Godine 1938. u New York je iz Berlina stigao Alfred Lion. Jedan koncert u Carnegie Hallu, From Spirituals to Swing, u organizaciji Johna Hammonda, inspirirao je Liona na osnivanje vlastite diskografske kuće, 6. siječnja 1939. godine, uz ulagački kapital prijatelja, marksističkog pisca Maxa Margulisa. U iznajmljenom studiju, u New Yorku, Lion je tog dana načinio svoje prve snimke, s dvojicom boogie-woogie pijanista koje je čuo na tom koncertu. Jedan od njih bio je Albert Ammons, taksist iz Chicaga, a drugi Meade Lux Lewis, također taksist iz Chicaga.

Tako je počela legendarna diskografska kuća Blue Note Records. “Blue note” u njenu nazivu odnosi se na karakteristične “blue notes” u jazzu i bluesu koje, zajedno s drugim, nepromjenljivim visinama tonova tvore blues-ljestvicu.Od male, neovisne etikete Blue Note Records je u proteklih sedamdeset godina prerasla u vodeću svjetsku, također najstariju sada, jazz-etiketu. Njen prvi hit, već šest mjeseci nakon osnivanja, bio je “Summertime” Georgea Gershwina, u izvedbi klarinetista Sidneyja Becheta. Snimka je bila načinjena 8. lipnja 1938. godine. Prvih godina Blue Note Records uglavnom je objavljivala boogie-woogie i “hot jazz” snimke. Suradnju sa Sidneyjem Bechetom Lion je nastavio sve do pedesetih godina, ali na nagovor svog umjetničkog direktora, saksofonista Ikea Quebeca počeo je obraćati pažnju i na neka suvremena zbivanja u jazzu. Zahvaljujući Quebecu, Alfred Lion je i upoznao pijanista Theloniousa Monka, prvog glazbenika “modernog jazza” koji snima za Blue Note Records.Lionova je diskografska kuća vrlo brzo među glazbenicima stekla reputaciju kuće koja iznimno dobro tretira glazbenike. Snimala ih je u ranim jutarnjim satima, odmah po završetku njihovih nastupa u noćnim klubovima. Pića je uvijek bilo u izobilju, ali ono još važnije – Blue Note Records je uvijek dopuštala glazbenicima da sudjeluju u svim aspektima produkcije. Glazbenici su znali da sviraju izuzetno dobro kad bi Alfred Lion skočio na noge i zaplesao.Lionov prijatelj iz djetinjstva, iz Berlina, profesionalni fotograf Francis Wolff, koji je u Sjedinjene Države emigrirao kad i Lion, 1938. pridružio se Lionu u vođenju kuće i načinio mnoge fotografije, tijekom proba i snimanja u studiju. Kuća je Wolffove fotografije rabila kao promidžbeni materijal, a često su svoje mjesto nalazile i na omotima albuma. Koriste se i danas, na njihovim reizdanjima. Tijekom trideset godina Wolff je snimio na tisuće fotografija. I Alfred Lion i Francis Wolff, zbog svog izuzetno poštenog odnosa prema njima i činjenice da su s njima provodili vrijeme u klubovima, uživali su duboko poštovanje glazbenika.Potkraj pedesetih i tijekom šezdesetih godina izdanjima Blue Note Records dominira “hard-bop” stil. Tijekom tog razdoblja kuća prolazi kroz neka teška vremena s obzirom na veliku promjenu do koje dolazi u glazbenoj industriji – uvođenje LP formata. Prva longplejka Blue Note Records ona je s orguljašem Jimmyjem Smithom, jazz-glazbenikom s kojim je ugovor potpisala 1956. godine. Zahvaljujući velikoj popularnosti Hammondovih orgulja, u čemu je Smith i bio ključan, etiketa je preživjela.Alfred Lion povukao se u mirovinu 1967.; umro je 1971. godine. Blue Note Records i njen katalog prodao je Liberty Records, 1965. godine. Liberty Records je potom kupila filmska kompanija United Artists; Blue Note materijal ostaje neiskorišten sve dok ga, 1984. godine, pod vlasništvom EMI Records ponovno ne oživljava njegov sadašnji predsjednik Bruce Lundvall.

Činjenice

Legende
Svatko tko imalo sluša ili voli jazz u svojoj kolekciji najdražih albuma ima barem nekoliko Blue Note izdanja, jer u glazbenom katalogu te kuće neka su od najvećih imena jazza: J. J. Johnson, Bud Powell, Miles Davis, John Coltrane, Herbie Hancock, Pat Martino, Wynton Marsalis, Dianne Reeves, Cassandra Wilson, Patricia Barber, Eliane Elias… Blue Note poznata je po velikim slobodama koje daje izvođačima.

Širenje
Pod vodstvom Lundvalla katalog je proširen i izvan granica jazza, na umjetnike poput Anite Baker, Ala Greena, Willieja Nelsona. Glazbeno nasljeđe Blue Note Records, kuće koju su osnovala dva njemačka emigranta, bježeći pred nacizom, Lion i Wolff, dvojica zaljubljenika u jazz, jedno je od najutjecajnijih i najvažnijih u povijesti snimljene popularne glazbe. Jedan od najvećih komercijalnih uspjeha kuća je imala s albumom Nore Jones, “Come Away With Me”.