Osnivač i suvlasnik Europapress holdinga potvrdio je da će Cosmopolitan i Playboy zamijeniti nekim drugim licencnim izdanjima, ne želi puno govoriti o novom EPH-ovu tabloidu, a s Glorijom i magazinom OK! namjerava pokoriti regiju. Zbog krađe tekstova, kojoj pribjegavaju neke televizije i portali, dnevna izdanja i ekskluzive EPH više ne stavlja na web.

Nedavno ste izjavili kako ‘nisu u krizi mediji, nego industrija papira’, a također smatrate da su u krizi i web i televizija. Pa gdje je onda novac u medijima?
Novac je u kvaliteti. Novinski izdavači imaju problem jer u svoj proizvod ulažu užasno puno ljudskoga truda i rada. U dnevnim novinama svaki dan krećeš od nule i sve je satkano od pameti. Ništa nije industrija, ništa se ne ponavlja, a naši glavni troškovi su ipak industrijski, distribucija, papir i tiskanje. Distribucija nam odnese 44 posto prihoda, a potom PDV, papir i tiskara oko 30 posto. Na kraju baratamo s vrlo malim ostatkom. Drugi prihod trebali bi biti oglasi, a onda lani HTV emitira oglasnog vremena za milijardu kuna, i to naplati 180 milijuna. Zbog takvog “dampinga” naša je cijena oglasa u printu sada manja nego u Srbiji iako smo još prije nekoliko godina imali odnos 1:5. Paradoksalno je da srpsko izdanje Glorije ima upola manju nakladu od hrvatskoga, zapošljava jednak broj ljudi, a poslovni su im parametri dvostruko bolji. Oni imaju niže cijene rada, proizvodnje, manje poreze – u Hrvatskoj poslodavca 1000 eura nečije plaće stoji 2270 eura, a u Srbiji svega 1500 eura. Pogubnim djelovanjem države tržište je postalo nervozno pa izlaz tražimo u pojačavanju žutila.

Navodno EPH uskoro pokreće tabloid?
Možda, iako još ne znamo ni kako se zove, ni kada kreće ni koliko će stajati. Nemamo velike ambicije, jednostavno mislimo da se treba prilagoditi novim uvjetima na tržištu. Zadatak menadžmenta medijskih kompanija manje je u smanjenju troškova, a više u traženju novih proizvoda. Umjesto da otpuštamo, hajdemo nešto novo proizvesti!

Hoće li novi tabloid naštetiti Jutarnjem ili možda utjecati da te novine postanu manje “žute” nego što su sada?
Jutarnji nije tabloidan u tekstovima, možda u prijelomu. Uostalom, cijelu smo kompaniju izgradili na kombinaciji tabloidnog izgleda i ozbiljnih tekstova, tako su nastali i Globus i Glorija. Ako krenemo s tabloidom, on po sadržaju neće biti tabloid. To mi ne znamo raditi niti publika to želi. Tabloidi su kao “rock and roll”, svatko misli da može svirati gitaru, ali kad proba, shvati da je to zahtjevno. Razmišljamo i o novim projektima magazinskog, novinskog i licencnog tipa, igramo se, radimo “layoute”, proračune…

Iskustva s licencnim izdanima nisu vam uvijek bila dobra, uskoro prestajete tiskati Cosmopolitan?
Za Cosmo nam je istekla licencija pa je u suglasnosti s Hearstom nećemo više obnavljati. Cosmo je pobijeđen na puno tržišta, u idućim ćemo godinama mjesto na hrvatskom tržištu zauzeti s nekim drugim izdanjem.

Gasite li Playboy i Forbes?
Playboy je po našem sudu u svom print-izdanju prestao biti važan kao prije. Mislimo ga zamijeniti nekim mlađim, agresivnijim i modernijim izdanjem. Forbes je druga priča, od njega nećemo odustati. Relativno brzo je došao na nulu, dakle ne gubimo novac i dalje ćemo ga razvijati. Krećemo i s nekim novim vlastitim izdanjima jer se pokazalo da smo s njima najuspješniji.

Gloriju ste uspješno plasirali u Srbiju, idete li na nova tržišta?
Idemo u ekspanziju u nekoliko zemalja regije, ali ne samo s Glorijom nego i s magazinom Ok! To su senzacionalni brendovi, Ok! je najjači “teen” magazin u Europi, bez ikakve konkurencije.

Dakle, od kupca licencija postajete njihov prodavač?
Da, ali ništa nećemo prodati ako nam partneri ne jamče naš stalni i potpuni nadzor nad proizvodom. Moramo imati partnere koji su u stanju producirati kvalitetu koju imamo u osnovnom izdanju.

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?

Jedna od vječitih glasina je da EPH seli iz centra na periferiju Zagreba, kao što ste Slobodnu Dalmaciju premjestili u Dugopolje?
Ova nam je zgrada prevelika, preskupa i preluksuzna. Možda iznajmimo dio zgrade i ostanemo u njoj, ili pak sve prodamo i odemo negdje drugdje. Najveći je problem što naša zgrada ima “rupu” u sredini, pa moramo hodati okolo, a mi želimo “open space” zbog našeg “propelera”. Naime, pregrupirat ćemo ljude i proizvode po pojedinim područjima. To zovemo “propelerom s četiri elise”, odnosno centralizirat ćemo četiri tematska područja: “news”, “life”, sport i digitalne operacije. Uvodimo centralni multimedijski desk da bismo brže i jednostavnije producirali nova izdanja.

Zgrada Slobodne u Splitu bolja je i praktičnija za takvu operaciju od ove u Zagrebu.
Ne bi se moglo reći da su svi novinari Slobodne sretni s novom redakcijom. Nisu svi, ali danas je većina sretna što radi u savršenim uvjetima. Nažalost, na staroj lokaciji nismo mogli ostati jer je tiskara bila u potpuno neadekvatnom prostoru, a nije se mogla osigurati ni informatička infrastruktura. Naš tiskarski stroj visok je 17 metara, morali smo imati novu zgradu. Godinu i pol dana pokušavali smo nešto naći u centru grada. Imali smo raznih kombinacija, pokušavali smo naći neko rješenje i s gradskim vlastima i s građevinarima, namjeravali smo urediti obližnji kompleks uz igralište NK Split, ali ništa od toga nismo uspjeli. Otišli smo u Dugopolje i tamo stvorili idealne uvjete za tiskaru i redakciju.

Ovih vam dana istječe petogodišnji moratorij na otpuštanja u Slobodnoj, hoćete li sada početi dijeliti otkaze?
Slobodna je naš težak teret. Uložili smo tamo više od 50 milijuna eura. Zatekli smo goleme dugove i nepotreban broj ljudi, vjerojatno je svaka politička garnitura nekoga dovela. Ljude koji nisu dorasli današnjim zahtjevima u novinama ili su propustili šansu da se istaknu na prijateljski ćemo način uputiti u neke druge životne izazove. Rad u novinama je kreativan, to ne može biti obično radno mjesto. To najčešće ne može biti posao za cijeli život. Mislim da je fer napraviti diferencijaciju ako želimo dobro novinama, zaposlenicima i društvu i ako se rastanemo s ljudima koji su zalutali u novinarstvo ili nisu dosegli adekvatnu kompetentnost. Znate, publiku ne smijemo podcjenjivati. Neki dan sam na portalu Forum.hr pratio raspravu o mirovinskoj i zdravstvenoj reformi. Našao sam puno genijalnih i stručnih podataka i komentara. Dakle, mi pišemo za publiku koja je pametna, obrazovana i informirana, zbog toga često čitam Poslovni dnevnik. Uvijek kažem novinarima: “Zamisli da ti je čitatelj neki top-menadžer iz banke. Možemo li mu ponuditi informaciju koju on već nema?” Ako ne, onda smo izgubili bitku.

A otkazi u Jutarnjem, navodno su popisi s imenima već sastavljeni?
Otkaza će biti i tamo, ako se tržište ne oporavi. Kao odgovorna kompanija ne možemo imati troškove neovisno od prihoda. Posljednjih šest mjeseci bilježimo dobre rezultate, manje smo nervozni nego u proljeće pa ne treba očekivati ništa drastično.

Što je sa zaštitom intelektualnog vlasništva, ljuti ste na portale koji samovoljno preuzimaju vaš sadržaj?
To je obična piraterija. Naš je sadržaj skup, prosječna kartica teksta u Jutarnje listu stoji nas 1300 kuna. Ljudi na portalima i na televizijama vrebaju kad će se pojaviti naš PDF i prva izdanja novina. Zbog njih ekskluzive sve rjeđe puštamo na internet prije jutra. Moramo skrivati sadržaj. Nemam ništa protiv da nam neki klinac koji u kuhinji ima svoj mali portal krade sadržaj, ali neću dopustiti da to rade telekom kompanije, čiji je godišnji profit veći od našega desetogodišnjeg prometa! Istu stvar rade i televizije, njihove večernje vijesti pune su sutrašnjih tema iz Jutarnjeg, Večernjeg, Slobodne. Mi tiskamo prva izdanja u sedam sati, a njihovi vozači već čekaju pred tiskarom. Sutrašnje novine prije dobiju urednici na televiziji nego ja.

Postoji li način da ih natjerate na plaćanje preuzetog sadržaja?
Sigurno ćemo ih natjerati, makar i preko suda. Od portala bi u najmanju ruku bilo fer da u naslovu naznače da je tekst iz Večernjeg ili Jutarnjeg te da uz svaki preuzeti tekst postave i link. Sve drugo je besramna krađa truda naših autora koji također imaju svoja prava. Ne možete portal bazirati na prepisivanju i onda na temelju toga skupo naplaćivati oglase. U Americi se zbog toga ide u zatvor.

Novinari su se već organizirali u Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava, DZNAP. Kome bi portali trebali davati novac, izdavačima ili autorima?
Dečkima iz DZNAP-a sam rekao: “Uključite i izdavače, kad se naplatimo, lako ćemo to podijeliti s autorima.” Kao što vlasnici kafića daju ZAMP-u, neka i portali i televizije plaćaju paušale pa neka uzmu što god požele. HTV dobiva golem novac, a time nama koji smo na tržištu stvara nelojalnu konkurenciju. Da ne spominjem Vjesnik, u koji je u posljednjih deset godina uloženo ravno milijardu kuna. Ove godine, na primjer, dobio je novac iz proračuna koji je bio namijenjen pomoći za tekstilnu industriju. Od nas se očekuje da obavljamo društveno korisne funkcije i da budemo objektivni i korektni. Nepopularno je reći, ali s kojim pravom se od novina traži da budu društveno odgovorne? U redu je ako se to traži od profesora na fakultetu koji je za to plaćen iz proračuna, no u tržišnim je uvjetima objektivnost prepuštena jedino našoj savjesti. Gurnu te na tržište, uspostave državnu konkurenciju, a onda viču da si neobjektivan, žut i tabloidan? A zašto ne bi bio? Ma kakvi bili, novinari su bitno bolji dio hrvatskog društva. Gotovo svaka velika redakcija ima puno više sposobnih i marljivih ljudi nego, primjerice, cijelo Ministarstvo gospodarstva. Što god mislili o novinarstvu, to je dobro organizirana privredna grana koja ne izlazi na ulice, ne prima subvencije nego obrnuto – bori se s državnom nelojalnom konkurencijom, bori se na tržištu i nosi teško breme društvene korektnosti. Financiramo sami sebe, šutimo i razvijamo se za razliku od našeg okruženja.

Ipak, država vam je smanjila PDV?
Da, ali on je i dalje najviši u Europi, trebalo bi ga smanjiti na 5 do 6 posto. Druga društva brinu o novinama – Njemačka subvencionira poštu da distribuira novine, Francuska građanima plaća pretplatu, u mnogim zemljama PDV je minimalan. Subvencije su nužne malim, lokalnim izdavačima, koji su potpuno ovisni o lokalnim vlastima, komunalnim poduzećima i njihovim oglasima. Mi veliki se uvijek možemo nekako othrvati, preživimo i otkazivanje oglasa, ali što da rade mali? Kako omogućiti njihovu slobodu i nezavisnost? Država tu mora intervenirati.

Zašto tako rijetko dajete intervjue?
Pa ne traže me. U dvadeset godina zvali su me, primjerice, dvaput na HTV.

Dakle, i vi ste u medijskoj blokadi?
Moglo bi se i tako reći (smijeh). To je jednostrana blokada. Mogu vas napadati i pljuvati, ali vam neće dati priliku da objasnite što je istina.

Monopol u distribuciji

Jeste li zadovoljni Agrokorom kao monopolistom u distribuciji?
Koliko god bilo glupo zagovarati nečiji monopol, mislim da je ovo premali teritorij da bi postojalo puno distributera. Bolje da nam netko velik i jak osigura dobre uvjete nego da nas puno malih opljačka. Uvjeti su danas gori nego prije, Tisak je digao rabate. To je donekle razumljivo jer se novine prodaju manje nego prije. Mnogi proizvodi i izdavači ne mogu preživjeti takve troškove, a time i Tisak dolazi u opasnost. Vlastitu nesposobnost ne možeš uvijek prebacivati na svoga klijenta. Dođe trenutak kad se moraš suočiti i sa samim sobom. Još čekamo tu reorganizaciju Tiska.

Akvizicija portala

Jeste li zadovoljni lanjskom akvizicijom triju portala namijenjenih mlađoj populaciji?
To nisu akvizicije, nego partnerstva. Ne možemo biti potpuno zadovoljni našim digitalnim operacijama. Još smo u fazi investicija u internet i jako smo daleko od velikih medijskih kompanija u Europi koje imaju i po 20 posto prihoda od tih operacija. Imamo, međutim, fascinantan rast i na tome ćemo inzistirati. Polako mijenjamo “news” portale koji se ne pokazuju tako važnima za naš “core business”. Prvi smo u regiji napravili aplikaciju za iPad jer to, kao i mobilnu telefoniju, vidimo kao odličan kanal.