Da je kriza izazov, stav je optimista koji čašu uvijek vide napola punom a ne praznom. Nedavna konferencija u organizaciji GfK Centra za istraživanja tržišta pod nazivom ‘‘Koje je boje kriza“ predstavila je zanimljive rezultate o tome kako se ponašaju potrošači u krizi.

Čini se da je prosječan potrošač odlučio nešto i uštedjeti pri čemu predviđa da će trenutno racionalno ponašanje zadržati i za budućnost. Vjerovati ljudima da će se u budućnosti ponašati racionalno jednako je kao i vjerovati izjavi da nam se više ne može dogoditi ekonomska kriza. Poznavajući ljudsku prirodu, racionalno ponašanje će se vjerojatno zadržati određeni vremenski period no kada se stvari vrate u ‘‘pozitivu“ u smislu kvalitete života i financijskih mogućnosti, u ljudima će ponovo proraditi optimizam te će se vratiti i starim obrascima potrošačkog ponašanja. Nažalost. Da li je potrebno napomenuti da bi u idealnom slučaju ljudi više štedjeli u vrijeme blagostanja a više trošili u vrijeme krize? Čini se da je to postala klasično-ekonomska retorička pošalica. Kako čitateljima ne bismo dodavali dodatnu sol na ranu, nazovimo ovu krizu ‘‘prilikom“, ne izazovom jer nam je i njega dosta, već baš prilikom. Ova ‘‘prilika“ je u prvi plan dovela neke mekane stvari (‘‘soft“) u prvi plan. Prvo su se eminentni profesori sa europskih poslovnih škola ujedinili u stajalištu kako je dosadašnje obrazovanje mladih ekonomista i MBA-ovaca u pretjeranoj mjeri bilo orijentirano na sofisticirane ekonomske modele, financijske pokazatelje, na kratkoročno i na profit zanemarujući pri tome cijeli spektar faktora koji proizlaze iz ljudske prirode – ponašanje koje je neracionalno, nije u najboljem interesu i nije objašnjivo brojkama već emocijama.

Mjeriti socijalno raspoloženje
Nada, pohlepa i strah snažni su pokretači ljudskog ponašanja teško objašnjivi modelima racionalnog ponašanja. Izdignemo li se na razinu populacije, nalazimo zanimljiv fenomen pod nazivom ‘‘socijalno raspoloženje“ (eng. social mood). John Casti napisao je zanimljivu knjigu ‘‘Mood matters“ o tome kako socijalno raspoloženje pokreće svijet. Casti tvrdi kako nijedna kolektivna ljudska aktivnost kao što je globalizacija, kao što su trendovi u popularnoj kulturi – moda, filmovi, knjige ili haute couture, ne može biti shvaćena bez uzimanja u obzir činjenice da način na koji se grupa ili populacija osjeća i vidi budućnost oblikuje događaje. Kako bi udovoljili vječnoj ljudskoj znatiželji i predvidjeli kako će izgledati budućnost sutra, za godinu dana ili za deset godina, potrebno je istražiti socijalno raspoloženje. To je mjera grupnog osjećaja za budućnost. Ukoliko se radi o kratkoročnom predviđanju toga koji će se filmovi gledati ili knjige čitati iduće godine, potrebno je promatrati socijalno raspoloženje kroz mjesece, no kako bi predvidjeli fenomene kao što je globalizacija, ipak nam je potrebno osvrnuti se na socijalno raspoloženje tijekom desetaka godina. Pitanje koje vam se zasigurno nameće je kako izmjeriti to socijalno raspoloženje? Vjerovali ili ne, nije dovoljno pratiti javno mnijenje ili analizirati tisuće anketnih upitnika jer nam ne daju uvid u to kako se ljudi doista ponašaju niti mjeru u kojoj drugi utječu na njih dovodeći do nesamostalnog donošenja odluka. Upravo je grupiranje ljudi srž socijalne kohezije što je upravo suprotno od nezavisnog donošenja odluka. Pokazalo se da je vrlo korisna mjera socijalnog raspoloženja, koja reflektira i ponašanje i grupiranje – financijski prosjek tržišta. Tržišni indeks kao što je Dow Jones Industrial Average (DJIA) reflektira uloge koje ljudi stavljaju na budućnost na svim vremenskim skalama. Mjera nije savršena no do nje je lako doći iz novina, ima malu pogrešku mjerenja i usporediva je kroz niz vremenskih točki. Socionometrija je termin koji je skovao autor Robert Pretcher u svojoj knjizi ‘‘„Socionomics: The Science of History and Social Prediction“. Pretcher odgovara na pitanje zašto se društveni trendovi mijenjaju tako često i tako dramatično te objašnjava povezanost između socijalnog raspoloženja i tržišta kapitala ali i trendovima socijalnog raspoloženja sa glazbom, sportom, korporativnom kulturom, mirom, ratom i globalnom ekonomijom.

Optimisti prvi isplivaju
Kada se događa period pozitivnog socijalnog raspoloženja ljudi su optimistični u pogledu budućnosti te u opisivanju te budućnosti češće koriste riječi kao što su ‘‘ujedinjavanje“, ‘‘oslobađajuće“, ‘‘udruživanje“ i ‘‘tolerantnost“. S druge strane, u vrijeme negativnog raspoloženja događa se dijametralno suprotno, pa se u predviđanju budućih događaja koriste riječi poput ‘‘fragmentacija“, ‘‘separacija“, i ‘‘ksenofobija“. Osim sa tržištem kapitala, raspoloženje ima veze i sa donošenjem odluka, kreativnošću, timskim radom, pregovaranjem i vođenjem. Organizacije koje na stvara gledaju ‘‘napola punim“ načinom, imaju prednost u vrijeme ‘‘prilika“. Loše raspoloženje ometa pozornost te troši energiju usmjeravajući je upravo na loše raspoloženje. Dobro raspoloženje dozvoljava umu da se fokusira i napreduje. Pozitivne osobe brže procesiraju informacije i više su otvorene informacijama i njihovim učinkovitim upravljanjem. Financijske brige i nesigurnost oko vlastitog posla čine nas depresivnima i anksioznima, posao pati i kolektivnoj silaznoj putanji ekonomije mnogo je teže napraviti zaokret nego kada bi se svi skupa osjećali punokrvnije i optimističnije. Zlo i naopako. S druge strane, čini nam se da je sve tako predvidljivo, pogotovo kada retrospektivno razmatramo o događajima koji su se dogodili. Prava ironija ipak leži ipak u tome da kolektivno pamćenje neće preživjeti do iduće cikličke ekonomske promjene kada sve kreće od početka. No kako ne bismo bili dodatno loše raspoloženi, istraživanja su pokazala da voljno pomicanje mišića lica kao da se smijemo povratno utječe pozitivno na naše raspoloženje. Ne preostaje nam drugo već da se svatko za sebe voljno osmjehne i na taj način da svoj doprinos u poticanju pozitivnog ekonomskog rasta.

DJIA indeks

Stvaranje G6 prštalo optimizmom
Casti navodi kako je u vrijeme nastanka globalizacije (Svjetski ekonomski forum 1975.), u vrijeme nastajanja grupacije G6 te u vrijeme stvaranja NAFTA-e (1994), indeks DJIA rastao je u nebeske visine. Kada se ružičasti balon globalizacijskih procesa počeo ispuhavati 2000., socijalno raspoloženje bilo u opadanju kroz tri naredne godine do kraja 2002. kada je kroz medije, knjige i članke opet zavladalo veličanje globalizacijskih vrijednosti. Donje granice DJIA indeksa probijene su u studenom 2008. kada je nestalo i ružičastog balona i socijalnog raspoloženja.