Na svakih sto skijaša dolaze jedna do dvije ozljede koljena, pokazuju statistike. Ozljede se srećom mogu izbjeći uz malo znanja, dobrim odabirom opreme prilagođene prema sposobnostima skijaša rekreativca te fizičkim pripremama s kojima treba započeti što prije kako bi se tijelo pripremilo za taj zahtjevan sport. Prvih dana skijanja nepripremljen rekreativac uglavnom dobro podnosi opterećenja zahvaljujući nedostatnoj snazi mišića. Međutim, nakon toga dolazi do zamora neutreniranih mišića i znatnog porasta rizika od ozljeđivanja. Važno je naglasiti i utjecaj psihičkog zamora, koji dovodi do loših procjena i pogrešaka u načinu skijanja, krive procjene mogućnosti, kao i izbora skijaškoga pravca.

Žene podložnije
Najčešće u skijaša strada koljeno, koje je anatomski i funkcionalno gledano vrlo složeno. Upravo zbog građe i mogućnosti prilagodbe koljeno je zglob koji u skijanju ima izuzetno važnu ulogu, ali je zbog toga izložen ozljeđivanju. Uzmemo li u obzir sve statističke podatke, može se zaključiti da na sto tisuća skijaša ima tisuću ozlijeđenih, od čega 300 do 400 otpada na ozljede ligamenata koljena. Analize istraživanja ozlijeđenih skijaša pokazuju da su žene podložnije ozljedama od muškaraca iako razlog nije poznat. Kako bi se smanjio rizik i izbjegla mogućnost ozljede, posebnu pozornost treba posvetiti pripremi skijaša rekreativaca, i to najmanje nekoliko mjeseci unaprijed iako bi stalna rekreacijska priprema trebala obuhvaćati cjelogodišnji program vježbanja. Najkasnije pet do osam tjedana prije prvog skijanja trebalo bi krenuti s vježbama skijaške gimnastike. Idealni je trening tri puta tjedno. Porciju džoginga sasvim se zgodno može uklopiti prije ili nakon posla, ili čak za vrijeme podnevne pauze. Umjesto da se koristi lift, može se primijeniti uspon stepenicama. Što češće bi bilo zgodno pokušati voziti bicikl do posla ili za odlazak u kupnju. Najbolje je krenuti s laganim trčanjem, koje u početku može biti isprekidano, desetak minuta trčanja te minutu dvije brzog hoda. Posebno treba napomenuti da su obvezne vježbe istezanja prije i nakon treninga. Trčanje treba biti skladno te obvezno po mekšem terenu, nikako po asfaltu ili betonu radi očuvanja zglobova, a posebice kralješnice. Kod skijanja je osobito važna muskulatura nogu. U skijanju dolazi do velikih sila zbog promjena smjera te prilikom kočenja. A to zahtijeva određenu količinu snage u natkoljenicama. Što su carving-pokreti “sportskiji”, što su nagibi zahtjevniji, to mišići moraju biti u što boljem tonusu. Tako je i s gornjim dijelom tijela jer muskulatura ramena i trbuha ostvaruje velike napore pomažući kralješnici na kojoj je gotovo najveće opterećenje. Liječnici naglašavaju i važnost treninga za razvijanje osjećaja pozicije zgloba jer se njime razvija i sinkronizira cjelokupni živčano-mišićno-zglobni rad koljena, ali i cijeloga tijela. Tim treningom razvijaju se fine koordinirane kretnje kojima postižemo maksimum stabilnosti zgloba uz najmanji utrošak energije, a odvija se na nestabilnim podlogama kao što su balansna daska ili trening propriocepcije na loptama. Osim fizičkih priprema mišića i vježbi rastezanja i zagrijavanja možete se dobro pripremiti i prehranom.

Izbalansirana prehrana
U dobre pripreme za skijanje svakako ulazi i prehrana koja može pridonijeti fizičkom stanju te bolovima u zglobovima i mišićima. Balansirani doručak od proteina, ugljikohidrata i bjelančevina dat će dovoljno energije za nekoliko sati skijanja, dok će doručak koji se bazira samo na ugljikohidratima (kruh, žitarice, slatko) vrlo brzo dovesti do pada šećera, a time i snage. Cjelodnevno skijanje isključuje prejedanje za ručak jer probava rezervira veliku količinu krvi da odradi obilnu porciju – prema normativima većine hotela i restorana u tom je slučaju jedan obrok dovoljan za dvije osobe. Nadalje, umjesto krumpira kao prilog mesu bolje je odabrati kuhano povrće, salatu, a ako treba nadomjestiti manjak ugljikohidrata, voće ili malo deserta dobar je izbor. Nakon takvog ručka trebalo bi pojesti još dva obroka, međuobrok poslije skijanja i ne preobilnu večeru.