Ako postoje akademije za film i razne umjetnosti, zašto ne bi postojao i studij za pisce? U Njemačkoj i za to zvanje možete steći diplomu, no jamči li ona uspon na listu bestselera, to je već drugo pitanje.

“Na jednoj cigareti s mojim liječnikom. Moj liječnik stanuje nekoliko katova iznad mene i većinom nema vatre. A onda kada cigareta gori, on se zavali u naslonjač i postavi mi opsežnu dijagnozu…” S tim i drugim tekstovima Jörn Dege je prošlog proljeća primljen na Njemački institut za književnost u Leipzigu. Prethodno je završio studij matematike i filozofije. Prijatelji su mu govorili da zna pisati pa je ubacio svoje dokumente za natječaj u poštanski sandučić. Od 600 kandidata koliko ih se u prosjeku svake godine prijavi na Institut za književnost prima ih se samo 20. Studij traje tri godine i nakon uspješno položenih ispita studenti dobivaju diplomu. Institut je smješten u Leipzigu i postoji već 20 godina, još iz doba DDR-a. Trenutačno tamo studira 50 budućih književnika. Jörn Dege je jedan od njih. On kaže da još nije ništa objavio, pa čak ni javno čitao svoje uratke. “Ja sam samo piskarao i imao sam točno toliko tekstova koliko mi je bilo potrebno za natječaj”, kaže taj pripadnik novog njemačkog literarnog naraštaja. Tako je bilo i s Claudiusom Nießenom, koji je prije mnogo godina studirao na Institutu, a danas je ovdje voditelj. Njegov je ured na prvom katu stare vile. On je danas u Njemačkoj prilično poznat. Osim što upravlja Institutom, djeluje i kao zastupnik drugih književnika, voditelj, izdavač. Claudius Nießen priča da mu je, kada je studirao na ovom istom Institutu, njegov profesor rekao: “Ovu diplomu možete si objesiti u WC-u.” “U neku ruku je imao pravo. Jer, što želite kao umjetnik s diplomom? Kojem poslodavcu ju mislite pokazati? Jedino što ovdje možete dobiti je iskustvo. Mora vam biti jasno da nitko odavde ne izađe automatski kao književnik”, kaže Claudius Nießen. To je jasno i studentima. Zato je za njih posve normalno da usporedo studiraju na još jednom fakultetu ili negdje rade u nekim “običnim” zanimanjima. Michael Faber, šef izdavačke kuće Faber und Faber, kaže da nakladnici i lektori polako i sami odlaze na Institut u potrazi za novim talentima jer se tamo proteklih godina pojavilo više mladih kvalitetnih autora. Dakle, za one koji se uspiju upisati na Institut za književnost šanse su povoljne – samo još moraju svojim djelima pogoditi ukus vremena.