Karlovčanin Josip Vuković bio je samozatajan i skroman. Bio je nastavnik matematike, lovac, planinar, intelektualac, strastveni kinolog i istinski zaljubljenik u najstariju autohtonu hrvatsku pasminu – hrvatskog ovčara.

Kako pišu 24 sata, nije imao potomaka i život je posvetio proučavanju te pasmine. Posljednjih 40-ak godina života pratio je ovčara u radu i na djelu, zapisivao svoja iskustva, slikao, snimao, slagao mozaik. Kupovao je i nabavljao kvalitetnu štenad i darivao je svojim prijateljima kako bi unaprijedili uzgoj, ali i ljubav prema ovoj pasmini. Kako za života, Vuković je nenametljivo i tiho svoju veličinu pokazao i nakon smrti, prije šest godina u osamdeset i drugoj godini života.

Oporukom je ostavio 160.000 eura (oko 1,2 milijuna kuna) za osnivanje zaklade koja će se brinuti o očuvanju pasmine hrvatskog ovčara, a Gradu Karlovcu ostavio je kuću u gradskoj četvrti Gaza uz uvjet da je koriste djeca. Ostalu imovinu ostavio je sestri i rodbini. Grad Karlovac kuću je na desetogodišnje korištenje ustupio Domu za odgoj djece i mladeži Karlovac, iz kojeg doznajemo da su za potrebe uređenja prikupljali donacije te pripremaju dokumentaciju. Nagodinu bi trebali početi s uređenjem, a najesen bi je trebala početi koristiti djeca za poludnevni boravak.

– Iznenadili smo čitajući oporuku, nitko nije niti pomislio da je uštedio toliki novac. Josip je bio skroman i nenametljiv, istinski zaljubljenik u hrvatskog ovčara, kojeg je smatrao našim crnim biserom. Predviđao je da pasmini prijeti izumiranje jer se desetljećima zanemarivala i sve se manje koristila na imanjima za čuvanje stoke. Zbog toga je sav svoj novac ostavio za osnivanje zaklade s ciljem očuvanja i uzgoja ovčara. Oporučno je odredio počasne članove, prijatelja i kolegu Dubravka Delića i mene, a trećeg smo člana birali – govori Nikola Bakale, predsjednik Društva prijatelja hrvatskog ovčara Karlovac i upravitelj zaklade te instruktor obuke i voditelj spasilačkih pasa u Kinološkom sportskom klubu Karlovac.