Rad putem digitalnih radnih platformi danas nije ništa sigurniji, nego što je bio 2023. kada taj novi oblik rada zakonski nije bio reguliran. Nastojanja Vlade da kroz izmjene i dopune Zakona o radu (ZOR) i Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, naprave red na tržištu na kojem je vladao kaos, smatraju naši sugovornici, nisu urodila plodom.

Argumente za takav stav daje im nedavno objavljeno izvješće Ministarstva rada o platformskom radu za 2024. Prema njemu svoju plaću, ili njen dio, radom za ukupno četiri platforme zarađuje nešto više od 22 tisuće ljudi (22.083). Izvješće pokazuje i da je dolazak platformi u Hrvatskoj mnogima otvorio poslovne prilike.

Kako digitalne radne platforme, koje se u izvješću ne spominju imenom (iako je poznato da na tržištu djeluju Wolt, Glovo, Uber i Bolt) nemaju obaveze poslodavca, tu su ulogu, na određeni način, preuzeli agregatori, odnosno oni koji posreduju između digitalne platforme i onih koji rade putem platformi. Platforme su tako prijavile da su tijekom 2024. radile s čak 3048 agregatora.

Ovako veliki broj agregatora, kažu sugovornici, nikako ne može biti dobar.

“Najnoviji podaci o platformskom radu u Hrvatskoj potvrđuju ranija upozorenja o nesigurnosti radnih uvjeta u ovom sektoru. Značajan rast broja agregatora, s 1500 u srpnju na više od 3000 krajem godine, jasno ukazuje na sustavno prebacivanje odgovornosti s platformi na posrednike, čime se izbjegava pravno preuzimanje obveza prema radnicima. Ova tendencija dodatno je potvrđena podatkom da je samo 26 osoba sklopilo ugovor izravno s platformama, što pokazuje da se direktno zapošljavanje radnika u sektoru praktički ne događa”, ističe Katarina Jaklin, znanstvenica s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ).

Izvješće pokazuje da najveći broj tzv. platformskih radnika radi putem ugovora o radu sklopljenih s agregatorima (99,9 posto), dok je samo 0,1 posto, odnosno 26 radnika, isti ugovor sklopilo s digitalnom radnom platformom.

Da tako veliki broj agregatora nikako nije dobar slaže se i Hrvoje Butković, znanstveni savjetnik u Institutu za razvoj i međunarodne odnose (IRMO). “Ispada da svatko može biti agregator ako se za to prijavi. Tu je onda sigurno jako mnogo nepravilnosti vezano uz poštivanje zakonskih odredbi”, navodi. Ističe da bi agregatori trebali biti pravne osobe certificirane za obavljanje tog posla.

O nepravilnostima u radu agregatora, od neprijavljenog rada do nezakonitog rada stranih radnika, više su puta izvještavali mediji, ali i sam Državni inspektorat koji je, zbog utvrđenih nepravilnosti, samo u prvih šest mjeseci prošle godine, podnio devet optužnih prijedloga i izdao 20 prekršajnih i obaveznih prekršajnih naloga.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Domaći vs. strani

Izvješće otkriva i da se većina osoba (70 posto) koje rade putem platformi bave taksi prijevozom, dok ostatak (30 posto) obavlja posao dostave. Putem platformi najčešće rade mladi u dobi od 25 do 29 godina (18 posto) i oni srednjih godina (od 30 do 34 godina, 14 posto). No, dobar dio tzv. platformskih radnika, upozorava Jaklin, čine radnici stariji od 50 godina.

“Podaci demantiraju često ponavljane tvrdnje da je platformski rad isključivo privremena i povremena aktivnost mladih radnika. Čak 19 posto radnika starije je od 50 godina, što upućuje na to da značajan dio ove radne snage nije u sektoru svojim izborom, već iz nužde, pri čemu su izloženi nesigurnim radnim uvjetima i nedostatku socijalne zaštite”, navodi.

Podaci pokazuju i da putem platformi najviše rade domaći radnici, dok je udio stranih, među kojima dominiraju oni iz Indije i Nepala, 23 posto.

“To otvara pitanje njihove pravne i radne sigurnosti u sustavu koji ne osigurava odgovarajuće mehanizme zaštite. Iako ugovori po pozivu poslodavca (‘zero-hour contracts’) još nisu dominantni, njihova zakonska mogućnost uvedena kroz novi ZOR i “regulaciju” platformskog rada otvara prostor za daljnju prekarizaciju rada u ovom, ali i drugim sektoru, što je problematika kojoj se dosad nije pridavala dovoljna pažnja”, upozorava Jaklin.

Dobitnici i gubitnici

Mogućnost prijave radnika na mirovinsko osiguranje po pozivu poslodavca omogućena je tek u studenom prošle godine. Ti podaci, doduše tek za dva mjeseca 2024., pokazuju da je omjer onih koji rade na neodređeno i određeno podjednak, no prevladava broj prijavljenih na nepuno radno vrijeme (5.353) u odnosu na 2.952 prijavljena na puno radno vrijeme. Ispada da oni koji rade putem platformi rade tek četiri sata dnevno, odnosno 75 sati mjesečno.

Hrvoje Butković s Instituta za razvoj i međunarodne odnose kaže da bi, uzimajući u obzir taj podatak, inspekcije trebale provjeravati je li tome zaista tako.

Prvi konkretni podaci o radu putem platformi u Hrvatskoj daju nešto jasniju sliku o tome kako prolaze oni kojima radni tempo i uvjete rada diktiraju algoritmi. No, i dalje ne daju potpunu sliku odnosa između platformi, agregatora i radnika, ističe Jaklin.

“Rast broja agregatora za gotovo 100 posto u šest mjeseci dovodi i u pitanje koji je zaista broj agregatora jer postoji značajna mogućnost da se radi o istim agregatorima koji zatvaraju i otvaraju nove obrte pod različitim imenima, izbjegavajući tako svoje obaveze prema državi i radnicima. Ipak evidentno je kako najveću korist iz regulacije platformi ne ostvaruju radnici, već posrednici i platforme”, zaključuje znanstvenica s IDIZ-a.