Kada je 1998. godina napravljena prva analiza trgovine putem Interneta u Hrvatskoj, rezultat je bio iznenađujući. U domaćem je webu tada obitavalo čak dvadesetak trgovina. Većina je prodavala knjige i glazbu, a njihovi su glavni kupci bili naši iseljenici. Već su tada domaće web trgovine pokušavale svoj asortiman prodati i hrvatskim korisnicima Interneta. Međutim, nailazile su na brojne probleme od kojih je najveći bio taj što je surfalo tek oko četvrt milijuna građana, mahom učenika, studenata i znanstvenika. Građani srednje dobi sa stalnim primanjima, dakle najbolji potrošači, bili su rijetki. Sve se to izmijenilo prije nešto više od godine dana. Agencija za istraživanje tržišta GfK tada je procijenila da je broj korisnika Interneta prvi put premašio magičnu brojku od milijuna. Ne treba previše objašnjavati da su kao rezultat toga mnogi poslovni planovi vezani za Internet napokon dobili čvrst temelj. Rezultat je da su gotovo sve veće tvrtke počele otvarati svoje web trgovine. Lani se tako prvi put na domaćem Internetu uistinu moglo kupiti sve što i u fizičkim trgovinama. Ovaj trend pomogao je razvoju cijelog niza novih uslužnih internetskih tvrtki. Prvenstveno su od povećanja broja web trgovina korist ostvarili telekomi, zatim web hosting tvrtke koje su ponudile iznajmljivanje virtualnog poslovnog prostora za web trgovine, potom web dizajerski studiji koji su tehnički napravili te trgovine i konačno niz tvrtki koje su ponudile neke specifične online usluge. Pojavile su se tvrtke koje nude mogućnost pretraživanja neplatiša, obradu kreditnih kartica putem Interneta i usluge optimizacije web stranica kako bi se bolje pozicionirale na web tražilicama. Nabujao je i popis agencija koje su ponudile usluge web oglašavanja itd. Drugim riječima, stvaranjem kritične mase potencijalnih korisnika hrvatski se internet preobrazio u jedan novi poslovni ekosistem s niz inovativnih servisa koji su ponudili nove, dodane vrijednosti. Idući korak bio je očekivan. Banke, koje su tradicionalno najviše ulagale u svoju informatizaciju, prestale su Internet koristiti isključivo za promociju i počele obogaćivati svoje web portale s uslugama koje su prije nudile samo na šalterima. No ne samo to. Ostale su financijske institucije postale otvorenije prema Internetu kao novom kanalu prodaje svojih usluga. Rezultat je bio stvaranje novih servisa koji su dodatno potaknuli razvoj e-trgovine. Jedan od takvih osnovnih infrastrukturnih servisa za jačanje e-poslovanja, mogućnost obrade kreditnih kartica putem Interneta, tim je napokon zaživio u punom smislu te riječi. Danas na tržištu postoji niz tvrtki koje nude svoje “payment gatewaye”, kako stručno zovu takve servise, a najpoznatiji su T-Comova usluga Shopping i Ouroboros. Pomoću tih usluga poduzetnici su dobili mogućnost brzo i jednostavno pokrenuti svoje web trgovine. Osim toga, pokretanje web trgovine više nije zahtijevalo velika inicijalna ulaganja.

Zanimljivo je pak da se usprkos strjelovitom rastu hrvatska e-trgovina u posljednjih desetak godine strukturalno nije značajnije promijenila. I dalje je najznačajniji dio 570 milijuna dolara teške e-trgovine veleprodaja, posebno između najvećih tvrtki u Hrvatskoj i domaćih tvrtki sa stranim partnerima, dok je u maloprodaji jedinu veliku promjenu potaknuo turizam. Naime, najprodavaniji hrvatski proizvodi u e-maloprodaji sada su turistički aranžmani, a ne knjige ili računala. Primjerice, najuspješnija je hrvatska e-trgovina Adriatica.net koja većinu svojih 12 milijuna dolara prihoda ostvaruje u inozemstvu. U novije vrijeme se, kao novi potencijalno dominantni oblici e-poslovanja, nameću napredni internetski servisi. Primjer su portali MojPosao i Posao.hr. Do prije koju godinu oni su služili isključivo za skupljanje životopisa i objavu oglasa, a danas su samo virtualni šalteri iza kojih se nalaze nove i kvalitetnije usluge koje su znatno utjecale na unaprjeđenje tržišta rada. Međutim, puni potencijal tih servisa tek će se osjetiti u budućnosti kad se tržište rada u cijelosti reformira. Sličan trend danas se u Hrvatskoj može vrlo jasno primijetiti i u segmentu medija, oglašavanja i raznih oblika trgovine – najviše trgovine nekretnina. Kao i u slučaju web trgovina svi ti novi servisi stvaraju svoje poslovne ekosisteme na Internetu i traže dodatne usluge. Primjerice, izlazak medija na Internet potaknuo je snažniji razvoj web tražilica, digg servisa koji korisnicima Interneta omogućuju ocjenjivanje kvalitete objavljenih sadržaja i blogova, koji građanima omogućuju da sami izraze svoje mišljenje na Internetu. Većina tih novih servisa potpada pod pojam web 2.0 koji se od postojećeg weba razlikuje u tome što mu daje interaktivnost u punom smislu te riječi. Kakvi će se novi servisi na hrvatskom Internetu pojaviti u budućnosti, teško je prognozirati. No očito je da je do sada sve ono što se pojavilo u SAD-u i EU s kojom godinom zakašnjenja uvijek u nekom obliku došlo na naš web. Ono što je sigurno je da će hrvatski web portali u idućih nekoliko godina znatno povećati svoju posjećenost. Najposjećeniji portali bilježe tek pola milijuna jedinstvenih posjetitelja mjesečno usprkos tome što se broj korisnika Interneta u Hrvatskoj procjenjuje na jedan i pol milijun. Vjetar u leđa domaćoj web sceni je i činjenica što potencijalni investitori, posebno fondovi, imaju mnogo novca koji moraju plasirati na tržište. Zato ne bi trebalo biti neobično ako se preuzimanja, poput onog kad je engleski Daily Mail kupio MojPosao, i suradnje, poput one kad je portal Nekretnine.net ostvario s Net.hr-om, počnu učestalo događati. Vrijednost takvih akvizicija teško je procijeniti jer ih se označava poslovnim tajnama. No neslužbeno se spominje da je komplet web portala zajedno s MojPosao prodan za približno pet milijuna funti.