Uz vatromet na beogradskom noćnom nebu ljudi su u nedjelju na ulicama slavili pobjedu srbijanskog predsjednika Borisa Tadića nad ultranacionalističkim protivnikom Tomislavom Nikolićem. Tadić, prozapadni profesor psihologije, pobijedio je za manje od tri posto glasova i najtješnjoj predsjedničkoj utrci u srbijanskoj povijesti nakon odlaska Slobodana Miloševića s vlasti prije osam godina. Ali pravo raspoloženje u zemlji bilo je bliže olakšanju nego radosti. Da je Nikolić pobijedio, njegov trijumf obilježio bi kraj naporima Srbije da uđe u Europsku uniju i korak naprijed prema statusu ruskog satelita. Čak je i Tadić, u obraćanju s balkona stranačke središnjice u centru Beograda, priznao da je pobjeda bila tijesna. “Nema vremena za velike proslave”, rekao je. “Imamo još puno posla”. Više od 2,1 milijun ljudi ili 47,7 posto biračkog tijela, glasalo je za Nikolića, dok je Tadić dobio nešto iznad 2,2 milijuna glasova iil blizu 50,7 posto. Predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso izjavio je da je rezultat izbora “pobjeda demokracije i europskih vrijednosti koje dijelimo”.

Kosovo
Izbori su održani u osvit predstojećeg otcjepljenja Kosova, srbijanske pokrajine nastanjene etničkim Albancima, koja je pod UN-ovom kontrolom od 1999. godine. Podržavano od mnogih zapadnih zemalja, Kosovo najavljuje proglašenje neovisnosti u idućim tjednima. U Srbiji, međutim, nezadovoljstvo zbog gubitka 15 posto teritorija potiče antizapadne osjećaje koji su povećavali Nikolićeve izborne šanse. Predstavnik Radikalne stranke Srbije čiji je predsjednik trenutno na suđenju u Haagu za zločine počinjene tijekom raspada Jugoslavije devedesetih godina, Nikolić je zaprijetio da će u slučaju njegove pobjede na izborima zamrznuti odnose Srbije s EU i dopustiti Rusiji gradnju vojnih baza u Srbiji. Nikolićeva kampanja vodila se i oko korupcije i nedovoljnog napretka srbijanske ekonomije. “Mnogo ljudi koji su glasovali za Nikolića nisu ni proruski orijentirani, niti su nacionalisti”, izjavio je politički analitičar Dušan Pavlović za Time. “Oni su samo nezadovoljni iznevjerenim obećajima aktualne vlasti”. Tadićeva Demokratska stranke nalazi se u nevoljkom savezu s premijerom Vojislavom Koštunicom, umjerenim nacionalistom. Koštunica nije želio podržati Tadićevu kandidaturu na izborima i dijeli mnogo Nikolićevih proruskih stavova. U siječnju, Koštunica je u Moskvi potpisao kritizirani sporazum o privatizaciji, dopuštajući ruskom naftnom gigantu Gazpromu da preuzme punu kontrolu nad Naftnom industrijom Srbije za nešto manje od 700 milijuna dolara. Tadić je bio sumnjičav u vezi ugovora – stručnjaci, pa čak i neki članovi vlade, mislili su da ide previše na ruku Gazpromu – ali ipak mu se nije otvoreno suprotstavio.

Koalicija bez smisla
Koštunica, čije su ustavne ovlasti kao premijera snažnije od predsjedničkih, također je najavio da će zamrznuti pristupne pregovore s EU, ako Unija pošalje misiju na Kosovo kako bi zamijenila UN-ovu administraciju bez odobrenja Vijeća sigrnosti UN. Rusija, koja podržava srbijansko protivljenje neovisnosti Kosova, također se protivi zamjeni. EU je u završnoj fazi planiranja zamjene UN osoblja, iako još nisu postavljeni rokovi. Koštuničino odbijanje da podrži Tadića i njihovi različiti odnosi prema Rusiji i Europskoj Uniji izazvali su velike napetosti u vladajućoj koaliciji i mnogo analitičara slaže se da Srbija ide prema prijevremenim izborima ovog proljeća. “Koalicija čiji se članovi ne mogu složiti oko osnovnih nacionalnih ciljeva izgubila je svaki smisao”, kaže Miodrag Zec, ekonomski stručnjak sa sveučilišta u Beogradu. “Trebali bismo imati parlamentarne izbore u svibnju, ako ne i ranije”.Uzevši u obzir da prava moć u Srbiji leži u Vladi, a ne u Uredu predsjednika, Tadić nije dobio rat, već samo početnu bitku za javno raspoloženje u Srbiji. Završna bitka tek predstoji i imajući u vidu kako je zemlja duboko podijeljena, ishod će biti još tijesniji.
(Dejan Atanasijević)