Ako izuzmemo ratnu retoriku, lažne vijesti, patnju ukrajinskog naroda i sve slike koje dolaze i u Hrvatskoj evociraju još svježe uspomene na 90-te godine prošlog stoljeća, onda nam ostaje strah koji polako ali sigurno dolazi iz drugog pravca, onog ekonomskog.

Prije tri godine, s početkom korona krize, većina menadžera, poslovnjaka, predsjednika uprava i svih ostalih uključenih u upravljanje poslovanjem našla se pred ciljem kreiranja tzv. kriznih scenarija.

vi su tražili odgovor na pitanje koliko će trajati kriza, kako će pogoditi poslovanje, koji sektori će opstati a koji propasti – i te prve godine, one 2020., odgovora nije bilo. Predviđanja su se kretala od sumraka, preko preživljavanja, do uspjeha i preokreta u mnogim poslovanjima.

Rast državnog intervencionizma
Uostalom, svi smo iskusili da se uspješno može raditi i od kuće, promijenili navike, živjeli djelomično na izdašnoj državnoj pomoći i brojali oboljele i preminule. Iako se tada činilo kako se ponavlja 2008. godina i da slijedi gospodarski slom, on se nije dogodio – ekonomije, kako Hrvatska tako i one svjetske, preživjele su, neke su se transformirale, ali velikih potresa sličnih financijskoj krizi iz 2008. nije bilo. Ipak, žrtava je bilo, ali i puno prilika, ponajviše onih u sektoru digitalizacije.

Sada, kad se podvukla crta i nakon tri godine stigao dašak optimizma došlo je nešto puno gore – rat. I to nije samo klasičan vojni sukob, već pravi svjetski ekonomski rat.

Sankcije Rusiji pogađaju sve, dijele zemlje, dovode u pitanje globalne organizacije, od Ujedinjenih naroda do Svjetske trgovinske organizacije. A globalizaciju, svetu riječ do prije nekoliko mjeseci, bacaju u zaborav.

Ruska invazija na Ukrajinu ujedno je i invazija na sve ono što smo pod globalizacijom podrazumijevali proteklih gotovo pedesetak godina. Svijet koji se nakon pada Berlinskog zida optimistično okrenuo ideji slobodnog protok usluga i dobara, a u čemu je zasigurno u datom trenutku predvodila ideja Europske unije, srušen je u jednom danu.

Ne zaboravimo, prije manje od trideset dana svijet smo zvali globalnim selom, a posebice Zapad smatrao ga je svojim tržištem, na ovaj ili onaj način. Od energenata do tehnoloških rješenja stvari su se kretale i nekima donosile kvantne skokove u razvoju.

Jedan pametni telefon, korejski, američki ili kineski, za puno zemalja svijet značio je ulazak u nezamislivo brzi razvoj. I sve je to postojalo do prije tridesetak dana.

Danas bi se možda bilo najpametnije okrenuti ljudima koji su živjeli u vrijeme Hladnog rata i pogledati što se gospodarski tada događalo na Istoku i Zapadu.

Naravno, ta podjela više nikada neće biti ona na komunizam i kapitalizam, ali samim time učinit će ekonomska predviđanja još težima. U doba Hladnog rata znalo se kako se posluje s koje strane Željezne zavjese. Danas nitko ne zna kako poslovati u globalnom, a podijeljenom svijetu.

Taj trend dovest će neminovno do jačanja državnog intervencionizma, a to će opet rušiti temelje slobodnog tržišta i globalizacije.

Bez snažnog lidera
Europska unija prošla je to već s koronom i nekako se održala. Sada je taj trenutak gledanja u državu sa svih strana još snažniji i postavlja se legitimno pitanje na koje načine Europska unija može preživjeti taj izazov.

U jednadžbu treba ubaciti i činjenicu da smo upravo u ovom trenutku ostali bez snažnog lidera – njemačke kancelarke Angele Merkel, a francuski predsjednik Emmanuel Macron još nije sebe pozicionirao kao pravog europskog lidera. U svakom slučaju, Hrvatska kao članica Europske unije može se osjećati sigurnije nego da je sama, ali uz jedan veliki oprez.

Europska unija nalazi se u najtežem razdoblju svog postojanja jer se našla u sredini između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije te u novom miješanju karata može proći odlično, ali i jako loše. Svi navijamo za prvi scenariji, onaj pozitivan.

Međutim, u narednih nekoliko godina Europska unija će ili postati gospodarski samodostatna i snažna ili će pod pritiskom ovisnosti o jednoj ili drugoj strani Stari kontinent biti ono što nikad nije bio – carstvo koje ide prema kraju.

U ovom trenutku samo možemo ozbiljno željeti da patnja Ukrajine bude zaustavljena, a da gospodarske posljedice koje ju pogađaju sama Unija uspije nadvladati. Sve dalje od toga pogled je u “čarobnu kuglu”.