Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Jodlanje i vrhunske staze protiv noćnog života i gastronomije

Autor: Tomislav Tadić
05. studeni 2009. u 22:00
Podijeli članak —

Dubai i skijanje u dvoranama (konačno!) su ‘out’, vraćamo se alpskim disciplinama na pravom snijegu. Susjedne zemlje ozbiljno su ulagale u nova skijališta, a što je još važnije, i u ‘apres-schi’ ponudu

Počeci skijanja se, prema crtežima pronađenim u spiljama otkrivenim nakon povlačenja ledenjaka, vežu uz lovce koji su živjeli u doba egipatskih faraona. Ocem modernog skijanja smatra se Norvežanin Sondre Norheim, koji je u 19. stoljeću konstruirao skijaški vez, što je usavršilo skijanje i pojavu tzv. alpskih skijaških disciplina. Ranih godina 20. stoljeća Austrijanac Hannes Schneider prezentirao je tehniku upravljanja skijom rotacijom gornjeg dijela tijela koja je pod imenom Arlberg tehnika (nazvana prema kraju iz kojeg je potjecao) postala popularna rekreacija i sport. Naravno, i danas su najpopularnija skijališta na obroncima Alpa, ali skijališta su razvijena i u SAD-u te Novom Zelandu. U pomalo za skijanje egzotičnim zemljama poput Japana ili Saudijske Arabije zanimljiva je ponuda dvoranskog skijanja, naravno zbog nepostojanja prirodnih klimatskih uvjeta. Za “jet-set” su možda takva odredišta zanimljiva, no za profesionalce su smiješna.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Slovenija
Slovenija je hrvatskoj najbliža “alpska” zemlja, BiH i Srbija grabe naprijed velikim koracima, talijanska skijališta su poznata po najvećem broju sunčanih dana, ali domovina suvremenog skijanja – Austrija, ostaje apsolutni hit. Slovenska skijališta su u prosjeku na visinama od 1000 do 1900 m/nv, što može biti određen hendikep za skijanje u pred i postsezoni. Uglavnom je riječ o manjim/srednje velikim skijalištima u odnosu na druge alpske zemlje, no Slovenci imaju i dva veća skijališta Krvavec i Mariborsko Pohorje. Hrvatski reprezentativac Natko Zrnčić Dim, vlasnik brončane medalje u superkombinaciji na svjetskom prvenstvu ove godine, kaže da mu je od slovenskih skijališta najdraži Krvavec. “Skijalište je jako dobro i ima dosta staza, jedini minus je što ispod skijališta nema neko mjesto, gradić što bi rezultiralo određenom zabavom i noćnim životom, Kranjska Gora je nešto bolja o tom pitanju”, kaže Natko. Upravo je Krvavec možda i najbolje slovensko skijalište, staze su vrhunski uređene, ima dosta žičara i raznolikih staza i može biti skijalište za vrijeme duže od vikenda. Cijene slovenskih skijališta sve se više približavaju onima u Austriji, Italiji i Francuskoj. Osim toga Hrvati u Sloveniji nemaju problema sa sporazumijevanjem. Što se tiče zabave, posebice noćne, ona nije na razini, primjerice, Francuske i uglavnom se svodi na provode po kafićima uz domaću glazbu (hrvatsku, naravno) i onu izvođenu vrlo zanimljivom i zahtjevnom tehnikom pjevanja – jodlanjem. Slovenska skijališta Hrvatima su apsolutno na prvome mjestu za ski-vikende. Jedno od zanimljivih, a manje poznatih svakako je Golte. Smješteno je u blizini Celja, u privatnom vlasništvu, i to 50 posto u rukama talijanske kompanije koja je i vlasnik daleko poznatijega talijanskog skijališta Kronplatz. Preporuka od te ne može biti bolja. Skijalište se redovito modernizira i postaje sve popularnije. To i ne treba čuditi kada Gorski turistički centar Golte vodi Ernest Kovač – dugogodišnji skijaški trener i izbornik koji je radio i u Elanu. Najpopularnije slovensko vikend-skijalište Hrvatima je Rogla, smještena na jednom od vrhova Pohorja, planinskog masiva koji čini jugoistočni krak Alpa. Skijalište ima 25 kilometara skijaških staza i dva kilometra dugo sanjkalište. Sve staze su lakše i srednje kategorije, a jedna je FIS kategorije. Skijalište ima mnogo popratnih sadržaja kao što su vrtić pod stalnim nadzorom, klizalište, zatvoreni bazen i disko. U Rogli je smješten i slovenski Olimpijski centar, što jamči brojne “ljetne” sportske sadržaje poput dvorana i igrališta za tenis.

Počeci skijanja se, prema crtežima pronađenim u spiljama otkrivenim nakon povlačenja ledenjaka, vežu uz lovce koji su živjeli u doba egipatskih faraona. Ocem modernog skijanja smatra se Norvežanin Sondre Norheim, koji je u 19. stoljeću konstruirao skijaški vez, što je usavršilo skijanje i pojavu tzv. alpskih skijaških disciplina. Ranih godina 20. stoljeća Austrijanac Hannes Schneider prezentirao je tehniku upravljanja skijom rotacijom gornjeg dijela tijela koja je pod imenom Arlberg tehnika (nazvana prema kraju iz kojeg je potjecao) postala popularna rekreacija i sport. Naravno, i danas su najpopularnija skijališta na obroncima Alpa, ali skijališta su razvijena i u SAD-u te Novom Zelandu. U pomalo za skijanje egzotičnim zemljama poput Japana ili Saudijske Arabije zanimljiva je ponuda dvoranskog skijanja, naravno zbog nepostojanja prirodnih klimatskih uvjeta. Za “jet-set” su možda takva odredišta zanimljiva, no za profesionalce su smiješna.

Slovenija
Slovenija je hrvatskoj najbliža “alpska” zemlja, BiH i Srbija grabe naprijed velikim koracima, talijanska skijališta su poznata po najvećem broju sunčanih dana, ali domovina suvremenog skijanja – Austrija, ostaje apsolutni hit. Slovenska skijališta su u prosjeku na visinama od 1000 do 1900 m/nv, što može biti određen hendikep za skijanje u pred i postsezoni. Uglavnom je riječ o manjim/srednje velikim skijalištima u odnosu na druge alpske zemlje, no Slovenci imaju i dva veća skijališta Krvavec i Mariborsko Pohorje. Hrvatski reprezentativac Natko Zrnčić Dim, vlasnik brončane medalje u superkombinaciji na svjetskom prvenstvu ove godine, kaže da mu je od slovenskih skijališta najdraži Krvavec. “Skijalište je jako dobro i ima dosta staza, jedini minus je što ispod skijališta nema neko mjesto, gradić što bi rezultiralo određenom zabavom i noćnim životom, Kranjska Gora je nešto bolja o tom pitanju”, kaže Natko. Upravo je Krvavec možda i najbolje slovensko skijalište, staze su vrhunski uređene, ima dosta žičara i raznolikih staza i može biti skijalište za vrijeme duže od vikenda. Cijene slovenskih skijališta sve se više približavaju onima u Austriji, Italiji i Francuskoj. Osim toga Hrvati u Sloveniji nemaju problema sa sporazumijevanjem. Što se tiče zabave, posebice noćne, ona nije na razini, primjerice, Francuske i uglavnom se svodi na provode po kafićima uz domaću glazbu (hrvatsku, naravno) i onu izvođenu vrlo zanimljivom i zahtjevnom tehnikom pjevanja – jodlanjem. Slovenska skijališta Hrvatima su apsolutno na prvome mjestu za ski-vikende. Jedno od zanimljivih, a manje poznatih svakako je Golte. Smješteno je u blizini Celja, u privatnom vlasništvu, i to 50 posto u rukama talijanske kompanije koja je i vlasnik daleko poznatijega talijanskog skijališta Kronplatz. Preporuka od te ne može biti bolja. Skijalište se redovito modernizira i postaje sve popularnije. To i ne treba čuditi kada Gorski turistički centar Golte vodi Ernest Kovač – dugogodišnji skijaški trener i izbornik koji je radio i u Elanu. Najpopularnije slovensko vikend-skijalište Hrvatima je Rogla, smještena na jednom od vrhova Pohorja, planinskog masiva koji čini jugoistočni krak Alpa. Skijalište ima 25 kilometara skijaških staza i dva kilometra dugo sanjkalište. Sve staze su lakše i srednje kategorije, a jedna je FIS kategorije. Skijalište ima mnogo popratnih sadržaja kao što su vrtić pod stalnim nadzorom, klizalište, zatvoreni bazen i disko. U Rogli je smješten i slovenski Olimpijski centar, što jamči brojne “ljetne” sportske sadržaje poput dvorana i igrališta za tenis.

Italija
Skijališta u Italiji smještena su u njezinu sjevernom, alpskom dijelu, blizu granice s Francuskom, Švicarskom, Austrijom i Slovenijom. Na granici s Francuskom nalaze se poznati Sestriere s više od 400 kilometara staza, na granici sa Švicarskom je Livigno sa svojih 110 kilometara staza, možda poznatiji po bescarinskoj zoni. Regija Adamello Brenta sadržava 340 kilometara staza, a biser regije svakako je Madonna di Campiglio, svjetski poznato kao skijalište “jet-seta”. Talijanska skijališta su vrlo dobra, staze su profesionalno pripremljene, a to su i skijališta s najviše sunčanih dana. Hrvatskoj je najbliža regija Dolomiti Superski koja uključuje skijališta kao što su Kronplatz, Cortina d’Ampezzo i Sella Ronde (u kojoj su četiri doline Val di Fassa, Val Gardena, Alta Badia i Arabba). Skipass tamo pokriva 12 vrhunskih skijališta i više od 1220 kilometara staza. “Hrvatima je vjerojatno kao i meni najomiljenije skijalište u tom dijelu Kronplatz, skijališna klasika, jako puno staza, a sve je takoreći na istome mjestu”, kazala je skijaška reprezentativka Sofija Novoselić. Vrijedi spomenuti i Cortinu d’Ampezzo, smještenu u srcu Dolomita, najmodernije talijansko skijalište. Sama Cortina d’Ampezzo nalazi se na 1220 m/nm, a vrh joj je na tri tisuće metara. Ukupna dužina skijaških staza je 210 kilometara, od čega čak 70 za skijaško trčanje. Što se tiče obiteljskih skijališta, zanimljiva je Sappada, u regiji Veneto. Ono po čemu je to skijalište poznato (uz vrh Due mille) zabavni je park Nevelandia u kojem najmlađi mogu uživati u klizanju, penjanju i građenju ledenih skulptura, vožnji na motornim sanjkama. “Snowboarderi” će uživati u “snow” parku na kojem vratolomije izvode i braća Kratter, poznati talijanski “snowboarderi” rođeni u Sappadi.

BiH
Što nudi BiH, zemlja koja je prije 25 godina organizirala zimske Olimpijske igre? Uz već dobro poznata velika dva skijaška centra, Bjelašnicu i Jahorinu, sve se više grade i obnavljaju ona u Srednjobosanskom kantonu. Na Bjelašnici postoje razni profili staza, od početničkih plavih do ozbiljnih, crno-crvenih. Nakon rata na skijalištu je postavljena i nova trosjedežnica, a jedna staza je opremljena i reflektorima pa se tamo može uživati i u noćnom skijanju. Bjelašnica na prvi pogled nema puno staza, oko 20 kilometara, ali dobro su održavane. Ugostiteljska ponuda je prosječna, mogla bi biti i veća, no pohvalna je ponuda domaćih specijaliteta pod pristupačnim cijenama. “Bjelašnica je prekrasno skijalište, bio sam tamo nedavno i vidi se velik napredak zahvaljujući investitorima. Iako je dosta toga bilo porušeno u ratu, grade se novi apartmani i hoteli”, kazao je Natko i dodaje da skijalište ima dosta staza te se doista može uživati u skijanju. “Jedini minus je što obnova žičara ne prati tempo obnove ostale infrastrukture, ali radi se polako i na tome.” Najveće i možda najbolje bosanskohercegovačko skijalište je na Jahorini – Olimpijskoj planini. Tamo postoji više od 20 kilometara uređenih staza (dvije crne, 14 crvenih i 4 plave), povezanih dvosjedežnicama i jednosjedežnicama, a za iduću sezonu već je počela gradnja dva nova šesterosjeda. Ono što Jahorinu najviše razlikuje od ostalih skijališta u široj regiji je izvanskijališna ponuda. Grade se novi hoteli (ima ih ukupno pet), obnavljaju i prodaju vikendice, gastronomska ponuda je odlična, a noćni život je priča za sebe. Sve živi 24 sata dnevno, nekoliko diskoteka, barovi, slastičarne, neusporedivo, primjerice, sa slovenskim skijalištima. U Srednjobosanskom kantonu nakon rata obnovljeno je i novosagrađeno desetak srednje velikih skijališta, no jedno još nemaju kvalitetu infrastrukture zapadnih zemalja. Ta skijališta, mahom devastirana tijekom rata, razvila su se posljednjih desetak godina, i to zahvaljujući skijašima iz Dalmacije i Slavonije. Sve je počelo sa skijalištem Vlašić koje je još SFOR razminirao. To je rezultiralo velikim brojem skijaša pa se krenulo u gradnju i obnovu alternativnih skijališta u regiji; Rostovo, Brusnica, Busovačke staje. Riječ je o manjim, ali zgodnim obiteljskim skijalištima. Vidljiv je i problem smještajnih kapaciteta, ali ubrzano se radi na gradnji manjih hotela i pansiona.

Srbija
Njihov ponos je ‘srebrna’ planina Kopaonik, a obnavljaju se i druga skijališta. Hrvatima Srbija nije (nikad bila) skijaški privlačna ponajprije zbog udaljenosti koja je jednaka kao do Italije ili Austrije. No tamo se događaju i te kako velike promjene i posljednjih se godina bilježi porast broja inozemnih skijaša, pa i Britanaca. Tako, primjerice, Kopaonik (koji je nacionalni park), više nema crnohumorni epitet najadrenalinskijega skijaškog parka na svijetu – skijanja slaloma preko raspršenih kasetnih bombi (zaostalih od NATO-ve intervencije iz 1999. godine) – već se velika sredstva ulažu u gradnju novih žičara i obnavljanje smještajnih kapaciteta. Tako velik dio staza ima mogućnost umjetnog zasnježivanja, a izgrađeno je i luksuzno naselje Sveti Simeon Mirotočivi na površini od 30.000 četvornih metara. Velika prednost srpskih skijališta su cijene i odlična autohtona gastronomska ponuda.




Austrija
Austrija, domovina Hermanna Maiera, Franza Klammera, Petre Kronberger i Katje Seizinger, zemlja je kojoj je skijanje svetinja. U Austriji je teško naći loše skijalište. Smještaj je izvanredan, ono što je u Italiji ili Francuskoj kategorizirano kao “ekskluzivno” u Austriji je tek prosjek. Usto skijaških glečera ima mnogo i neki od njih su relativno blizu Hrvatske tako da se o skijanju može razmišljati i u kasno proljeće, pa čak i sredinom ljeta. Novoselić kaže da joj je najljepše skijalište u Austriji Ausservielgraten. “Staze su prekrasno razvedene i može se skijati do mile volje bilo da je riječ o dobrim skijašima ili početnicima”, kazala je Novoselić i dodala da iako je nezahvalno davati prednosti bilo kojem austrijskom skijalištu, treba spomenuti Flachau, Altenmatrkt, Katschberg, Marialam, Turracher, koji kod nas nisu poznati kao Kitzbuhel, Schladming, Nassfeld ili Soelden. “Za skijaške početnike vrlo je zgodno (i blizu) skijalište Weinebene koje se nalazi svega 50-ak kilometara od Leibnitza.” Natku Zrnčiću (kao i najvećem broju Hrvata) najdraže austrijsko skijalište je Nassfeld. Što se tiče noćnog života na austrijskim skijalištima, on za razliku od organizacije samih staza i žičara nije naročit. Postoje tamo naravno i zabave kao “apres schi party”, ali više je to zabava domaćim skijašima (slično kao u Sloveniji). No za prave skijaške entuzijaste Austrija je uz Švicarsku bila i ostala alfa i omega skijanja. No gdje je Natku najljepše skijati? Val d’Issere u Francuskoj. “Bio sam tamo još kao klinac, tako prekrasne staze, velike i uređene, tamo je jednostavno sve zakon, gradić u podnožju skijališta, dućani, barovi, restorani, disko-klubovi… ma zakon”, kazao je Natko koji je upravo na tom skijalištu osvojio i prvu hrvatsku skijašku medalju sa svjetskih prvenstava.

‘Profići’ ocjenjuju

Bosna sve bolja
Od slovenskih skijališta Natku se najviše sviđa Krvavec. Napominje da je šteta što nema izvanskijaških sadržaja ni noćnog života. Nasuprot tome Bjelašnica je izvrsno skijalište u koje se puno ulaže iako brže u ostalu infrastrukturu nego u kvalitetne žičare. Sofija voli dva manje poznata austrijska skijališta: Ausservielgraten i Weinebene. “Aussvielgraten ima odlične razvedene staze, tamo i početnici i dobri skijaši mogu skijati do mile volje.” Weinebene je skijalište samo 50 kilometara udaljeno od Leibnitza i ne tako razvikano pa nema gužvi, a staze su idealne za početnike.

Autor: Tomislav Tadić
05. studeni 2009. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close