Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Kad stara hrastovina zaškripi…

Autor: Eleonora Dukovac
16. veljača 2007. u 06:30
Podijeli članak —

U trokutu Zagreb-Kutina-Karlovac država je pomogla obnovu oko 7000 drvenih kuća, a planira se i obnova kamenih kuća u Dalmaciji

Tradicijsko graditeljstvo važan je i najrasprotranjeniji dio sveukupne hrvatske kulturne baštine. No, tek se posljednjih godina počinje kvalitetnije gospodarski vrednovati i uključivati u programe obnove, pa tako i turističku ponudu. Tradicijske se kuće sve češće prenamjenjuju i za suvremene životne potrebe. U proteklih šest godina država je za obnovu i zaštitu tradicijske baštine uložila 25 milijuna kuna, s ciljem da turistički nerazvijenim regijama pomogne u razvoju njihove turističke ponude. Prema riječima Zdenka Mičića, državnog tajnika za turizam, u trokutu Zagreb-Kutina-Karlovac, obnovljeno je 6000 do 7000 drvenih kuća, a u planu je i obnova tradicijskih kamenih kuća u Dalmaciji, Istri i Primorju. Najopsežnija obnova tradicijske baštine provedena je u Sisačko-moslavačkoj županiji, gdje je za 26 projekata izdvojeno više od 3 milijuna kuna. Stanovništvo Lonjskog polja pokazalo je velik interes za obnovu drvenih kuća vidjevši gospodarski boljitak u bavljenju turizmom.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Pomoć Nijemaca
Obnovu posavskih drvenih kuća nadzire stručna grupa Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka i Ministarstva kulture. Ova su ministarstva uz potporu Njemačkog društva za kulturnu suradnju izdala nedavno i Priručnik za obnovu posavskih tradicijskih drvenih kuća, kako bi obnova bila što kvalitetnija. Namijenjen je Posavcima koji planiraju obnoviti svoje tradicijske kuće, ali i izvođačima radova. U njegovoj je izradi sudjelovala i grupa etnologa konzervatora te arhitekti s iskustvom u obnovi tradicijskih kuća, pa nudi niz korisnih savjeta i tehničkih uputa. U Posavini je sačuvan znatan broj tradicijskih sela, s jedinstvenim drvenim građevinama koje se sve teže opiru zubu vremena. Većina ih je u lošem stanju, a bez sanitarija i grijanja ne zadovoljavaju niti osnovne standarde suvremenog stanovanja. Ipak, pažljivom sanacijom i adaptacijom, kažu stručnjaci, moguće ih je prilagoditi suvremenim potrebama, pa će drvena tradicijska kuća postati mjesto najzdravijeg stanovanja u vlažnim posavskim predjelima. “Kuće od hrasta lužnjaka izuzetno su ugodne za stanovanje jer drvo ima sposobnost upijanja viška vlage iz zraka, a odličan je i toplinski izolator. Osim navedenih prednosti, drvo se mnogo brže osuši nego zid od opeke ili betona. Zbog načina oblikovanja i gradnje posavska je kuća od atmosferskih utjecaja zaštićena i bez ikakve kemijske zaštite jer su ugradnjom ”krovaca“, gradnjom trijemova, prigradnjom ”kolnica“ (suša), drvene stijenke zaštićene na najučinkovitiji i najjeftiniji način. Lošija osobina gradnje drvetom je njegova sklonost izvijanju (vintanju), a drvo katkad i zaškripi jer ”radi”, objašnjava se u Priručniku i ističe kako kvalitetnu obnovu posavske kuće omogućuje upravo izvanredna građa od hrasta lužnjaka koja se i nakon stoljetne uporabe odlikuje tvrdoćom i trajnošću. Stručnjaci kažu kako tradicijska posavska kuća ima nedvojbenih prednosti jer se svojom konstrukcijom i racionalnom prostornom organizacijom može odlično prilagoditi današnjim uvjetima života uz minimalne promjene. Prljavština i neodržavanje umanjuju njihovu estetsku vrijednost i stvaraju dojam većeg oštećenja nego što zapravo jest, pa se ne treba uplašiti obnove.

Tradicijsko graditeljstvo važan je i najrasprotranjeniji dio sveukupne hrvatske kulturne baštine. No, tek se posljednjih godina počinje kvalitetnije gospodarski vrednovati i uključivati u programe obnove, pa tako i turističku ponudu. Tradicijske se kuće sve češće prenamjenjuju i za suvremene životne potrebe. U proteklih šest godina država je za obnovu i zaštitu tradicijske baštine uložila 25 milijuna kuna, s ciljem da turistički nerazvijenim regijama pomogne u razvoju njihove turističke ponude. Prema riječima Zdenka Mičića, državnog tajnika za turizam, u trokutu Zagreb-Kutina-Karlovac, obnovljeno je 6000 do 7000 drvenih kuća, a u planu je i obnova tradicijskih kamenih kuća u Dalmaciji, Istri i Primorju. Najopsežnija obnova tradicijske baštine provedena je u Sisačko-moslavačkoj županiji, gdje je za 26 projekata izdvojeno više od 3 milijuna kuna. Stanovništvo Lonjskog polja pokazalo je velik interes za obnovu drvenih kuća vidjevši gospodarski boljitak u bavljenju turizmom.

Pomoć Nijemaca
Obnovu posavskih drvenih kuća nadzire stručna grupa Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka i Ministarstva kulture. Ova su ministarstva uz potporu Njemačkog društva za kulturnu suradnju izdala nedavno i Priručnik za obnovu posavskih tradicijskih drvenih kuća, kako bi obnova bila što kvalitetnija. Namijenjen je Posavcima koji planiraju obnoviti svoje tradicijske kuće, ali i izvođačima radova. U njegovoj je izradi sudjelovala i grupa etnologa konzervatora te arhitekti s iskustvom u obnovi tradicijskih kuća, pa nudi niz korisnih savjeta i tehničkih uputa. U Posavini je sačuvan znatan broj tradicijskih sela, s jedinstvenim drvenim građevinama koje se sve teže opiru zubu vremena. Većina ih je u lošem stanju, a bez sanitarija i grijanja ne zadovoljavaju niti osnovne standarde suvremenog stanovanja. Ipak, pažljivom sanacijom i adaptacijom, kažu stručnjaci, moguće ih je prilagoditi suvremenim potrebama, pa će drvena tradicijska kuća postati mjesto najzdravijeg stanovanja u vlažnim posavskim predjelima. “Kuće od hrasta lužnjaka izuzetno su ugodne za stanovanje jer drvo ima sposobnost upijanja viška vlage iz zraka, a odličan je i toplinski izolator. Osim navedenih prednosti, drvo se mnogo brže osuši nego zid od opeke ili betona. Zbog načina oblikovanja i gradnje posavska je kuća od atmosferskih utjecaja zaštićena i bez ikakve kemijske zaštite jer su ugradnjom ”krovaca“, gradnjom trijemova, prigradnjom ”kolnica“ (suša), drvene stijenke zaštićene na najučinkovitiji i najjeftiniji način. Lošija osobina gradnje drvetom je njegova sklonost izvijanju (vintanju), a drvo katkad i zaškripi jer ”radi”, objašnjava se u Priručniku i ističe kako kvalitetnu obnovu posavske kuće omogućuje upravo izvanredna građa od hrasta lužnjaka koja se i nakon stoljetne uporabe odlikuje tvrdoćom i trajnošću. Stručnjaci kažu kako tradicijska posavska kuća ima nedvojbenih prednosti jer se svojom konstrukcijom i racionalnom prostornom organizacijom može odlično prilagoditi današnjim uvjetima života uz minimalne promjene. Prljavština i neodržavanje umanjuju njihovu estetsku vrijednost i stvaraju dojam većeg oštećenja nego što zapravo jest, pa se ne treba uplašiti obnove.

Bez pomlađivanja
Ipak, valja razmisliti o budućoj namjeni kuće: hoće li služiti za povremeno stanovanje, turizam ili stalni boravak, o čemu ovisi način prilagodbe građevine. Upozorava se kako pri obnovi povijesne kuće valja izbjeći neprimjerena uljepšavanja i pomlađivanja kuće. Naprotiv, treba sačuvati duh starine, jer osnovni smisao je očuvanje svih bitnih tradicijskih značajki. Za dogradnju kuće obvezatno je savjetovanje s konzervatorskom službom, dok projektiranje valja povjeriti arhitektima s iskustvom u obnovi tradicijske baštine. Radove na kući, stoji u Priručniku, neka izvode dobri majstori, građevinski poduzetnici i obrtnici koji su već obnavljali takve kuće. Radikalniji su zahvati dopušteni u slučaju velikih oštećenja kad je popravak neizvediv. No, i u tim je slučajevima uvjet da se pri obnovi sačuvaju osnovne značajke posavske kuće.

Dopušteno preseljenje samo oštećene posavske kuće

Preseljenje posavske kuće preporučuje se ako je vrlo oštećena, a vlasnik je ne želi održavati ili ako je uz nju izgrađena nova kuća. No, nikako izvan krajolika istih graditeljskih značajki i bez konzultacije s konzervatorima koji ističu kako posavsku kuću treba ostaviti u Posavini na ravnom terenu, a ne je seliti na Žumberak ili u Zagorje. Zbog čestih poplava u tim krajevima, posavske su se kuće i u prošlosti često premještale unutar iste parcele, pa čak i u susjedno selo. Premještanje se izvodilo prevlačenjem cijele, nerastavljene kuće. Pod kuću su se stavile podvlake, temelj je oprezno uklonjen, a zamijenili su ga valjci. Potom se jakom užadi privezanom na valjke kuća polako prevlačila…

Autor: Eleonora Dukovac
16. veljača 2007. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close