Klimatske promjene izazvane ljudskim djelovanjem uzrokuju opasne poremećaje u okolišu velikih razmjera i utječu na živote milijardi ljudi širom svijeta.

Prema Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (IPCC), svijet se suočava s neizbježnim klimatskim opasnostima u sljedeća dva desetljeća. No, s obzirom na to da su prosječne godišnje globalne emisije stakleničkih plinova dosegle najviše razine u ljudskoj povijesti između 2010. i 2019., jednostavno ne činimo dovoljno da ograničimo globalno zagrijavanje na 1,5 stupnjeva Celzija.

U izvješću IPCC-a objavljenom u travnju preporučuje se da svijet brzo smanji ponudu i potražnju fosilnih goriva od danas do 2050. za 95% u slučaju ugljena, 60% za naftu i 45% za prirodni plin. Ali kako uopće možemo postići tako ambiciozne ciljeve?

Odgovor glasi prelaskom na zeleni vodik, koji se može proizvesti iz svih oblika obnovljive energije, uključujući solarnu energiju, energiju vjetra, hidroenergiju i geotermalnu energiju. Zeleni vodik je gorivo s nultim emisijama; kada se proizvodi elektrolizom jedina “emisija” je voda.

To je praktično i provedivo rješenje koje bi demokratizacijom energije, dekarbonizacijom teške industrije i otvaranjem radnih mjesta na globalnoj razini pomoglo revolucionirati način na koji napajamo naš planet.

Brzo ubrzanje prelaska na zelenu energiju također može iz temelja promijeniti geopolitički krajolik jer zemlje više neće biti snažne samo zbog fosilnih goriva koja proizvode.

Rusija je 2021. osigurala 34% njemačke sirove nafte i 53% ugljena koji koriste njemački generatori električne energije i proizvođači čelika. Ruski prirodni plin bio je najveći njemački izvor uvoza plina u prosincu 2021., što čini 32% opskrbe.

Otkako je ruski predsjednik Vladimir Putin u veljači pokrenuo svoj stravičan, nepravedan rat u Ukrajini, izvoz fosilnih goriva u Europu zarađuje Rusiji otprilike milijardu dolara dnevno.

Počela je globalna utrka
No, od početka invazije u veljači, zemlje Europske unije posebno su brzo krenule u smanjenje svoje energetske ovisnosti o Rusiji, nedavno se dogovorivši da će zabraniti sav pomorski uvoz ruske nafte.

Te nove sankcije protiv Putinova ratnog stroja mogle bi smanjiti količinu nafte koju EU kupuje od Rusije za 90 posto ove godine. Sjedinjene Američke Države proglasile su potpunu zabranu ruskog uvoza nafte, plina i ugljena, dok Velika Britanija postupno ukida uvoz ruske nafte do kraja 2022. godine.

Te politike dovele su do povećanja cijena goriva. Međutim, znatno više cijene također su istaknule priliku za smanjenje troškova energije ulaganjem u obnovljive izvore energije i proizvodnju zelenog vodika.

Nova istraživanja pokazuju da će zeleni vodik biti konkurentan fosilnim gorivima u sljedećem desetljeću. Očekuje se da će se cijena zelenog vodika značajno smanjiti do 2025. godine i pasti na dolar po kilogramu do 2030. na povoljnim lokacijama poput Australije.

Za usporedbu, sivi vodik, koji se proizvodi pomoću zagađujućeg ukapljenog prirodnog plina, trenutačno stoji oko dva dolara po kilogramu.

Neki se zalažu za korištenje LNG-a za “rješavanje” trenutačne krize energetske sigurnosti, ali “prirodni plin” sadrži metan, a IPCC kaže da moramo smanjiti uporabu prirodnog plina za gotovo 45% do 2050.; njegovo dodavanje u energetski miks sada bi bila katastrofalna pogreška.

Dakle, sada postoji globalna utrka za zelenom energijom, a posebno za zelenim vodikom. Deseci zemalja koje imaju obilne obnovljive izvore energije mogu razviti energetsku neovisnost proizvodnjom zelenog vodika po potrebi.

A uvoznici energije neće se morati oslanjati samo na nekoliko zemalja (poput Rusije) koje prirodno imaju fosilna goriva. U nedavnom izvješću, Međunarodna agencija za obnovljivu energiju navodi da (zeleni) vodik može ojačati energetsku sigurnost na tri glavna načina: smanjenjem ovisnosti o uvozu, ublažavanjem nestabilnosti cijena i jačanjem fleksibilnosti i otpornosti energetskog sustava diversifikacijom.

Usporedno s napretkom tehnologije, padat će troškovi proizvodnje zelenog vodika. Moramo učiniti sve što možemo da ubrzamo taj proces.

Tvrtke poput Fortescuea, gdje sam direktor Uprave, znatno ulažu u zeleni vodik i pomoći će u zamjeni ruskih fosilnih goriva zelenom energijom.

Tvrtka Fortescue nedavno je najavila sporazum s najvećim njemačkim distributerom energije E.ON-om o opskrbi Europe s pet milijuna tona zelenog vodika godišnje do 2030. godine, što je ekvivalent trećini kalorijske vrijednosti energije koju Njemačka trenutačno uvozi iz Rusije.

Interesi zemalja u razvoju
No, iako brze promjene u energetskom i geopolitičkom okruženju predstavljaju jasnu priliku za istodobno rješavanje energetske i klimatske krize ulaganjem u zelenu energiju, postoji jasna percepcija nepravednosti kada razvijene zemlje tvrde da gospodarstva u razvoju s relativno niskim emisijama trebaju prekinuti s upotrebom fosilnih goriva. Zašto bi riskirale usporavanje razvoja kako bi riješile problem u čijem izazivanju nisu imale nikakvu ulogu?

To je opravdano pitanje. Donositelji politika morat će uzeti u obzir interese zemalja u razvoju tijekom prelaska na zelenu energiju i povećati financijska sredstva i poticaje za njihov prelazak na čistu energiju kao temelj industrijalizacije.

Svijet je očito na raskrižju. Možemo ostati zarobljeni u skupoj, zagađujućoj budućnosti koja je gnjusno neučinkovita i osnažuje samo nekoliko zemalja bogatih fosilnim gorivima.

Kao alternativu možemo odabrati zelenu revoluciju jeftine energije za sve što čuva našu budućnost od zagađenja, globalnog zagrijavanja i diktatora. S obzirom na to da zelena energija ima moć demokratizirati globalnu opskrbu jer sve više zemalja postiže energetsku neovisnost, izbor nije težak.

© Project Syndicate, 2022.