Za generacije Zagrepčana, ali i posjetitelja glavnoga grada, zgrada Name na početku Ilice predstavlja puno više od obične robne kuće. Ona je nezaobilazni orijentir, mjesto sastanaka i tihi svjedok turbulentne povijesti koja se prelamala preko gradskih ulica. Od austrougarskog sjaja, preko socijalističkog obilja pa sve do dugogodišnjeg stečaja, ova je zgrada preživjela promjene čak četiri države. Danas, nakon odluke Trgovačkog suda o njezinoj prodaji, otvara se novo, peto poglavlje njezine sudbine, ispunjeno nadom, ali i strepnjom za očuvanje duha koji je desetljećima definirao srce Zagreba. Iako će trgovačka djelatnost u njoj ostati još najmanje dvije godine, dugoročni planovi novih vlasnika ostaju obavijeni velom tajne, potičući nagađanja o budućnosti jednog od najprepoznatljivijih gradskih simbola.

Neiskorišteno pravo

Nama u Ilici postaje šoping meka, dolazi popularna trgovina koju Hrvati obožavaju?

Priča o ovom zdanju započinje u kasnom 19. stoljeću, u doba kada se Zagreb iz provincijskog gradića ubrzano pretvarao u europsku metropolu. Na tom valu modernizacije u grad su 1879. godine stigli bečki trgovci Carl Kastner i Herman Öhler, s jasnom vizijom da duh bečkih trgovačkih kuća prenesu na zagrebačke ulice. Nakon nekoliko privremenih lokacija, svoje su poslovanje konačno usidrili na adresi Ilica 4, preuzevši prostor u kojem su dotad poslovala dva poznata hotela, “K caru austrijanskom” i “Veliko svratište”. Manje je poznata činjenica da je upravo u jednom od tih hotela, prilikom svog posjeta Zagrebu 1892. godine, boravio i genijalni izumitelj Nikola Tesla, čime je ova lokacija dobila i dodatnu povijesnu težinu.

Kastner i Öhler nisu u Zagreb donijeli samo robu, već i potpuno novu filozofiju trgovine. Uveli su revolucionarni pristup poslovanju, sažet u krilatici koja je kasnije obišla svijet: “Njegovo veličanstvo kupac uvijek je u pravu!”. Svoja su načela zapisali u priručniku nazvanom “Kućni red”, koji je sadržavao detaljne upute za trgovce o ophođenju s kupcima i izlaganju robe. U njihovoj trgovini cijene su morale biti jasno istaknute, a kupcima je bilo dopušteno slobodno razgledavati bez obveze kupnje, što je u to vrijeme bila nezamisliva praksa. Kada je Zagreb 1907. dobio električnu rasvjetu, njihovi osvijetljeni izlozi, ispunjeni venecijanskom čipkom, orijentalnim tepisima i francuskim parfemima, postali su prava gradska atrakcija i omiljeno mjesto večernjih šetnji.

Svoj konačni, monumentalni izgled zgrada je dobila između 1926. i 1928. godine, kada je preuređena prema projektu bečkog arhitekta Alfreda Kellera. Tada je dobila svoje prepoznatljivo art déco pročelje s impozantnim tornjevima, postavši jedno od najznačajnijih ostvarenja tog stila u zagrebačkoj arhitekturi. Njezin izgled simbolizirao je moć trgovine, sjaj velegrada i duh modernizacije koji je zahvatio Europu. Zbog svoje iznimne povijesne i arhitektonske vrijednosti, zgrada je danas preventivno zaštićeno kulturno dobro koje čeka svoj stalni status, a zaštićena je i kao dio kulturno-povijesne cjeline grada Zagreba.

Zlatno doba i spori pad socijalističkog diva

Nakon Drugog svjetskog rata, dolaskom novog društvenog uređenja, započinje potpuno nova era. Godine 1945. robna kuća “Kastner & Öhler” nacionalizirana je i preimenovana u “NArodni MAgazin”, skraćeno NAMA. U godinama koje su uslijedile, Nama je postala sinonim za kupovinu i jedan od stupova socijalističkog gospodarstva. Proširila se diljem zemlje, u jednom trenutku brojeći sedamnaest poslovnica i držeći udio od čak 21 posto ukupnog prometa u trgovini Hrvatske. Za mnoge je Nama bila omiljeno mjesto za kupovinu u vrijeme kada roba nije bila lako dostupna, mjesto gdje se moglo pronaći doslovno “sve od igle do lokomotive”. Nostalgija za tim vremenima i danas je jedna od najvrjednijih roba koju ova robna kuća nudi.

Međutim, ratne godine, tranzicija i privatizacija devedesetih, uz dolazak snažne strane konkurencije, zadali su težak udarac nekadašnjem divu. Nama se nije uspjela prilagoditi novim tržišnim uvjetima te je 2000. godine završila u stečaju koji se protegnuo na više od dva desetljeća. Unatoč financijskim poteškoćama, dvije robne kuće, ona u Ilici i na Kvaternikovom trgu, nastavile su s radom, čuvajući tradiciju i duh prošlih vremena. Konačna odluka o prodaji donesena je kako bi se namirili vjerovnici, a kao jedini zainteresirani kupac pojavila se tvrtka “Izbor šesti”, u vlasništvu splitskih poduzetničkih obitelji. Iako Grad Zagreb i država nisu iskoristili svoje pravo prvokupa, budućnost zgrade ostaje pod budnim okom javnosti, uz nagađanja da bi se u nju mogao useliti neki od poznatih svjetskih modnih brendova. Kroz što god da prolazila, ova zgrada ostaje živi spomenik Zagreba, čuvarica sjećanja i simbol otpornosti koji strpljivo čeka ispisivanje novih stranica svoje duge i fascinantne povijesti.