Globalno zagrijavanje uporno se pokušava predstaviti kao ideološko pitanje. Václav Klaus nazvao je ovaj klimatski problem “metafizičkom ideologijom”, “pomodnim pogledom na svijet” koji nema veze s ozbiljnom znanošću. Prema njemu, znanstvenici se ne slažu mijenja li čovjek svojim djelovanjem bitno klimu, a “enviromentalisti” su predstavnici nove ljevice i nastavljači njene tradicionalne borbe s krupnim kapitalom. Uglavnom, iza znanstvenog mita o globalnom zagrijavanju kriju se tek neki novi hipiji koji pokušavaju nauditi jadnom kapitalu, smanjiti broj radnih mjesta, otupiti konkurentnost nacionalnih ekonomija itd. U “Neugodnoj istini” Al Gore pokušava dokazati dvije stvari: prvo, da je globalno zagrijavanje neupitna znanstvena činjenica, i drugo, da se emisiju stakleničkih plinova (prije svega ugljičnog dioksida) vrlo lako može smanjiti, pitanje je samo političke volje. I tu je Václav Klaus u pravu: globalno zagrijavanje doista jest ideološko pitanje. No nije problem u novoj ljevici, već staroj desnici. Za tradicionalnu desnicu pitanje globalnog zagrijavanja zapravo je izuzetno traumatizirajuće. Ono dovodi u pitanje “naš način života”: umjesto potrošnje nameće štednju, umjesto hiperproizvodnje racionalizaciju, umjesto kratkoročne dobiti – dugoročnu ekonomiju… (www.net.hr)