Jennifer Lopez nedavno je ispunila svoj san s početka karijere da snimi album na španjolskom jeziku. I moram priznati, više bih volio da nije. Ako vam se svidio njezin ne tako davni duet u stilu najljigavije meksičke sapunice sa suprugom Marcom Anthonyjem, mogao bi vam se svidjeti i “Como Ama Una Mujer” iliti “Kako žena voli”. Ako ona tako voli kao žena, siroti joj suprug. Album se sastoji isključivo od balada koje otiču od emocija kao mali prst nakon uboda stršljena, a ritam je nešto usporeniji. “Jenny from the block” najednom zvuči mnogo starije kao da bi ovaj album tek trebala snimiti, i to za jedno desetak godina. Jedini plus ovog albuma je dokaz da J. Lo, koja se nedavno odrekla tog pseudonima, ipak zna pjevati bez cijelog niza pratećih vokala. Ipak, ni uskrsnula Maria Callas ove dosadnjikave i mlake balade ne bi uspjela pretvoriti u nešto vrijedno duže pozornosti slušatelja, koji od glazbe s latinoameričkim predznakom očekuje neku vrst emocija, uzbuđenja ili seksepila. Skladateljska ekipa koja se sastoji od Estefana, Julia Reyesa i Marca Anthonyja pokušala je pomiješati flamenco i Londonski filharmonijski orkestar koji je bio na odmoru u Miamiju, uz stihove koji zvuče kao transkripti loših ljubića. Vjerojatno uskoro možemo očekivati na MTV-u više muzičkih spotova sa suzama u očima protagonista, plažama i valjanjima među plahtama, a bojim se i cijelog niza “house” remiksa ove dugačke uvodne špice za novu sezonu Esmeralde. Izbjegavati u širokom luku ili darovati nekom koga ne volite.