U teniskom svijetu postoje četiri najveća turnira, koji se zovu Grand slam, a prema mišljenju mnogih samo je jedan koji se umnogome razlikuje od ostalih, a to je Wimbledon.

Oko njega se isprepliću mnoge legende, a jedan od najzaslužnijih za takvu famu je i jedan hrvatski igrač. Riječ je o Goranu Ivaniševiću. Britanski časopis Times Ivaniševića je proglasio jednim od najpopularnijih pobjednika svih vremena. Wimbledon je od Ivaniševića napravio legendu, a ovaj mu se odužio istom mjerom. Naime, Ivanišević je nekoliko puta bio u finalu, ali je imao tu nesreću da je igrao u vrijeme tadašnjih najboljih igrača svih vremena, kao što je, naprimjer, bio Pete Sampras koji ga je 90-ih godina redovito pobjeđivao u finalu. Ivanišević je godinama tvrdio kako će se povući iz svijeta tenisa tek nakon što osvoji Wimbledon. Nitko se 2001. nije usuđivao kladiti na hrvatskog igrača izvan forme koji je u maratonskom finalnom meču ipak pobjedio Patricka Raftera i tako pojačao mit zvan Wimbledon. Times je Ivaniševića smjestio na 24. mjesto najvećih legendi Wimbledona. Četiri mjesta ispred Ivaniševića smjestio se Šveđanin Stefan Edberg kojeg su nazvali najelegantnijim igračem koji je ikada igrao na travi i kojega je publika obožavala. Edberg je idol iz djetinjstva još jednog velikog igrača, Švicarca Rogera Federera, koji je najveći favorit ovogodišnjeg Wimbledona. “Gospodin Wimbledon”, kako ga nazivaju zbog nepobjedivosti na travi, osvojio je Wimbledon 5 puta te je zauzeo 20. mjesto među najvećim legendama. Zadnji wimbledonski meč izgubio je 2002. godine od hrvatskog igrača Marija Ančića. Za jedno mjesto od Federera bolja je Brazilka Maria Bueno, koja je 60-ih godina kao tinejdžerica osvajala Wimbledon.

Opisivana kao “ustreptalo blago” centralnog terena, pobjednički je pehar podizala 3 puta. Venus Williams s četiri pobjednička finala zauzima 13. mjesto, dok listu od prvih 10 otvara John McEnroe, jedan od najpoznatijih osobenjaka svjetskog tenisa za kojega se često navodi kako je u pitanju “čovjek kojega Wimbledon voli mrziti”. Njegovo finale s Björnom Borgom 1980. i danas se smatra najuzbudljivijom završnicom Wimbledona. Zbog svoga problematičnoga ponašanja McEnroe je jedini pobjednik koji je ostao bez počasnog članstva u All England Clubu. McEnroe je usprkos svima osvojio 3 pojedinačna finala i 4 u paru. Najmlađi pobjednik Wimbledona je Boris Becker, kojemu je 1985. godine uspjelo osvojiti turnir s navršenih 17 godina čime je dospio na 9. mjesto liste najvećih legendi. Legenda na 7. mjestu je Amerikanac Louise Brough, koji je krajem 40-ih i polovicom 50-ih 4 puta osvojio All England Club. Osim toga, od 1946. do 1955. godine Brough je igrao u 21 finalu, uključujući parove i miješane parove, od mogućih 30. Pete Sampras Wimbledon je osvajao čak 7 puta, što ga je izjednačilo s Englezom Williamom Renshawom kojemu je to uspjelo od 1881. do 1887. Najviše ga je u jednom od finala namučio Goran Ivanišević s kojim je jedini put morao odigrati 5 setova da bi osvojio pehar. Amerikanka Helen Wills 8 je puta 20-ih i 30-ih godina osvajala Wimbledon. Jedan turnir manje, ali i jedno mjesto više od Helen Wills zauzima Steffi Graf, koja je i jedina među igračima i igračicama najmanje 4 puta osvojila svaki od Grand slamova.

Chris Evert za jedno je mjesto bolja od Steffi Graf iako je osvojila tek 3 Wimbledona, ali je zato mnogo više puta osvajala French Open i US Open. Billie Jean King zauzela je drugo mjesto među najvećim legendama. Ona je 6 puta od polovice 60-ih do polovice 70-ih osvajala engleski turnir. Poznata je i po tome što je 1973. godine pobijedila Bobbya Riggsa u teniskom meču koji je danas poznatiji pod nazivom “Borba spolova”. Ona je i prva sportašica na svijetu koja je priznala svoju homoseksualnu orijentaciju. Time je utrla put broju 1 na vječnoj listi najvećih legendi – Martini Navratilovoj. Ta je igračica osvojila 9 pojedinačnih naslova, a kad bi se ubrojali i naslovi u parovima, onda bi to bilo 20 titula, što je čini najvećom svih vremena i teško da će netko uskoro oboriti taj rekord.