Smještaj u bolničkom apartmanu, odnosno jednokrevetnoj sobi sa sanitarnim čvorom jedna je od pogodnosti koju bi si mogli priuštiti pacijenti dubljeg džepa, i jedna je od usluga bolničkog nadstandarda koji se nudi u većini paketa dodatnog zdravstvenog osiguranja. No broj apartmana u hrvatskim bolnicama tako je malen da se usluga uglavnom ne može dobiti, ma koliko novca pacijenti imali. Apartmanski smještaj plaćaju sami pacijenti, odnosno ta usluga nije pokrivena obveznim zdravstvenim osiguranjem. Drugim riječima, apartmanski smještaj nije predmet ugovora zdravstvenih ustanova s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje i mogao bi biti jedan od značajnih izvora dodatnog prihoda bolnicama. Unatoč tome, apartmani su i dalje rijetkost, dobrim dijelom stoga što je većina bolnica smještena u dotrajalim objektima koji jedva zadovoljavaju uvjete za višekrevetne sobe, s toaletima koje dijeli i po nekoliko soba.

Zahod i televizor
Događa se tako i da takozvani apartmani u nekim ustanovama od nadstandarda nude tek pogodnost da ste sami u sobi i imate svoj zahod. To je, naime, moguće jer ne postoji jedinstveni standard koji bi propisivao što bolnički apartmani moraju imati, već se procjena može li što biti u apartmanskoj ponudi radi na temelju odluke ravnateljstva. Situacija bi se trebala izmijeniti provedbom projekta kategorizacije i akreditacije bolnica, ali pitanje je hoće li se u tom procesu broj apartmana povećati, ili čak smanjiti. Značajnu ulogu pritom bi trebala odigrati ravnateljstva bolnica koja bi u suradnji s osiguravateljskim kućama ili nekim drugim vanjskim partnerima mogla u svojim ustanovama pronaći neiskorišteni prostor te “proizvesti” apartmanski smještaj. Zanimljivo je da Ministarstvo zdravstva nema podatke o tome koliko je ukupno apartmana u hrvatskim bolnicama. Neslužbeno, međutim, doznajemo da je broj izrazito mali i da se svodi uglavnom na zagrebačke bolnice. Klinički bolnički centar Zagreb jedini na svojim internetskim stranicama ima popis apartmana po odjelima i cjenik dnevnog smještaja, gdje se vidi da KBC raspolaže ukupno dvadesetak apartmana koji se iznajmljuju po cijeni od 270 kuna do tisuću kuna dnevno, ovisno o odjelu. U KBC-u osim privatnosti nude televizor s mogućnošću praćenja satelitskog programa, telefon, priključak na internet, videorekorder i glazbenu liniju, te mogućnost biranja jela i, dakako, duže vrijeme posjeta. U Kliničkoj bolnici Dubrava ima 18 apartmana, od kojih se sedam naplaćuje po 300 kuna i u njima pacijenti dobivaju vlastitu kupaonicu, telefon i klima uređaj, a u jedanaest apartmana cijena dnevnog pansiona je 500 kuna i uključuje još i televizor i mali hladnjak. U nekim apartmanima na zahtjev pacijenata može se na korištenje dobiti i računalo, što se ne naplaćuje. Iako je apartmanski smještaj najpotrebniji djeci, odnosno roditeljima koji žele biti sa svojom djecom prilikom boravka u bolnici, osim na nekim odjelima porodilja, apartmanski smještaj je rijetkost. Žalosno je da prva bolnica koja je u Hrvatskoj devedesetih imala apartmane, Klinika za dječje bolesti u Klaićevoj danas nema nijedan apartman jer su postojeći zbog velikog broja pacijenata morali biti prenamijenjeni u bolničke višekrevetne sobe.

Bolnica s pet zvjezdica
Izuzetak među dječjim bolnicama je Specijalna bolnica za dišne putove za djecu i mladež na Srebrnjaku u kojoj za roditelje hospitalizirane djece postoji sedam apartmana koji se naplaćuju dvjesto kuna. Pravi poduzetnički pothvat kad je u pitanju apartmanski smještaj, bolje reći projekt javno privatnog partnerstva, napravila je Opća bolnica Dubrovnik koja će na šestom katu izgraditi vrhunski hotel i restoran s pet zvjezdica, s tim da će sobe i apartmani izgledati identično onima u dubrovačkim hotelima s pet zvjezdica i iznajmljivat će se pod brendom, ali i po cijeni hotela koji se odluče za suradnju s bolnicom. Radi se o projektu zdravstvenog turizma vrijednom desetak milijuna kuna koji bi dubrovačkoj bolnici trebao ostvariti značajan prihod, a time i podići standard liječenja za sve pacijente.