Najbolju ponudu za preuzimanje 67 posto državnog vlasništva sarajevske Hidrogradnje, prema neslužbenim informacijama, dostavio je Intergral inženjering iz Laktaša u Republici Srpskoj. Ponuda slovenskog Gradisa iz Celja, Gradis inženjeringa iz Zagreba, Titaša iz Istanbula te ortačke grupe menadžmenta i 970 radnika Hidrogradnje je druga, a tvrtke Konel iz Cavtata treća. Najlošija je ponuda zeničkog biznismena Mirvada Hadžiahmetovića koji za sarajevsko poduzeće nudi jednu konvertibilnu marku. Informacija je neslužbena jer Agencija za privatizaciju F BiH zbog izjave o tajnosti kao dijela natječaja za privatizaciju ne može komentirati pristigle ponude. Agencija za privatizaciju Federacije BiH prošloga je tjedna nakon zaključivanja roka za pristizanje ponuda prodaje većinskog vlasništva Hidrogradnje neposrednom pogodbom objavila da su stigle četiri ponude. Premda su otkupili natječajnu dokumentaciju svoje ponude Agenciji za privatizaciju F BiH nisu dostavile austrijske tvrtke Porr i Strabag. Njihovo nedostavljanje ponuda prouzročilo je snižavanje vrijednosti dionica Hidrogradnje na Sarajevskoj burzi. Dok se vjerovalo kako će u borbu za preuzimanje najvećeg građevinskog poduzeća iz Sarajeva sudjelovati jake austrijske tvrtke, dionice poduzeća rasle su do nešto više od 15 eura. Nakon rasta vrijednosti dionica Hidrogradnje njena je tržišna kapitalizacija na Sarajevskoj burzi dostigla 81 milijun eura.

Početna vrijednost 67 posto vlasništva Hidrogradnje u natječaju je procijenjena na 24,24 milijuna eura. Sarajevska je Hidrogradnja specijalizirana za gradnju svih građevinskih i hidro te elektropostrojenja kao što su hidroakumulacijske brane, termoelektrane, rezervoari, benzinske crpke, vodoopskrbni i kanalizacijski sustavi, ceste, željezničke prometnice, mostovi, tuneli…Hidrogradnja je nastala 1947. godine s početkom gradnje hidroelktrana kod Jajca i Jablanice. Prije rata njeni su radnici radili na velikim građevinskim projektima poput Bekhme u Iraku gdje su radili s američkim Bechtelom i turskom Enkom. Privatizacija Hidrogradnje najavljivana je još 2004. godine, ali je međunarodni javni natječaj objavljen tek krajem prošle godine. Problem su bili nerazjašnjeni vlasnički odnosi 33 posto vlasništva pod kontrolom malih dioničara, uglavnom radnika poduzeća. Oni su tužili Vladu Federacije BiH i Agenciju za privatizaciju Zeničko-dobojskog kantona zbog prodaje Hidrogradnjina vlasničkog udjela u Tvornici cementa u Kaknju njemačkom Heidelberg Zementu. Vlada Zeničko-dobojskog kantona krajem prošle godine donijela je odluku o naknadi vlasničkog udjela Hidrogradnje u Tvornici cementa u Kaknju pa je tada sarajevskom poduzeću isplaćeno nešto više od 350 tisuća eura.

Hidrogradnja je sve do svibnja 1990. godine u konzorciju s Bechtelom i Enkom radila u Iraku na gradnji HE Bekhme. U Hidrogradnji su procijenili kako su prekidom tog posla i gubitkom mehanizacije i opreme izgubili u Iraku 436,5 milijuna američkih dolara (od toga 70 milijuna dolara vrijednosti strojeva, 185,3 milijuna nenaplaćenih radova, 16,3 milijuna dolara građevinskog materijala…). Zahtjev za naknadu štete dostavljen je u ožujku 1994. godine UN-ovoj komisiji UNCCGC pa je prema odluci te komisije Hidrogradnja za isplatu dobila 89,9 milijuna američkih dolara. Hidrogradnji je za odštetu pripalo i 26 milijuna američkih dolara u obveznicama Vlade Iraka, a taj se novac sada nalazi u Jubmes banci u Beogradu i blokiran je zbog zahtjeva Hidrogradnje s Pala koja želi svoj dio novca od potraživanja. Taj dio podijeljene prijeratne Hidrogradnje nije ništa dobio od UNCCGC. Oko 17 milijuna američkih dolara sarajevske Hidrogradnje u Jubmes banci pripada zagrebačkoj Ingri.