Izvodeći na koncertima pjesmu One, Bono Vox, pjevač skupine U2 poziva posjetitelje da uzmu svoje mobilne telefone i pošalju poruku podrške projektu One, kojim želi navesti američku vladu da još jedan posto federalnog budžeta donira za iskorjenjivanje siromaštva. Na turneji koja se zvala Vertigo, U2 je imao 131 koncert pred 4,6 milijuna posjetilaca u Europi, Sjevernoj Americi i Aziji. Oni su poslali oko 500.000 sms-poruka za One. I dok ih Bono poziva da šalju poruke, on zbraja prihod od turneje, primjećuju analitičari Bloomberga. Vertigo je na ulaznicama grupi donio 389 milijuna dolara bruto zarade, prema procjenama magazina Billboard. Najveću zaradu, inače, imaju Rolling Stones, čija je aktualna turneja do kraja 2006. godine prikupila 425 milijuna. Profit skupine U2 dalje se ulaže u tvrtke uglavnom registrirane u Irskoj i strukturirane tako da se plati što manje poreza. “U2 su pravi kapitalisti – pravi, pravcati – samo se prave da to nisu”, kaže Jim Aiken, muzički producent koji je s U2 radio u osamdesetim i devedesetim godinama. “Bonove kampanje podudaraju se s idejama za koje se zalaže većina njegovih slušalaca. Ako i ne pomognu u suzbijanju malarije u Africi, dobro dođu za prodaju albuma”, kaže Simon Garfield, autor knjige “Skupe navike: tamna strana glazbene industrije” o novcu koji se vrti oko rock muzike. U2 je prodao oko devet milijuna primjeraka albuma “How to Dismantle an Atomic Bomb”, na kojem se temelji turneja Vertigo. Na koncertima se prodaju i prateći suveniri, poput majica za 30 dolara sa slikom grupe i slično. Bono stalno sreće svjetske lidere i nagovara ih da pomognu Africi. Ali isto tako predano se odnosi i prema svojim biznisima. Jedan od posljednjih primjera je RED, marketinški dogovor s nekoliko kompanija koje će prodavati posebnu liniju odjeće RED i druge proizvode, pri čemu će se 40 posto prihoda uplaćivati u dobrotvorne svrhe, primjerice, za liječenje hiva u Africi. Ipak, neki od Bonovih poteza baš ne idu u korak s idealima za koje se zalaže. Richard Murphy, član lobističke organizacije Tax Justice Network, koja se zalaže da pravedno oporezivanje, ukazuje na slučaj iz lipnja 2006. kad su članovi U2 prebacili sjedište svoje izdavačke kuće iz Irske u Nizozemsku, da bi smanjili svoje porezne obveze. Učinili su to šest mjeseci prije no što je ponovo uveden porez na glazbene tantijeme, a koji se ne oporezuju u Nizozemskoj.

“I eto vam nekoga tko je vrlo bogat i još koristi mogućnost da porezni teret svali na nekog drugog. A pri tome državnike nagovara da tuđi budžetski novac ulože onako kako im on savjetuje”, ljuti se Murphy. I Dick Molenaar iz slične organizacije kakva je Murphyjeva smatra da U2 trebaju u Irskoj platiti porez jer tamo uglavnom žive. “Bez poreza nema ni cesta, ni školstva ili javnog zdravstva”, ističe Molenaar. Bloombergovi novinari navode da je devedesetih godina grupa U2 i dio svojeg osoblja prijavljivala na adresama poreznih oaza kako bi im mogla davati manje bruto plaće. Sve je to pogodovalo širenju Bonova biznis carstva. Ono se sada sastoji od više nekretnina, ulaganja u investicijske fondove, polovice hotela, odjevne kolekcije i manjeg lanca kafića. Zajedno s članovima grupe, Bono, pravim imenom Paul Hewson, posjeduje i udjele u petnaestak tvrtki koje se bave prodajom karata za koncerte, glazbenom produkcijom… Većinom su registrirane u Irskoj. U2 je usto jedna od prvih velikih rock grupa koje su otkupile sva prava na svoju glazbu. Bono osim toga stanuje u tri stana sa svojom ženom i četvero djece. Tu je kuća kraj Nice, veliki apartmen s pogledom na Central park u New Yorku (koji je kupio od Stevea Jobsa, osnivača Applea) te kuća ograđena zidom deset milja junije od Dublina, s predivnim pogledom na Irsko more. Glazbenikov posao s investicijskim fondom Elevation Partners iz Kalifornije donio je Bonu dosta negativnog publiciteta. Elevation Partners su Bonov novac uložili u dvije firme za izradu kompjuterskih igara, kanadski BioWare i losanđeleski Pandemic Studios. BioWare je napravio igru “Pobij sve ljude”. Pandemic je stvorio “Plaćenike: Svijet u plamenu”, u kojoj plaćenici kreću u invaziju na Venezuelu. “Mislimo da se to nikako ne uklapa u Bonov imidž pa nastojimo doprijeti do njega da to prizna”, ističe Chuck Kaufman, glasnogovornik vašingtonske organizacije Solidarnost s Venezuelom, koja podržava Huga Chaveza i njegovu vladu. “Nije mi jasno zašto se ljude. Pa Venezuelanci u toj igri predstavljaju ‘dobre dečke’”, odgovara Roger McNamee, suosnivač Elevationa. I dok Bono nagovara svjetske vlade da daju novac siromašnima, nije jasno da li on sam daje nešto od svoje ušteđevine. I ako daje, koliki su ti iznosi… (nastavak u sljedećem broju Vikenda, u Poslovnom dnevniku 9. veljače)