Hoće li se u doglednoj budućnosti govoriti i o Karlovačkim toplicama, možda ponajmanje ovisi o prirodi i njenoj ponudi, već daleko više o karlovačkim gradskim ili županijskim vlastima i njihovim potezima. Iako je poznat kao grad na četirima rijekama, Karlovac već desetljećima mašta i o bazenskom kompleksu koji bi omogućio novu dimenziju sportskorekreativnih aktivnosti kroz čitavu godinu. Dolaskom HDZ-a na vlast, opet je u pitanje došao već gotov, prilično vizionarski, ali realan projekt izgradnje sportsko-rekreacijskog kompleksa koji bi se nastavio na postojeću sportsku dvoranu. Nova vlast smatra da je projekt megalomanski, najavljuje kresanje ranijeg projekta s višenamjenskim vanjskim bazenom-klizalištem, i pitanje je hoće li se i u kolikoj mjeri iskoristiti i novac utrošen na izradu dosadašnjeg projekta.
No sve to nadilazi topla voda, ali ne u figurativnom, već u doslovnom smislu, koju su kao neslućenu mogućnost razvoja stručnjaci INA-Naftaplina nedavno otkrili članovima Gradskog poglavarstva, ostavivši ih pri tome doslovce bez daha.
Direktor Ina-Naftaplina Alojz Getriher sa svojim suradnicima došao je s konkretnim podacima o bušotini KA-2 izbušenoj 1983. godine, te o bušotini KA-3 izbušenoj 1988. godine, koje se nalaze na području između Draganićkih ribnjaka prema Šišljaviću i Rečici, nedaleko Karlovca.

Energija i turizam
Više nego obećavajuće mogućnosti tih bušotina otada stoje u datoteci INA-Naftaplina, pa je stoga i ta priča, s obzirom na takav protok vremena i sveopću nepoduzetnost, posve nalik onoj, više desetljeća staroj, o plinofikaciji Karlovca.
Alojz Getriher istaknuo je vodu kao bogatstvo i njenu stratešku važnost za Hrvatsku, te sa žaljenjem konstatirao da ni Ina ni Vlada RH još nisu jasno započele vodu promišljeno pretvarati u svjetski prepoznatljiv hrvatski brend. “Vode su za Hrvatsku od strateške važnosti prema dvije osnove: kao pitka voda, ali i kao energent. Hrvatska trenutno od vode dobiva 45 MW električne energije i 820 MW toplinske energije, ali to je nažalost tek 1,67 posto ukupne energetske bilance Hrvatske”, istaknuo je Getriher.
Termalni potencijal vode vrlo je velik, ovisi dakako o temperaturi geotermalne vode koju ona ima na ušću bušotine, ali je i 30 posto isplativiji za eksploataciju od plina, a da o drugim energentima ne govorimo.
“U Hrvatskoj je do sada najtoplija pronađena i za eksploataciju potentna geotermalna voda imala 180 stupnjeva Celzija, dok te vrijednosti na Islandu dostižu i 380 stupnjeva. Naravno, da bi sve to imalo smisla i punu energetsku učinkovitost, potrebno je postići višestupanjsku iskoristivost geotermalne vode”, rekao je Getriher, te kao preporuku Karlovcu naveo primjer iz Legrada u Podravini gdje je Ina-Naftaplin već potpisala ugovore i krenula u provedbu projekta iskorištenja geotermalne vode.
Lokacija Lunjkovec-Kutnjak nalazište je vode temperature 140 stupnjeva, a budući da je sva voda toplija od 130 stupnjeva isplativa i za dobivanje električne energije, tamo se već HEP uključio u projekt izgradnje termoelektrane, što je prva faza iskorištenja tih geotermalnih bušotina.
“Za iskorištenje i dalje vruće vode zainteresirala se Podravka koja razmatra mogućnosti izgradnje sušare za povrće na bazi te vruće vode kao energenta, što bi čak moglo doprinijeti da Podravka prebaci sušenje povrća za potrebe ‘Vegete’ iz inozemstva na tu lokaciju”, rekao je Getriher.

Nakon toga ista topla voda u trećoj fazi služila bi za zagrijavanje staklenika i plastenika za uzgoj povrtnih kultura i cvijeća, a onda bi slijedile faze rekreacijsko-sportskih sadržaja i razvoj wellness turizma. U posljednjoj fazi bi se topla voda koristila u uzgajalištu slatkovodne ribe. Tako bi se toplinski iskorištena geotermalna voda vraćala utiskivanjem u podzemlje iz kojeg je i došla.
“Tim bi se zatvorenim sustavom garantirao ne samo ekološki aspekt, već je to i jedini način očuvanja pritisaka i količine vode u tom podzemnom nalazištu, koji tako postaje trajno obnovljivi izvor energije i geotermalne vode, rekao je Alojz Getriher.
Getriherov pomoćnik Boris Vrbanac dodao je da za tako nešto ima realne mogućnosti i na samo desetak kilometara od Karlovca, naglasivši velike proizvodne vrijednosti bušotine KA-3. Bušenjem kroz tzv. plastične naslage na dubini od oko 1220 metara otkriveno je ležište koje bi dnevno davalo 135 kubičnh metara vruće slane vode.
”Daljnjim bušenjem kroz tzv. karbonatne naslage na dubini između 1890 i 3523 metra naišli smo na vrlo veliko i bogato ležište pitke vode temperature 140 stupnjeva celzijevih. Dakle, takva voda ima isplativi energetski potencijal sličan onome u Podravini, a našim tadašnjim ograničenim ispitivanjima utvrdili smo da se ležište prostire u radijusu od barem šest kilometara od bušotine na svaku stranu. Kapacitet propusnosti te bušotine je 11,5 litara vode u sekundi, čime bismo dnevno dobili 960 kubičnih metara te vode, koja bi samo čekala da se iskoristi višestupanjski. O kolikoj je vrijednosti riječ, govori već i to da bi se njenim iskorištenjem u termoelektrani izgrađenoj uz bušotinu dobila snaga kakvu ima Hidroelektrana Ozalj. Za ostale stupnjeve iskorištenja vrijedi isto ono što i za Lunjkovec-Kutnjak. U obzir bi došlo čak i zagrijavanje dijela grada Karlovca do kojeg bi se topla voda u zatvorenom sistemu dovela toplovodom”, rekao je Vrbanac.

Milijun za studiju
Na upit ima li ta voda u, uvjetno rečeno, “Karlovačkim toplicama”, i ljekovita svojstva, Getriher i Vrbanac su dodali kako je po njihovim spoznajama riječ samo o vrućoj vodi, iako su dodali da bi se tek ozbiljnim ispitivanjem vode nakon protoka veće količine vode moglo sa sigurnošću odrediti sasvim točan sastav te vode.
“Temeljita dodatna ispitivanja, koja bi dala sve parametre nužne za detaljnu izradu studije iskoristivosti bušotina KA-2 i KA-3 stajala bi oko milijun kuna. Važno je napomenuti da bi se bogata bušotina KA-3 koristila kao proizvodna bušotina, dok bi se bušotina KA-2 najvjerojatnije koristila kao povratni vod, odnosno bušotina kroz koju bi se natrag u dubinu utiskivala energetski iscrpljena voda. Takav sustav garantirao bi obnovljivost, ekološku prihvatljivost i dugoročnost, a na Karlovcu i njegovim čelnim ljudima bilo bi samo da pronađu investitore u taj projekt koji bi vam mogao i te kako izmijeniti vaše razvojne gospodarske planove”, zaključio je Alojz Getriher.

Mađari uspješni i s hladnijom vodom

Ne treba otići daleko da vidimo kako su drugi iskoristili čak i hladniju geotermalnu vodu. Zalakaros, udaljen 12 km od Nagykanizse, bio je neugledno selo gdje je MOL 1962. godine tražio naftu, a otkrio ležište tople, k tome još i ljekovite vode temperature 96 stupnjeva celzijevih. Iako još u debelom komunizmu, Mađari su polako izgradili nekoliko bazena i razvijali lječilišni turizam. S turizmom rasla je zaposlenost, ali i čitavo sad već lijepo mjestašce. Intenzivni ulazak kapitala potkraj prošlog i početkom ovog stoljeća dao je strašan razvojni impuls, pa tako toplice Zalakaros danas imaju 20-tak bazena raznih namjena, s najsuvremenijom opremom, a i dalje se šire. Prije godinu dana ukupna površina tamošnjih bazena prelazila je 4700 kvadratnih metara. Medicinski centar, lječilišni turizam i odnedavna bogati wellness sadržaji privlače čitave godine ne samo bolesne, već i one koji žele ostati u formi i tako se oduprijeti nastupu degenerativnih oboljenja. Da ne govorimo da su odnos cijena i kvalitete ubrzo shvatili bogati umirovljenici s razvijenog Zapada, pogotovu Skandinavije, čiji dobrostojeći zdravstveni i osiguravajući mirovinski fondovi snose troškove boravka te sve zastupljenije turističke kategorije. O popratnim efektima takvog razvoja za širu okolicu poljoprivredno orijentirane županije Zalá ne treba posegno govoriti.