Aktualni globalni politički trenutak sve je samo ne dosadan, kao i prateći medijski refleks svih tih događaja. Natječu se u njemu mnogi načini, ključevi, čitanja. Od političkog pukog interesnog realizma, preko zdravorazumskog pogleda na stvari pa do niza (pseudo) vrijednosnog navijanja koje, kako se čini, temeljem više opasno podijeljenih društava, počinje prevladavati. Nije to nikakvo čudo jer ljudsko se biće razlikuje od životinje u tomu što događaje oko sebe pokušava objasniti, sebi i drugima, na koliko-toliko logičan način, pogotovo ako ti događaji znače promjenu do sada ustajale paradigme – ili više njih.

Nuklearka

Studije potvrđuju izvedivost projekta nove nuklearke Krško, projekt je vrijedan do 15 milijardi eura

Polovičan učinak

Zapadnjački povratak na neka, kasnim 90-im prošlog stoljeća imanentna, politička i ekonomska rješenja, poput uporabe vojske za sprječavanje kriminala ili pak aktivne uloge država u vlasništvu tržišnih igrača, u svemu tome igra vrlo važnu ulogu. Hrvatska nije izuzetak. Primjer je koketiranje s novim, spomenutim, zapadnjačkim paradigmama u pitanjima vlasničkog zadiranja u tržišne prilike, što nam se sprema i što nije samo hrvatski fenomen, nego bi se, temeljem sporazuma o objedinjavanju dioničkog tržišta između triju mora, mogao reflektirati i šire. Drugi je primjer posvemašnja šutnja javnosti prema političkim djelovanjima koja se manifestiraju u fabrikaciji medijskih hajki, ali i obijesnom (najčešće ignorantskom) podizanju kaznenih prijava protiv javnih i privatnih investitora, zbog kojih su ne tako davno neki moćni domaći ulagači postali dominantno stranima. Odnos prema investitorima, malim, srednjim i velikim poduzetnicima, trebao bi biti prvo mjerilo svake ideologije, ma koliko se u broju glasova to nekad ne isplatilo. Uz sve razumijevanje političke tehnologije, dolaska i održavanja u političkoj poziciji, tu poziciju ne može zauvijek održavati printanje novca u Frankfurtu i Washingtonu i njegovo pripadajuće plasiranje kroz bujanje javnog sektora. Na kraju to uvijek plate oni čija je društvena funkcija, kroz stvaranje nove vrijednosti, zapošljavati i plaćati porez.

veliki uspjeh

RASCO ostvario izvozni iskorak: LYNX 2000 na tržištu Australije

Ako je mjeriti idejnu vrijednost administracije Andreja Plenkovića prema investitorima i poduzetnicima u energetici, čini se kako je učinak polovičan, poglavito u sektoru proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Taj je sektor izrazito aktivan posljednjih godina zbog projiciranih, dolaskom Donalda Trumpa nešto usporenih želja za prelaskom na niskougljično gospodarstvo. I ne samo to, kako smo prije nekoliko tjedana već pisali, taj je sektor energije izrazito izložen novim gospodarskim paradigmama koje uključuju rast broja, ali i kapaciteta umjetne inteligencije i podatkovnih centara. Ako tomu dodamo razvoj digitalnih i kriptovaluta, shvatit ćemo koliko će energije u budućnosti biti potrebno, poglavito one čiste, ako ostanemo predani političkim i klimatskim obvezama koje smo preuzeli.

Rast broja investicija, i njihov kapacitet, stoga je nužnost u cijelome svijetu, a tako i kod nas. Radi se, podsjetimo, o radno intenzivnijem sektoru nego li što je to proizvodnja energije iz konvencionalnih izvora. Geotermalna energija ima velik potencijal, 12 eksploatacijskih i 24 istražna polja, ali samo četiri privatna investitora i jedna elektrana od deset megavata. Nacionalni plan predviđa 68 megavata do 2030. Uz visok gradijent, dobre podatke od Agencije za ugljikovodike i “know-how” iz Ine, razvoj koče ovisnost o potporama, regulatorni problemi (kašnjenja natječaja, nejasni troškovi priključka) i administrativna indiferentnost. U 2023. poništen natječaj za premije, 2024. bez kvote za geotermu, unatoč premijerovim pohvalama. To rezultira stagnacijom, štetnom za energiju i radnu snagu. Dodajmo tomu natječaj za 50 milijuna eura iz NPOO-a za baterijske sustave kod fotonaponskih elektrana, s potporama od 60 tisuća do 1,5 milijuna eura, dostupan za postojeće i planirane elektrane, mikro do velikih poduzetnika, za vlastite potrebe ili tržište. No, ograničenje samo na solare, poručuju ovih dana iz dvije udruge koje okupljaju investitore u obnovljivu energiju, diskriminira druge obnovljive izvore, uz primjedbe oko nerealnih rokova, neusklađenih minimalnih kapaciteta i ograničenja priključne snage. Ako te primjedbe prispodobimo pisanjima stručne javnosti kroz nekoliko posljednjih političkih mandata, uvidjet ćemo kako se, ne samo u mandatima Andreja Plenkovića, malo toga promijenilo.

Vole benzince

Hrvati kupuju sve više automobila, ovo je najprodavanija marka 2025. godine

Regulativa i politika

Načelne primjedbe, birokratske i regulatorne, a u tomu stanje s kadrovskom strukturom u Hrvatskoj regulatornoj energetskoj agenciji (HERA-i) koje se posljednjih mjeseci tendira popraviti, nije i ne može biti funkcionalan izgovor. Nekoliko je medija ovih dana upozorilo kako vladajuće stranke, predvođene najvećom, sada kada neće biti redovnih izbora gotovo tri godine, kreću u svojevrsnu rekonstrukciju s ciljem učvršćivanja vlasti. Jedan od kriterija svakako bi trebao biti regulatorni i politički odnos prema industriji. Proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, zbog svoje važnosti za Hrvatsku, poglavito ona iz geotermala, žudi za time da prestane biti skupljač statistike za bolju percepciju vladajućih. Za to je potrebno poslušati njihove regulatorne i antibirokratske primjedbe.