Kad živa na termometru dosegne 35 stupnjeva Celzijevih, sve moralne dileme oko odabira odjeće nestaju. Odjednom manje postaje više, posebice ako ste osuđeni na javni prijevoz. Majice na bretele koje otkrivaju pupak, oskudne suknjice od kojih se muškarcima zavrti u glavi, kratke hlače, japanke i natikače neizostavni su dio garderobe, ne želite li završiti na oživljavanju u obližnoj ordinaciji hitne pomoći. Međutim, ako pitate one koji ovih vrućih ljetnih dana ne pohode plaže, već se predano rade, ljetni “dress code” muči ih više od vanjskog duga, slabog izvoza ili privatizacije državnog portfelja. Ljeti se svi koji rade oblače ležernije, ali tanka je granica između ležerno profesionalnog i udobno neukusnog stila. Ako se otapate na visokim temperaturama, a o godišnjem zasad možete samo sanjati, odmah zaboravite šorceve i hlače do koljena ako ste pripadnik muškog spola. Ni ne pomišljajte da na posao dođete u majici bez rukava, jer ćete osim prijekih pogleda ostalih “zabundanih” kolega zaraditi i ukor pred otkaz. Ženama pak nije preporučljivo da se razgolićuju. To uključuje majice koje više otkrivaju nego skrivaju, kratke minice, pa gdjegod i otvorene sandale i japanke. Poruka je jasna – niste na plaži pa se tako ni ne odijevajte. Iako odijelo ne čini čovjeka, čini poslovnog čovjeka. Uredska je moda još uvijek klasična, stroga i definirana bez obzira što se na asfaltu mogu ispeći jaja. Toleriraju se minimalna odskakanja od (ne)pisanih pravila oblačenja, ali uglavnom za muškarce. Nećete biti izloženi stupu srama ako kojim slučajem zaboravite kravatu, ali ako ste žena, radite sa klijentima, susrećete se sa šefovima ili poslovnim partnerima svoje atribute radije zadržite za sebe. Atlantic Grupa, primjerice, svojim zaposlenicima propisuje formalno odijevanje za vrijeme radnog vremena. Prema poslovnom bontonu, u poslovanju sa strankama muškarci moraju imati odijelo i kravatu. Žene trebaju paziti na pravilno i diskretno korištenje kozmetike, a ništa manje nije važna ni diskretna uporaba parfema, ali i obavezno korištenje dezodoransa. Svaki zaposlenik bez obzira na kojem mjestu radi, svojom pojavom i ponašanjem u javnom prostoru mora, inzistiraju u Atlanticu, ostavljati pozitivan dojam na druge ljude. Njegovani izgled?i urednost zaposlenika doprinose povjerenju stranaka i poslovnih partnera prema tvrtki. Osim toga, time se izražava pozitivan odnos zaposlenika prema poslu kojim se bavi, ali i poštovanje prema suradnicima i poslovnim partnerima.

U Ini postoji čak i Kodeks poslovnog ponašanja i etike. Prema člancima 14. i 15. svi su radnici su dužni dolaziti na posao u prikladnoj odjeći te obvezatno nositi identifikacijsku karticu. U Kodeksu stoji da na radnom mjestu svaki radnik mora biti propisno odjeven, uredan i pristojno se ponašati. Svoj izgled u potpunosti mora uskladiti s potrebama radnog mjesta. Osnovne poslovnog odijevanja su urednost, praktičnost, elegantnost i skladnost, ukratko primjereno poslu koji se obavlja, životnoj dobi, stasu, modnim i materijalnim mogućnostima. Usto valja imati na umu da poslovno odijevanje ne bi smjelo biti ekstravagantno i ekstremno mondeno, drže u Ini. Radna odjeća mora uvijek biti čista i uredna, naročito košulje i majice. Tenisice, ležerne sportske sandale, neprimjereno kratke suknje i majice, neprimjereno prozirne majice te kratke hlače nisu dopušteni. Ležerniji odnos prema odjeći tolerira se isključivo radnicima koji rade na proizvodno-prerađivačkim postrojenjima. Svi radnici koji rade u posebnim uvjetima (bušotine, procesna postrojenja, laboratoriji, benzinske postaje itd.) trebaju nositi zaštitnu (radnu) odjeću namijenjenu tim poslovima i koristiti propisana zaštitna sredstva sukladno Pravilniku o zaštiti na radu. Banke sve češće svojim radnicama na šalterima dodijeljuje radna odijela i kostime u kojima rade. Na taj se način pazi na njihov izgled, ali udobnost je ipak u drugom planu. I dok su zaposlenici poprilično zadovoljni zimskim odijelima i kostimima, ljetne su verzije u većini banaka od neprirodnih materijala. S klimom ili ne takve odjeća ne trpi ni kap znoja, i pretvara se u središte neugodnih mirisa, žale se djelatnici pojedinih banaka. Čak i ako ne rade ne šalterima, zaposleni u komercijalnim banakama u Hrvatskoj također mogu zaboraviti alternativne stilove oblačenja, neprimjereno prozirne i otvorene majice, gola leđa, duboke dekoltee i ostale neprirodne duboke izreze na odjeći. Poželjno je da su ramena i pupak uvijek pokriveni, a zabranjuju se prekratke suknje, sportske majice, trenirke i sve što ne odaje dojam ozbiljnog poslovnog čovjeka. Velike tetovaže na vidljivim mjestima također moraju biti izvan dometa pogleda stranaka i kolega, a posebice nadređenih. Kosa mora biti uredna i čista, a muškarcima se sve rjeđe tolerira dugačka griva, bez obzira bili metroseksualci ili ne. Na žene se također apelira da redovito vode brigu o depilaciji. Cipele, bilo ljetne ili zimske, u pravilu bi trebale biti zatvorene, mada je upravo to jedno od onih pravila koje se najčešće krši.

I sudovi te druge državne institucije postaju “čedne zone”. Bez obzira na zakazano ročište, obaveze i druge poslove koje tamo morate obaviti možete zaboraviti ako se pojaviti nepropisno i neprikladno odjeveni. Osobe u kratkim hlačama, prekratkim suknjama, majicama na bretele, osobe koje njeguju pretjerano sportski stil ili pak javno izražavaju pripadnosti nekim subkulturnim skupinama poput navijača, skinheadsa i punkera, pripadnici osiguranje uljudno će ispratiti do vrata. Čak i one osobe za koje procijene da “emitiraju ne baš ugodne mirise” na sudu nemaju što tražiti. Poslovna odjeća danas se tretira kao izraz poštovanja institucije koju svako od nas predstavlja, ali i kao dio neverbalne komunikacije. Najčešće na izgledu formiramo mišljenje o drugim ljudima no u okruženju bliskih suradnika dopušteno je, ako to vremenski uvjeti dopuštaju, skinuti nekoliko slojeva odjeće pod uvjetom da se ni tu ne prelazi granica dobrog ukusa. Tako se primjerice lagana suknja i majica na bretelice u tili čas mogu “transformirati” u strožu poslovnu varijantu uz pomoć košulje, pa čak i elegantnije marame. Muškarcima je to teže izvodivo, jer njihova poslovna uniforma podrazumijeva hlače, košulju i kravatu. Iako stroži savjetnici nikako ne preporučuju kravatu na košulju s kratkim rukavima (uza sve ostalo, ni sako ne stoji dobro na košulju kratkih rukava), kod nas je ta kombinacija relativno česta i, nažalost, pomalo je i pravim znalcima prestala bosti u oči. Ali zato kravatu, ako baš morate, skidajte samo pred najbližim suradnicima. Klima uređaji u uredima naravno olakšavaju provedbu pravila pristojnog odijevanja, pa je natježe onima koji zbog posla moraju odlaziti na druga mjesta i probijati se kroz užarene ulice. Ali, što se mora, nije teško.

U T-HT-u postoji ‘ležerni petak’: Sportsko izdanje poslovnih kostima

T-HT, izuzev u svojim T-Centrima, gdje su djelatnici odjeveni sukladno korporativnom standardu, nema čvrsto određeni “dress code”. Naravno, sukladno opće prihvaćenim normama unutar poslovnog svijeta i zaposleni T-HT-a odjeveni su primjereno ozbiljnosti poslovnog miljea. Muškarci su u uglavnom u odijelima, a žene u poslovnim kostimima. Ovaj relativno čvrsti standard “omekšan” je neformalnim uvođenjem “casual Fridayja”. Petkom, naime, svi djelatnici T-HT-a dolaze na posao ležernije odjeveni, što nikako ne podrazumijeva odjevni stil vikenda, odnosno privatnog vremena. Za “casual Friday” najčešći je odabir sportsko izdanje poslovnih kostima: za muškarce to su sportski sakoi koji ne zahtijevaju nošenje kravata, a za žene najrazličitije kombinacije, koje ne podrazumijevaju formulu suknja/hlače plus sako. Dakle, odjevni moto i petkom u T-HT-u svakako je ozbiljan poslovni izgled, no onaj koji dopušta primjerenu individualnost.