Sudeći prema izvješću američkog State departmenta, nastavljeno je pranje prljavog novca i poslije pada Miloševićeva režima. Prema tom izvješću, iz Srbije je na Cipar, kao i u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića, 2005. godine prebačeno milijardu dolara. Na temelju toga moglo bi se zaključiti kako Srbija ima najrazvijenije ekonomske odnose s Ciprom, koji tu zemlju svrstava među najvećih pet izvoznika u Srbiju. Podaci, međutim, pokazuju da godišnja vanjskotrgovinska razmjena dviju država iznosi svega 40 milijuna dolara. Američko izvješće temelji se na podatcima Narodne banke Srbije koji potvrđuju da je 2005. godine na Cipar prebačeno milijardu dolara. Iz toga se zaključuje da u Srbiji i dalje postoji crno tržište krijumčarene robe, odnosno da se nelegalno zarađuje na trgovini drogom, korupcijom državnih zvaničnika, te izbjegavanjem plaćanja poreza, organiziranim kriminalom i drugim zločinačkim oblicima. Ostvarena zarada od nelegalnih aktivnosti ulaže se u nekretnine. Novci se peru u trgovačkim poslovima tako što se lažno povećava ili smanjuje cijena na računima. U Srbiji posluju mnoga poduzeća koja su osnovana na Cipru, od strane srbijanskih tajkuna, koji na taj način sudjeluju u procesu privatizacije. Kupnjom domaćih poduzeća obavlja se pranje novca, a agencija zadužena za kontrolu porijekla imovine nije provela učinkovitu kontrolu. Najveće pranje novca obavljeno je prilikom zamjene njemačke marke u euro, kada je vlada javno objavila da neće biti obavljena kontrola porijekla novca.