Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

NK Croatia sebi odbila 40 mil. kuna pretporeza za tuđe ulaganje u stadion

Autor: Ivor Fuka
16. siječanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Iako je obnovu stadiona plaćao grad, izvođači radova su račune vrijedne 237,8 mil. kuna ispostavili Croatiji, koja je u to ime uzela i pretporez

Iako u rekonstrukciju sjeverne tribine maksimirskog stadiona upokojeno trgovačko društvo NK Croatija nije uložilo niti kune, a radove je platio Grad Zagreb, čelnici Croatije nezakonito su se domogli čak 40,1 milijun kuna. Rezultati su to ovih dana dovršenog vještačenja za potrebe sudskog postupka koji se već dvije i pol godine vodi pred zagrebačkim Općinskim kaznenim sudom.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Novac iz državne blagajne
Glavni akteri su tadašnji čelnici maksimirskog kluba- Mirko Novosel, Tomo Horvatinčić i Damir Vrbanović. Trojac sportskih uglednika i poduzetnika tereti se za zlouporabu u poslovanju tešku čak 120 milijuna kuna, a ta je svota, tvrdi tužiteljstvo, “izbijena” iz državne blagajne, odnosno iz džepova poreznih obveznika. Osim zbog davanja fiktivnih zajmova trenerima i nogometašima današnjeg Dinama, na sudu su se našli i zbog renoviranja stadiona, a upravo je rekonstrukcija bila predmet posljednjeg knjigovodstveno-financijskog vještačenja koje je za potrebe suda proveo vještak Zrinko Ručević. Detaljno je pročešljao dopunske ugovore Croatije s Gradom Zagrebom o zakupu stadiona, ugovore o izvođenju radova koje su uglavnom obavili Tehnika, IGH i Industrogradnja, ugovore o kreditima Grada, ali i razna financijska izvješća te njihove revizije. Donio je zaključak koji nimalo ne ide na ruku obrani: utvrdio je kako je Zagreb Croatiji dao stadion u najam bez ikakve naknade, a k tome je cesijama, i to izravno, platio sve izvedene radove na sjevernoj tribini. Usprkos tome izvođači su račune ispostavljali na ime Croatije, i to ukupno 237,8 milijuna kuna koliko je Zagreb u tri godine, od 1998. do 2000. godine iskeširao na ime obnove stadiona. Iako Croatija nije uložila ništa, tvrdi Ručević, uredno je 1998. godine na ime ispostavljenih računa podigla 15,7 milijuna kuna PDV-a, te godinu kasnije još 24,4 milijuna. U dokumentaciji je otkrio da se dijelom tog novca, točnije s 10,1 milijun kuna, podmirila obaveza na porez na dobit. Isprva je s trojkom na optuženičkoj klupi sjedio i Boris Ordulja, nekadašnji pročelnik gradskog ureda za izgradnju, ali je u međuvremenu tužiteljstvo odustalo od njegova progona. Zanimljivo, Grad po zakonu nije imao pravo na povrat PDV-a, a prema Orduljinim riječima davao je sredstva iako ih nije imao u blagajni. Sve se “odradilo” na brzinu, jer se hitno moralo naći rješenje zbog “višeg cilja” – prikazivanja Hrvatske u što boljem svjetlu na Svjetskim vojnim igrama koje su u Zagrebu održane 1999. godine. Navodno je dogovor bio da polovicu sredstava uloži Zagreb, a drugu polovicu Croatija. S obzirom da se radilo o “zlatnim godinama” maksimirskog kluba, očekivalo se da će plavi dobro stajati i da će se lako ishoditi krediti.

Iako u rekonstrukciju sjeverne tribine maksimirskog stadiona upokojeno trgovačko društvo NK Croatija nije uložilo niti kune, a radove je platio Grad Zagreb, čelnici Croatije nezakonito su se domogli čak 40,1 milijun kuna. Rezultati su to ovih dana dovršenog vještačenja za potrebe sudskog postupka koji se već dvije i pol godine vodi pred zagrebačkim Općinskim kaznenim sudom.

Novac iz državne blagajne
Glavni akteri su tadašnji čelnici maksimirskog kluba- Mirko Novosel, Tomo Horvatinčić i Damir Vrbanović. Trojac sportskih uglednika i poduzetnika tereti se za zlouporabu u poslovanju tešku čak 120 milijuna kuna, a ta je svota, tvrdi tužiteljstvo, “izbijena” iz državne blagajne, odnosno iz džepova poreznih obveznika. Osim zbog davanja fiktivnih zajmova trenerima i nogometašima današnjeg Dinama, na sudu su se našli i zbog renoviranja stadiona, a upravo je rekonstrukcija bila predmet posljednjeg knjigovodstveno-financijskog vještačenja koje je za potrebe suda proveo vještak Zrinko Ručević. Detaljno je pročešljao dopunske ugovore Croatije s Gradom Zagrebom o zakupu stadiona, ugovore o izvođenju radova koje su uglavnom obavili Tehnika, IGH i Industrogradnja, ugovore o kreditima Grada, ali i razna financijska izvješća te njihove revizije. Donio je zaključak koji nimalo ne ide na ruku obrani: utvrdio je kako je Zagreb Croatiji dao stadion u najam bez ikakve naknade, a k tome je cesijama, i to izravno, platio sve izvedene radove na sjevernoj tribini. Usprkos tome izvođači su račune ispostavljali na ime Croatije, i to ukupno 237,8 milijuna kuna koliko je Zagreb u tri godine, od 1998. do 2000. godine iskeširao na ime obnove stadiona. Iako Croatija nije uložila ništa, tvrdi Ručević, uredno je 1998. godine na ime ispostavljenih računa podigla 15,7 milijuna kuna PDV-a, te godinu kasnije još 24,4 milijuna. U dokumentaciji je otkrio da se dijelom tog novca, točnije s 10,1 milijun kuna, podmirila obaveza na porez na dobit. Isprva je s trojkom na optuženičkoj klupi sjedio i Boris Ordulja, nekadašnji pročelnik gradskog ureda za izgradnju, ali je u međuvremenu tužiteljstvo odustalo od njegova progona. Zanimljivo, Grad po zakonu nije imao pravo na povrat PDV-a, a prema Orduljinim riječima davao je sredstva iako ih nije imao u blagajni. Sve se “odradilo” na brzinu, jer se hitno moralo naći rješenje zbog “višeg cilja” – prikazivanja Hrvatske u što boljem svjetlu na Svjetskim vojnim igrama koje su u Zagrebu održane 1999. godine. Navodno je dogovor bio da polovicu sredstava uloži Zagreb, a drugu polovicu Croatija. S obzirom da se radilo o “zlatnim godinama” maksimirskog kluba, očekivalo se da će plavi dobro stajati i da će se lako ishoditi krediti.

Nedosljedno Ministarstvo
Tadašnja gradonačelnica, donedavna ministrica Marina Matulović Dropulić, tvrdila je pak da je u investiciju krenula Croatija, jer Grad nije imao sredstava, a kada Croatija nije dobila kredit, morao je uskočiti Grad. Nije znala reći je li Croatija uložila ikakva sredstva u projekt rekonstrukcije koji je stajao golemih 650 milijuna kuna. Ceh je na koncu ipak podmiren iz džepova poreznih obveznika, a Croatija je čak i “nagrađena” s 40,1 milijun PDV-a. U očitovanju na vještačenje Novoselov odvjetnik podsjeća da su iz Croatije od Ministarstva financija dobili pozitivno mišljenje i evidentirali pravo na PDV. No, već sljedeću godinu, nakon što je HDZ izgubio vlast, u klub je upala Financijska policija i, među brojnim nepravilnostima, utvrdila da ne postoji nikakva osnova za isplatu 40,1 milijun kuna. Trgovačko društvo je s promjenom vlasti promijenilo i ime u NK Dinamo, potom je okončalo u stečaju, u kojem se Grad Zagreb nije prijavio kao vjerovnik, iako je plaćanje izvođača radova u poslovnim knjigama kluba prikazan kao pozajmice Grada. Obrana pak tvrdi da je vještačenje sporno, jer su izvođači usluge isporučivali Gradu, a ne NK Croatiji koja je imala pravo na PDV, jer je nastupala kao “suinvestitor i voditelj investicija”.

Amnezija

Predsjednik Canjuga ništa ne zna
O poslovanju Dinama u 90- tim godinama najbolje govori ranije svjedočenje bivšeg predsjednika kluba Zlatka Canjuge. Na pitanje suda kome je išla zarada od utakmica i tko ih je uopće organizirao, Canjuga je odgovarao sa – “ne znam”.



Mirko Novosel, Tomo Horvatinčić i Damir Vrbanović- vodeći trojac nekadašnje NK Croatije tereti se za zlouporabu u poslovanju od 120 milijuna kuna

Autor: Ivor Fuka
16. siječanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close