Iako je američki predsjednik George W. Bush odmah po dolasku u Bijelu kuću u siječnju 2001. godine najavio povratak i povećano financiranje razvoja antiraketne obrane Sjedinjenih Država i izlazak iz sporazuma s Rusijom o zaustavljanju testitiranja i razvijanja nove generacije nuklearnih oružja, ipak je trebalo više od šest godina kako bi se i službeno promjenila američka politika prema svemiru. Puno je lakše bilo promjeniti američku vojnu doktrinu i na velika vrata u svjetsku politiku uvesti termin preventivni rat koji, doduše, izraelska vojska provodi gotovo puna četiri desetljeća.

Svemir je naš
Početkom kolovoza ove godine Bush je odobrio novu nacionalnu politiku o svemiru, prema kojoj se težište stavlja na sigurnosna pitanja i potiče privatna ulaganja u razvoj tehnologije potrebne za tzv. svemirsku dominaciju. Potrebno je naglasiti kako službeni dokument američke vlade odbacuje i eventualne sporazume o kontroli naoružanja koji bi ograničili i/li sputavali Sjedinjene Države u pristupu i/li korištenju svemira, te jednostrano poziva sve svoje stručnjake na razvijanje svemirskih kapaciteta koji bi pružali podršku američkim obrambenim i obavještajnim inicijativama. Premda je pod paljbom novinara odmah po objelodanjivanju nove politike glasnogovornik Bijele kuće izjavio kako je ovaj novi dokument o politici prema svemiru ne predstavlja promjenu u američkoj politici i pokušao naglasiti da je ideja korištenja svemira za obrambene svrhe različita od korištenja svemira u svrhu naoružavanja, niju mu puno ljudi povjerovalo. A još manje svjetskih država koje su ovu Bushovu odluku doživjeli kao militarizaciju svemira. Doduše, još se javno ne zna koliko su daleko otišli Amerikanci i imaju li “svemirskih oružja”, ali činjenica je da je američka Nacionalna politika o svemiru prva puna izmjena dokumenta nakon više od deset godina i pokazuje da je tim obnavljanjem politike SAD-a svemir opet postao važna komponenta američke ekonomske, nacionalne i domovinske sigurnosti. Iako se u dokumentu kaže da su Sjedinjene Države predane miroljubivom korištenju vanjskog svemira za sve zemlje, kritičari administracije predsjednika George W. Busha izjavili su u Washington Postu da vjeruju da će nova politika prema svemiru dovesti do toga da Sjedinjene Države razviju, testiraju, pa i razmjeste svemirska oružja. S time da su američki vojni analitičari manje-više stali uz predsjednika jer tvrde kako je stajalište Sjedinjenih Država opravdano i potječe dijelom iz činjenice da su danas mnogi ključni sustavi naoružanja ovisni o podacima i komunikacijama sa satelitima u orbiti oko Zemlje. Vodu na mlin američkim vlastima doveo je nedavni događaj kada je onesposobljen američki satelit, a to je navodno učinjeno laserskom zrakom upućenom iz nekog postrojenja u Kini, iako Kinezi nisu željeli potvrditi jesu li to učinili.

Ratoborni Reagan
Što se tiče same militarizacije svemira, nje se nije dosjetio sadašnji predsjednik već ona kao ideja postoji od kraja 1960.-ih godina. Prva operacionalizacija počela je za vremena kratkog predsjednikovanja Geralda Forda. No, velik novac u gradnju oružanog sustava pod imenom “Ratovi zvijezda” počeo se ulagati tek za vremena predsjednika Ronalda Reagana koji je utrku u naoružanju između tadašnje jedine dvije supersile – SAD i SSSR-a preselio u svemir, pokrenuvši projekt koji je zamišljen na ideji da se nuklearni projektili upućeni na teritorij Sjedinjenih Država unište iz svemira, odmah po lansiranju, jer bi time Amerika osigurala djelotvornu zaštitu od prvog udara. U tu fantomsku ideju, koja ni danas dva desetljeća kasnije još uvijek nije u američkom vojnom arsenalu, utučeno je 26 milijardi dolara. I to unatoč što su stručnjaci uvjeravali vojni establišment da je Reaganov projekt neprovediv i besmislen. Doduše, kao kolateralni uspjeh pokretanja Ratova zvijezda bilo je rušenje komunističkog bloka koji je želio, ali financijski nije mogao pratiti novu utku u naoružanju što je dovelo do konačnog sloma.
Kada je na vlast 1993. godine doaš Bill Clinton zamjenivši Busha starijeg u Bijeloj kući, financiranje militarizacije svemira smanjeno je na minimum, ali je zato NASA dobila puno veći proračun s ciljem povećanja znanja o Zemlji, Sunčevom sustavu i svemiru.Razlike u tadašnjoj Clintovoj i sadašnjoj Bushovoj doktrini su velike jer u Clintonovoj nema militarističke retorike koja čini temelj Busheve svemirske strategije. Tako da se može reći da je Busheva doktrina nevažećim proglasila svu međunarodno-pravnu regulativu koja je uređivala pitanja o svemiru, pritom poručujući kako Amerika ima isključivo pravo na svemir i dominaciju.
Zbog toga niti ne čudi da danas vojni analitičari upozoravaju Bijelu kuću kako nova strategija ujedno znači i razvoju nove generacije oružja, pa čak i skorašnji prvi rat u Zemljinoj orbiti. Iako Bijela kuća tvrdi da se strategija pod imenom National Space Policy ne temelji i ne stvara novu utrku u naoružanju, jasno je kako će i druge vojne sile poput Kine i/li Rusije također početi stvarati nova oružja za novi rat.

KLJUČNE TOČKE NOVE AMERIČKE SVEMIRSKE POLITIKE:

1) SAD je angažiran na istraživanju i korištenju svemira sa svim nacijama u mirnodopske svrhe i na dobrobit čovječanstva. U skladu s tim principom “mirnodopski motivi” omogućavaju obrambenom sustavu djelovanje s ciljem očuvanja nacionalnih interesa
2) SAD odbija zahtjeve za suverentitetom bilo koje nacije u svemiru i odbija svako ograničenje osnovnog prava SAD-a na djelovanje i uzimanje podataka
3) SAD surađuje s drugima u mirnodopskom korištenju svemira kako bi se proširile dobrobiti, istraživanja te kako bi se zaštitila i promovirala sloboda u cijelom svijetu
4) SAD ima pravo prolaska i djelovanja u svemiru bez upletanja drugih zemalja
5) SAD razmatra svemirske mogućnosti, uključujući terene i segmente svemira, vitalne za svoje nacionalne interese
6) SAD će se suprotstaviti razvoju novih pravnih režima i novih restrikcija koje ciljaju da SAD-u zabrane ili ograniče pristup i korištenje svemira
7) SAD nastoji ohrabriti i olakšati razvoj komercijalnog i poduzetničkog sektora u svemiru