora, Armeniji i Azerbajdžanu, jer su te zemlje u State Departmentu ocijenjene važnim saveznicima u borbi protiv terorizma. U naftom bogatom Perzijskom zaljevu, Saudijska Arabija je u srpnju objavila da namjerava potrošiti 5,8 milijardi dolara na američko oružje kako bi modernizirala opremu svoje Nacionalne garde. Uložit će još tri milijarde dolara u nove helikoptere, oklopna vozila, komunikacijske sisteme i drugo oružje i opremu. Bahrein, Jordan i Emirati također su se prijavili za nabavu američkih helikoptera vrijednh jednu milijardu dolara.

Milijarde za rakete
Oman planira kupnju protutenkovskih raketa za 48 milijuna dolara. Emirati žele rakete, lansirne rampe i kamione i spremni su potrošiti 752 milijuna dolara. Samo je Bahrein za vojnu opremu i oružje od 11. rujna 2001. potrošio oko milijardu dolara. SAD je blokirao izglasavanje povelje Ujedinjenih naroda kojom bi se ograničila prodaja oružja zemljama koje se smatra da najviše krše ljudska prava i nalaze se u vojnim konfliktima. “SAD će sigurno imati stanovitih problema stupi li na snagu rezolucija koja zabranjuje isporuke oružja onima koji krže ljudska prava”, kaže William Hartung, direktor istraživačkog centra za trgovinu oružjem pri Institutu za svjetsku politiku. “Ne treba zaboraviti da bi zabrane mogle pogoditi rad nekih tvornica u određenim kongresnim izbornim jedinicama”, kaže Hartung, implicirajući da će biti uložen velik lobistički napor da se odgodi donošenje takvih rezolucija.
(gn)