Koka nije na prodaju, poručili su iz Vindije vlasniku Kutjeva Enveru Moraliću odgovarajući na njegov prošlotjedni dopis o iskazu interesa za Koku. Razgovori o prodaji nisu u planu ni u “narednom razdoblju”, podcrtala je u svom odgovoru Uprava varaždinske kompanije s nepunih 97 posto dionica Koke u vlasništvu. Burzovno “dopisivanje” završilo je u dva dana. Priča s Kutjevom možda i jest završila prije nego što je zapravo počela. Međutim, kako je prvo oglašavanje interesa došlo zapravo iz neočekivanog smjera, mnoge i dalje intrigira narav i pozadina Moralićeve akcije.

Dugoročna lovina

Osim toga, ta je epizoda samo dodatno potaknula spekulacije o budućnosti poslovnog sustava Vindije nakon višedesetljetne ere pod čvrstom upravljačkom palicom zimus preminulog Dragutina Drka. Većina promatrača tako Koku, pa i Vindiju, vidi kao potencijalnu lovinu, iako ne baš u kratkom roku jer cijeli sustav s mesnom i mliječnom proizvodnjom kao glavnim okosnicama trenutno je previše isprepleten i zahtijeva dosta preslagivanja, pogotovo u scenariju prodaje. No, to ne priječi rojenje spekulacija o potencijalnim interesentima, pa se tako ovih dana u logičkim križaljkama već našla i Podravka.

Pozivajući se na izvore bliske Nadzornom odboru koprivničke kompanije, lokalni mediji pišu kako je o tome u Podravki već bilo načelnih rasprava, dio kojih su i mirovinski fondovi kao njezini (uz državu) ponajveći dioničari. No, zasad je sve očito na razini razmišljanja o potencijalnoj ulagačkoj prilici. U poslovnim krugovima pak s tim u vezi se smatra da bi za Podravku eventualno mogla biti zanimljiva Vindija, odnosno mliječna divizija s kojom drži oko 40 posto tržišta, a ne i Koka čiji se udjel na tržištu piletine danas procjenjuje na blizu 65 posto. Kad je posrijedi Koka, znakovitiji i važniji od prošlotjednog ukazanja Kutjeva mogli biti neki drugi recentni događaji, u prvom redu najave financijski moćnih međunarodnih igrača koji nagovještavaju moguće bitne promjene i zaoštravanje tržišne utakmice.

Iz dopisa Kutjeva, naime, proizlazi da je o toj temi tek pozvao vlasnike na sastanak, a nije najjasnije ni što u Moralićevoj kompaniji podrazumijevaju pod “drugim mogućnostima ulaganja u Koku” (mimo dionica). Mnogi stoga ne isključuju ni mogućnost da je tu Kutjevo zapravo eksponent, a ne “glavni lik”.

Poruke iz Ukrajine

U svakom slučaju, manje bi neočekivano bilo, primjerice, da tu vrstu apetita pokaže netko od velikih igrača u peradarskoj industriji, poput francuske LDC grupe, talijanske AIA-e ili pak ukrajinske kompanije Mironivski Hliboproduct (MHP grupa), čiji je vlasnik Jurij Kosiuk nedavno bio u posjetu Hrvatskoj. Ukrajinskog je “kralja piletine” prije dva tjedna primio i predsjednik Vlade Andrej Plenković.

Kosiuku je to bio prvi sastanak s hrvatskim dužnosnicima od kada se MHP proširio i na naše tržište, jer je kupnjom Perutnine Ptuj prije dvije godine preuzeo i čakovečki Pipo. Hrvatsku, kaže, vidi jako privlačnom za investicije, “ne samo što se tiče potencijala prehrambene industrije i uzgoja peradi nego i drugih sektora”.

Istodobno, za prošlotjednog posjeta hrvatske delegacije Ukrajini na susretu gospodarstvenika čulo se da System Capital Management (SCM) ukrajinskog biznismena Rinata Ahmetova planira veliku investiciju na Banovini, u farmu peradi koja bi zapošljavala između 2000 i 3000 ljudi. Unatoč snazi Kokinih brendova, to bi zasigurno značilo gubitak dijela tržišnog udjela i/li dodatni pritisak na profitabilnost. Na oko 1,3 milijarde kuna prihoda Koka i danas ne ostvaruje zavidne profitne stope (u pandemijskoj 2020. iskazala je 11 milijuna kuna dobiti, tj. približno upola manje nego godinu prije), što se dijelom pripisuje znatno većim subvencijama i potporama koje imaju strani konkurenti. Ipak, profitabilnost Koke je veća nego kod mliječnog biznisa; na oko tri milijarde kuna prihoda Vindije lani je iskazana dobit u iznosu 14 milijuna kuna.

Faza pospremanja i Organizacijsko pospremanje

I neovisno o daljnjem zaoštravanju tržišne utakmice, sa smjenom generacija u obiteljskim kompanijama stvari se često usložnjavaju i rastu kušnje za održanje homogenosti u viđenju upravljanja i budućnosti. To je, prema svemu sudeći, slučaj i u Vindiji. Prema podacima SKDD-a, ni ostavinska pitanja još nisu potpuno riješena. Oko 48 posto dionica Vindije i dalje se vodi na Dragutina Drka, dok je po 12 posto dionica raspoređeno na suprugu, dvije kćeri te sina iz prvog braka. Dok su kćeri i njihovi supruzi otprije uključeni u upravljanje, a danas su i u Upravi Vindije, muški potomak ne participira u upravljačkim procesima i očito danas ima drukčije preferencije i u pogledu daljnjeg smjera razvoja.

U sagledavanju što dalje kao jedan od prioriteta analitičari vide organizacijsko pospremanje, odnosno jasnije i funkcionalno logičnije razgraničenje danas previše isprepletene mesne i mliječne divizije. Tu su i analize proizvodnog portfelja u odnosu na tržišne trendove te profitabilnosti pojedinih poslovnih segmenata. U tom poslu već nekoliko mjeseci asistira im konzultantska kuća Altera Marka Delića i Branimira Bricelja koja je svojedobno savjetnički bila angažirana i u postupku privremene uprave nad Agrokorom. Stoga je tu informaciju na društvenoj mreži, iz svoga kuta interpretacija, nedavno podijelio i Ivica Todorić.

Sve u svemu, neovisno o tome hoće epilog na kraju biti prodaja te bi li to bio bio scenarij samo za Koku ili i za Vindiju, prije odluke još je dosta posla koji zahtijeva i dosta vremena. U međuvremenu bi se u pogledu vlasništva u Koki mogao dogoditi suprotan proces odnosno istiskivanje manjinskih dioničara.

Početkom prosinca Vindija je riješila i posljednjeg malog dioničara s više od 0,5 posto udjela. Time je povećala udjel na 96,9 posto, a od preostalih tri posto najveći sad ima tek 0,07 posto. Prekjučerašnje priopćenje Koke o povlačenju tužbe koju je bio podnio dioničar Danijel Labaš radi pobijanja odluka lipanjske skupštine znači ujedno i da praktično više nema aktivistički nastrojenih malih dioničara. Osim ako zbog zgusnutih događaja neposredno nakon otkupa posljednjeg paketa ne bude naknadnog propitivanja.