Rafiol ne poznaje granice među dalmatinskim gradovima – on ih briše, povezuje i pretvara u dugu, mirisnu i slasnu obalu. Od Trogira do Makarske, preko Šibenika i Imotskog, sve do Paga i Sinja – isti oblik, ista duša; različiti nazivi i bezbroj priča.
Upravo u toj raznolikosti slastica sličnih, a opet drugačijih naziva – rafiola, rafijola, raviola i rafajola – u toj tihoj, gotovo nevidljivoj povezanosti, krije se snaga delicije koja nadilazi lokalne okvire i spaja dalmatinske gradove u jedinstvenu gastronomsku priču.
Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske donijelo je odluku kojom umijeće pripreme rafiola, u svim njegovim inačicama, postaje kulturno dobro. Time nije zaštićen samo jedan recept nego i cijela mreža tradicija koje se protežu duž Jadrana, koje su utkane u svakodnevicu, blagdane i obiteljska okupljanja.
Radionica u trogirskoj školi
“Umijeće pripreme nadjevene tjestenine rafiola, rafijola, raviola ili rafajola odnosi se na tradicijsku hrskavu nadjevenu tjesteninu u obliku polumjeseca. Prema istraživanjima talijanskih povjesničara, punjena tjestenina najvjerojatnije se počinje pripremati krajem srednjeg vijeka, a zapisane recepte nalazimo u 15. i 16. stoljeću. Takav tip slastice poznat je na širem kulturnom području Sredozemlja, primjerice na području Sicilije, Napulja, Genove, pa sve do pokrajine Veneto”, navode u Ministarstvu kulture i medija.
U kamenom Trogiru, gdje se povijest slaže poput slojeva tijesta, Milivoj Rilje, predsjednik Društva Kameni cvit, koje je pokrenulo inicijativu za zaštitu rafijola, s razlogom je ponosan na ovo priznanje. Pokrenuli su projekt podnijevši zahtjev za upisom trogirskih rafijola u Registar kulturnih dobara, a u svojim aktivnostima nisu ostali osamljeni.
Uz potporu Srednje strukovne škole Blaža Jurjeva Trogiranina, Osnovne škole Petra Berislavića i Benediktinskog samostana u Trogiru, organizirali su brojne radionice i sustavno promovirali rafijol kao simbol grada i njegove tradicije.
“Učenici su u trogirskim školama učili stare recepte i mijesili rafijole, a pravili su ih kao suvenire od papira i tako učili o simbolici, identitetu, povijesti i gastronomiji. Zaštitom rafijola ne čuvamo samo recept nego i identitet. U Društvu Kameni cvit posebno ističemo koliko se veselimo što je naša inicijativa pokrenula niz pozitivnih rezultata pa su tako, uz trogirski rafijol, u Registar kulturnih dobara upisane i druge inačice rafiola koje se susreću na jadranskom području Hrvatske”, kaže Milivoj Rilje.
Naime, pri obradi njihova zahtjeva Ministarstvo kulture i medija provelo je opsežno istraživanje na jadranskom području. “Kopali” su po sjećanjima, uspoređivali recepte, tražili sličnosti i razlike te ocijenili da uz trogirske rafijole postoje i druge inačice nadjevenog tijesta sa svojim specifičnim recepturama u Makarskoj, Šibeniku, Imotskom, Pagu i Sinju.
“Hrvatska tradicijska kuhinja ovu, u većini slučajeva, slasticu poznaje na svome jadranskom području. S obzirom na mikrolokalne specifičnosti, ali i sličnosti u načinima pripremanja, izgledu i vremenu u kojem su se rafioli pripremali, donosimo skupni upis u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Rafioli su bili neizostavan dio tradicijskih svečanih jelovnika duž naše obale, a s obzirom na velik broj nositelja, očito je da je ova tradicija još živa”, zaključili su u Ministarstvu kulture i medija te istaknuli sličnosti i razlike u pripremi tijesta, ali i nadjeva, kao i činjenicu da se pripremaju pečenjem, kuhanjem ili prženjem.

Ne postoji jedinstven recept
Posebno su istaknuli ulogu trogirske zajednice i Društva Kameni cvit, koje je pokrenulo inicijativu za upis te tradicijske slastice u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
“U Trogiru rafijol ima iznimnu društvenu, simboličku i identitetsku vrijednost, a prenošenje i očuvanje znanja o njegovoj pripremi čine važan dio lokalnoga kulturnog identiteta. Zahvaljujući toj inicijativi umijeće pripreme nadjevene tjestenine rafiola, rafijola, raviola, rafajola prepoznato je kao nematerijalno kulturno dobro i na širem području jadranskog dijela Hrvatske”, obrazlažu odluku u Ministarstvu.
Uz posebnosti pojedinih recepata važno je naglasiti kako ne postoji jedinstven recept za tu slasticu, čak i unutar istoga grada mogu se pronaći različite inačice i nijanse u pripremi, male tajne koje se prenose još uvijek usmenom predajom, iz kuhinje u kuhinju.
I tako su, uz Trogirane, nositelji postali i drugi dalmatinski gradovi, ali svaki sa svojom pričom, svojim punjenjem, svojim načinom savijanja tijesta. “Tomu se iznimno radujemo. Tradicija nije zatvorena škrinja. Ona je more koje nas okuplja”, kaže Rilje.
Godine rada Društva Kameni cvit utkane su u ovo priznanje. Od 2022., kada je Sandra Maškarić pokrenula ideju o zaštiti rafijola, uspostavljena je suradnja s trogirskim školama koje je povezala i s “čuvaricama” izvornog recepta, pa su školske kuhinje počele mirisati na bademe i limunovu koru prizivajući duh prošlih vremena.
“Društvo je partnerstvo nudilo na više adresa, a župan Blaženko Boban sa svojim pročelnicima među prvima je prepoznao vrijednost projekta. Splitsko-dalmatinska županija pružila je konkretnu podršku, što je omogućilo organiziranje besplatnih radionica na kojima su polaznici, uz stečeno znanje, dobivali diplome, pregače i vlastite izrađene rafijole. Model se pokazao iznimno uspješnim i atraktivnim u promociji tradicije. Radionice su se održavale u kabinetu kuharstva Srednje strukovne škole i bile su odlično posjećene. Tadašnja ravnateljica, profesorica Karmen Sinanović, prepoznala je vrijednost inicijative te je rafijol čak bio uvršten i u školski kurikul”, kazao je Rilje i dodao kako nisu dijelili samo znanje već i radost zajedničkog stvaranja.
Radionice su bile iznimno popularne, a više od 120 ljudi nalazilo se na listi čekanja. Uz veliki broj žena, sudjelovali su i muškarci, koji su iskoristili priliku i naučili vještinu kako tradiciju držati u vlastitim rukama.
“Djeca su učila od starijih. Najstariji su prenosili ono što nisu zapisali, nego zapamtili”, kazuje Milivoj Rilje i uime Društva Kameni cvit zahvale upućuje svima koji su jednim zrnom pomogli ostvarenju cilja – od Jasne Popović, koja je na čelu Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Trogiru, do učitelja, učenika te najstarijih čuvara recepata, poput gospođe Marije Seke Rožić.

Međutim, unatoč njihovoj popularnosti, radionica pravljenja rafijola u Trogiru više nema. “Nakon dolaska nove ravnateljice u Srednju strukovnu školu i promjena u organizaciji rada, radionice su obustavljene zbog nemogućnosti daljnjeg korištenja kabineta kuharstva. Nadamo se da će se u budućnosti opet prepoznati vrijednost rafijola, posebno nakon njegove zaštite”, poručuje Milivoj Rilje.
Zahvaljujući Društvu Kameni cvit trogirski rafijol predstavljen je na Biseru mora na Braču kao i na turističkom sajmu u Münchenu pod pokroviteljstvom Hrvatske turističke zajednice. “Podijeljeno je više tisuća rafijola, recepata i promotivnih materijala o Trogiru, uz velik interes i simpatije posjetitelja”, prisjeća se Rilje.
Svaki zalogaj bio je mali ambasador Trogira, ali i svih gradova koji dijele tu tradiciju – tih, ali snažan glas gastronomskog nasljeđa. Jer, vjerujte, kad netko prvi put proba rafijol, ne pita odakle je – samo traži još.
Rafiol kao osobni potpis
Svaki grad ima svoju verziju, ali svi su zajedno u istoj priči – Trogirani, Makarani, Šibenčani, Imoćani, Pažani i Sinjani. Svaki od tih gradova nosi svoj rafiol kao osobni potpis, ali i kao dio šire, zajedničke baštine.
No priznanjem koje je dobio rafiol, priča se ne zatvara – upravo suprotno. Ona se tek otvara prema novim generacijama, novim ljudima i novim interpretacijama. To je početak nove odgovornosti svih nositelja projekta koje Ministarstvo pojedinačno navodi, a njihov je broj impresivan. Uz trogirsko Društvo Kameni cvit tu su Samostan sv. Margarite u Pagu, Muzej Cetinske krajine u Sinju, Folklorni ansambl Tempet i Udruga “Porići 1680.” iz Makarske, Matica umirovljenika Makarska, Benediktinski samostan sv. Nikole u Trogiru, Osnovna škola Petra Berislavića, Turističko-ugostiteljska škola Šibenik i Pučko otvoreno učilište Imotski.
Rafiol ih je sve povezao. Sada je dobio priliku postati ambasador dalmatinske kulture i tradicije, a svi nositelji imaju zajedničku zadaću – čuvati, prenositi i živjeti tu baštinu. Jer, rafiol nije muzejski eksponat, on mora biti na stolu.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu