Startup Marathon Fusion iz San Franciska tvrdi da je ostvario stoljetni san alkemičara: pretvorio je živu u stabilno zlato, piše Euronews.

Kompanija je 21. listopada objavila da je eksperiment provela prethodnog mjeseca koristeći neutrone nastale fuzijom te da je pritom deset puta nadmašila rekord koji je 2025. objavio CERN.

OTPLATA KREDITA

Zatvarate kredit prije roka? Od 20. studenoga dio troškova banka vam mora vratiti

No tvrdnja zasad nije neovisno potvrđena. Marathon nije objavio koliko je zlata proizveo, koliko je postupak koštao niti je precizirao na koji se parametar odnosi usporedba s CERN-om.

Objavljeni spektar gama-zračenja, prema tvrdnji kompanije, pokazuje signale povezane s nastankom žive-197 i zlata-197 nakon ozračivanja, ali iz tih podataka nije moguće utvrditi tržišno relevantnu količinu zlata, njegovu čistoću ni mogućnost povećanja proizvodnje na industrijsku razinu.

Svejedno, objava je otvorila intrigantno pitanje: može li laboratorijski proizvedeno zlato jednog dana napraviti tržištu zlata ono što su laboratorijski dijamanti učinili tržištu dijamanata?

Marathon Fusion osnovali su 2023. Kyle Schiller i bivši SpaceX-ov inženjer Adam Rutkowski. Startup razvija tehnologije potrebne za buduće fuzijske sustave, a potporu je dobio i kroz programe američkog Ministarstva energetike te Breakthrough Energy Fellows.

Kako se živa pretvara u zlato?

Nije riječ o kemijskom procesu, nego o nuklearnoj transmutaciji, pri kojoj se mijenja jezgra atoma i tako jedan element pretvara u drugi.

Marathonov koncept koristi visokoenergetske neutrone nastale fuzijom deuterija i tricija. Neutron udara u živu-198, prirodno prisutan stabilni izotop žive, nakon čega nastaje radioaktivna živa-197.

Zagrebački startup

Razvili su platformu koju koriste Zaba, INA i Sofascore. Sada žele na strano tržište

Od balističke zaštite do robotike

Hrvatsko oružje i vojna oprema traže nova tržišta. Sljedeća postaja je Vijetnam

Ona se potom radioaktivnim raspadom pretvara u zlato-197, jedini stabilni izotop zlata.

Sama ideja nuklearne transmutacije nije nova. Novo bi, ako se Marathonovi rezultati potvrde, bilo povećavanje brzine procesa i mogućnost njegova povezivanja s budućim fuzijskim postrojenjima.

Kompanija je još 2025. u znanstvenom radu predstavila računalne simulacije prema kojima bi se živa mogla koristiti u posebnom sloju oko fuzijske plazme, a neutroni nastali pri proizvodnji energije istodobno bi služili i za proizvodnju zlata.

CERN je već stvarao zlato – ali u gotovo nezamislivo malim količinama

Pretvaranje drugog elementa u zlato već je izvedeno.

CERN je 2025. objavio rezultate eksperimenta ALICE na Velikom hadronskom sudarivaču, gdje su snažna elektromagnetska polja pri bliskim susretima jezgri olova povremeno iz njih izbacivala protone i tako stvarala jezgre zlata.

Tijekom rada LHC-a od 2015. do 2018. nastalo je oko 86 milijardi jezgri zlata.

To zvuči impresivno, ali ukupna masa iznosila je samo 29 pikograma, odnosno 0,000000000029 grama.

CERN navodi da je maksimalna brzina stvaranja zlata u tim uvjetima bila oko 89.000 jezgri u sekundi. Nastale jezgre pritom su postojale tek djelić sekunde prije nego što su velikom energijom udarile u dijelove akceleratora i raspale se.

Zbog toga Marathonova tvrdnja da je CERN-ov rekord nadmašio deset puta zvuči dramatičnije nego što sama po sebi znači.

Kompanija nije objavila ukupnu količinu dobivenog zlata, a čak bi i desetostruko povećanje CERN-ove proizvodnje još uvijek predstavljalo količinu bez ikakva tržišnog značenja.

Može li se ponoviti priča s laboratorijskim dijamantima?

Upravo je usporedba s dijamantima jedan od najzanimljivijih ekonomskih aspekata cijele priče.

Laboratorijski proizvedeni dijamanti posljednjih su godina snažno promijenili tržište. Prema podacima koje navodi i Međunarodni monetarni fond, njihove su veleprodajne cijene od 2019. pale oko 90 posto.

De Beers, najveće ime svjetske industrije dijamanata, 2018. je pokrenuo vlastiti brend laboratorijskih dijamanata Lightbox, ali je 2025. objavio njegovo gašenje i ponovno usmjeravanje poslovanja s nakitom na prirodne dijamante.

No zlato je drukčije tržište.

Svijet godišnje iskopa više od 3.600 tona zlata

Prema podacima World Gold Councila, globalni rudnici proizveli su tijekom 2025. oko 3.672 tone zlata, najviše otkako se vodi njihov niz podataka.

Procjenjuje se da je kroz ljudsku povijest iskopano oko 222.600 tona zlata, a gotovo sva ta količina i danas postoji u nekom obliku.

Oko 39.000 tona drže središnje banke, dok se velik dio ostatka nalazi u nakitu, polugama, kovanicama, burzovnim fondovima i drugim oblicima ulaganja.

Zbog toga bi za ozbiljniji utjecaj na globalnu ponudu trebalo proizvoditi zlato u tonama, a ne pikogramima ili mikrogramima.

Fuzijska elektrana mogla bi proizvoditi dvije tone godišnje – barem u simulaciji

Tu Marathonova ideja postaje ekonomski znatno zanimljivija.

U radu objavljenom 2025. istraživači kompanije računalnim su simulacijama procijenili da bi buduće fuzijsko postrojenje moglo proizvoditi oko dvije tone zlata godišnje po gigavatu toplinske snage.

Prema njihovoj računici, dovoljan broj velikih fuzijskih elektrana teoretski bi mogao dodati stotine tona zlata godišnjoj svjetskoj ponudi.

No zasad je riječ samo o modelu.

Komercijalne fuzijske elektrane koje isporučuju struju u mrežu još ne postoje, a niz ključnih tehnoloških i ekonomskih problema tek treba riješiti.

Dodatna prepreka je radioaktivnost drugih izotopa koji mogu nastati tijekom procesa.

Marathon u svom radu procjenjuje da bi, ovisno o sastavu materijala i traženoj razini sigurnosti, proizvedenom zlatu moglo trebati približno sedam do 17 godina hlađenja prije nego što bi doseglo vrlo niske razine radioaktivnosti. Taj bi se rok mogao skratiti dodatnim pročišćavanjem početnog materijala.

Može li zato jednog dana pasti cijena zlata?

U doglednoj budućnosti nema razloga očekivati da će laboratorijsko zlato ugroziti rudnike ili srušiti cijenu plemenitog metala.

Marathon nije dokazao proizvodnju u komercijalno relevantnoj količini, rezultat još nije neovisno potvrđen, a sama tehnologija na koju se oslanja pretpostavlja razvoj fuzijske industrije koja tek nastaje.

Ipak, dugoročno postoji zanimljiva razlika između zlata i laboratorijskih dijamanata.

Laboratorijski i prirodni dijamanti mogu se razlikovati prema načinu nastanka i određenim karakteristikama koje laboratoriji mogu utvrditi. Stabilno zlato-197 nastalo transmutacijom bilo bi isti kemijski element i isti stabilni izotop kao prirodno zlato.

Ako bi se jednog dana moglo proizvoditi dovoljno čisto, sigurno i jeftino, njegova vrijednost ne bi proizlazila iz toga je li iskopano iz zemlje ili proizvedeno u postrojenju, nego prvenstveno iz ukupne ponude i potražnje.

Zato Marathonov eksperiment zasad nije prijetnja tržištu zlata. Ali otvara pitanje koje je donedavno pripadalo znanstvenoj fantastici: što bi se dogodilo s jednim od najstarijih simbola oskudice i vrijednosti kada bi ga čovječanstvo moglo početi proizvoditi industrijski?