Već bi djecu u osnovnoj školi trebalo podučavati kako prepoznati krivotvorenu novčanicu. Tako, primjerice, rade u Hong Kongu. Nevjerojatno je kakav lažni novac možete uvaliti ljudima u ovim krajevima, pa čak i u Austiji. Prijevara se otkrije tek kad čovjek s tim dođe u banku i zbunjeno na šalteru kaže: “Čujte, izgleda da s ovim novcem nešto ne štima…”Tako govori dr. Vilko Žiljak, autor proizvoda koji je sigurno, bez konkurencije, najviše u svakodnevnoj uporabi u Hrvatskoj. Riječ je, naravno, o novčanicama hrvatskih kuna. Žiljak je autor njihova vizualnog identiteta, a sudjeluje i u važnim pratećim radnjama koje nameće osjetljiva djelatnost izrade novca. Posljednjih je tjedana u Hrvatskoj otkrivena veća količina falsificiranih novčanica eura, pa smo s profesorom razgovarali o tome koji je najbolji način za prepoznavanje takvih krivotvorina. “Obrazovanje je najbolji lijek”, kaže čovjek koji je 1992. napravio kunin dizajn, a sve dosad sudjeluje u njezinu osuvremenjivanju i zaštiti od krivotvorenja. “U mnogim slučajevima osobno sam se uvjerio da o tome ne zna mnogo ni osoblje raznih banaka koje s novcem svakodnevno rade. Kažu im da novčanice gledaju pod posebnim svjetlima, a oni onda često ne znaju što trebaju gledati i na što trebaju posebno obratiti pažnju na novčanici pod UV svjetlom. Sve je to lijepo opisano u literaturi. Kaže se koje svjetlo što mora pokazati, koja valna dužina svjetla mora biti upotrijebljena, ali sve je to izgleda uzalud napisano, kao da se ne mora pročitati, naučiti i onda jednostavno primijeniti u praksi.”

Treba znati gledati
Hrvatska narodna banka izdala je iscrpnu literaturu, grafički dobro opisanu i uređenu s uputama kako primijetiti da se radi o falsifikatu. Žiljak kaže da nije vidio tako dobre krivotvorine da bi prošle takve vizualne testove.“Uzmimo za primjer euro i Austriju, gdje imate nekoliko tisuća primjera pojavljivanja krivotvorenih novčanica od 50 eura. Sve se to jednostavno vidi, ali stvar je u tome što ljudi jednostavno ne gledaju. Ljudi su takvi da misle da je s novčanicama valjda uvijek sve u redu, ni ne znaju što uzimaju u ruku misleći da je to pravi novac. Sve se to vidi, samo treba znati što treba gledati.” Ima slučajeva, kaže Žiljak, da su ljudi uzimali i fotokopirane novčanice, u crno-bijeloj tehnici, i to otisnute samo s jedne strane!“I čovjek to primi misleći da je riječ o novcu… I dođe s tom novčanicom u banku i veli, ‘gledajte, imam novčanicu i nešto mi s njom ne štima, pa je l’ biste vi nju meni zamijenili, izgleda da je tiskara nešto pogriješila’” Ima toliko tragikomičnih stvari s takvim naivnim ljudima.Baš sve što vam padne na pamet, koliko god apsurdno bilo, već se dogodilo u prometu s novčanicama i krivotvorinama, tako da je to jedno bezgranično područje ljudske neukosti i naivnosti”, kaže Žiljak. Neki bi, valjda, povjerovali i da im netko vrati i novčanicu od 17 kuna. “Valjda je tiskarska greška, sigurno će nam je netko zamijeniti.” On tvrdi da novčanice imaju toliko detalja da jednostavno ne postoje takvi privatni laboratoriji koji bi mogli napraviti “prave” novčanice. “Eto, ja kažem za sebe da ne mogu krivotvoriti novčanice kune. Ne mogu ja, koji sam napravio te detalje i znam kakvi su, a kako bi to onda mogao netko drugi. Stvar je i u tome što postoji i tehničko ograničenje, jer neke stvari jednostavno ne možete napraviti bez specijalnih strojeva”, objašnjava Žiljak. Bi li neka zemlja, koja ima specijalne strojeve, mogla izradom lažnih novčanica napakosti drugoj neprijateljskoj zemlji?

“I to je gotovo nemoguće. Svaka zemlja koja ima takvu vrhunsku tehnologiju pod posebnim je režimom kontrole prometa svih ulaznih materijala za izradu novčanica i prateće tehnologije. Kad bi i postojala neka takva divlja zemlja s takvim nakanama, morala bi nabaviti vrhunsku tehnologiju, od papira, boje do strojeva, a to se ne može nabaviti bez vrhunske garancije ne samo svoje Vlade, nego i široke svjetske zajednice koja taj promet posebno prati. Zato mislim da je takva ideja neprovediva jer je taj posao, kao i njegove kontrole, uvijek i suviše ozbiljan. Organizirani kriminal jest sve jači, ali do sad nije uspjelo krivotvorenje većih razmjera.” Tehnologija i strojevi su toliko skupi da se takvo vrhunsko krivotvorenje nikome ne bi isplatilo. “Ima pokušaja s manjim količinama, to do neke granice prođe, i onda se autore otkrije, jer se svakim plasmanom krivotvorine u opticaj izaziva vjerojatnost otkrivanja. Tu nije riječ o savršenim proizvodima, već o robi s greškom koju će ipak netko ubrzo prepoznati. A oni koji uspiju nešto novčanica i plasirati u optjecaj prije nego budu ulovljeni, neće time ugroziti monetarni sustav zemlje. Države stalno dodaju izmjene u novčanice i u njih ugrađuju nove i nove načine zaštite, što je vrlo teško pratiti”, kaže Žiljak.Bi li se mogle “sigurno” krivotvoriti barem kovanice?“Kao prvo, za takvo nešto morali biste imati čekić, jako težak i skup, i koji bi k tome još morao biti napravljen u velikoj tajnosti. Pa to bi moralo biti takvo postrojenje kakvo bi si u tehničkom smislu mogla priuštiti rijetko koja svjetska firma, a da se odmah na nju ne bi posumnjalo da se netko i odluči na takvu sumanutu ideju”, odgovara Žiljak.

Zaštita kune
Prema njegovim riječima, kuna ni malo po zaštiti ne zaostaje za eurom. Sve što je novo u tom segmentu znanja u svijetu, odmah se primjenjuje kroz izmjene i dopune i u našim novčanicama. “Te informacije i međusobne konzultacije nas angažiranih u tom poslu izuzetno su česte na međunarodnoj razini. Mi se često sastajemo, raspravlja se o onome što je negdje uočeno kao problem, daju se sugestije i savjeti, svatko razvija tehnologiju i o tome se brzo obavještavaju i ostali iz toga kruga”, dodaje Žiljak. To se ne odnosi samo na novčanice, nego i na, primjerice, druge proizvode zaštićene na sličan način, kao što su autobusne karte, nogometne ulaznice, i slično. Nova rješenja primjenjuju se na novčanicama koje se periodično puštaju u optjecaj. “S obzirom da se novčanice zbog habanja moraju mijenjati nakon nekoliko godina, na količinama koje se puštaju kao zamjena uvode se izmjene i novi zaštitni dodaci.” U tom poslu, dodaje Žiljak, ima puno tajni koje s autorom odlaze u grob. Tako ni njegovi najbliži ne znaju detalje o izradi kunskih novčanica. Možda će nešto od toga otkriti kad Hrvatska u potpunosti prijeđe na euro. “Dizajniranje novčanica kune bio je velik i divan posao,. Naš studij bio je jedini takav Jugoslaviji koji se bavio grafikom. Radili smo na dizajnu i izvedbenim rješenjima gotovo svih dokumenata 1991., izrađivali putovnice, osobne karte, vozačke dozvole i druge dokumente. Onda je 1992. na prijelazu u 1993. došao i prijedlog da se uključimo u izradu novca, na drugačiji način od prijelaznog hrvatskog dinara”, prisjeća se Žiljak. Samostalno su izrađeni originali, a finalna varijanta i tisak prve serije, napravljeni su u Njemačkoj, dok su kasnije serije finalizirane u Beču, gdje se i sad radi kad se uvodi neka izmjena ili dopuna, kaže dr. Žiljak, najavivši upravo dogovoreno redizajniranje i modernizaciju novčanica kune na temeljlu novih tehnoloških mogućnosti, Dr. Žiljak je vrlo aktivan u društvenom životu: redoviti je član Društva Braća hrvatskoga zmaja, s imenom Zmaj od kune, član je i bivši predsjednik Hrvatsko-kineskog društva prijateljstva, bivši je predsjednik i voditelj hrvatske bob reprezentacije na Olimpijskim igrama u Salt Lake Cityju 2002., kao iskusni sportski pilot bio je i član organizacijskog tima 15. Svjetskog prvenstva u preciznom letenju u Zagrebu 2002. godine.Zatim, bio je i direktor hrvatske letačke reprezentacije 1993. godine, potpredsjednik Udruženja i Vijeća Udruženja grafičko-prerađivačke industrije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, uz to i vlasnik i osnivač likovne galerije “Sveti Ivan Zelina”, glazbeni multiinstrumentalist, te suprug i otac dviju kćeri, Jane i Ivane.