Prošloga je mjeseca nobelovac Paul Krugman održao predavanje na godišnjoj istraživačkoj konferenciji Europske središnje banke, koja je ove godine bila posvećena geoekonomiji.

Taj pojam označava sposobnost država da gospodarske odnose iskoriste za postizanje geopolitičkih ciljeva. Primjer toga su kineske prijetnje da će trgovinskim partnerima obustaviti izvoz rijetkih zemnih minerala.

Pariteti kupovne moći

Krugman je u svom predavanju pod naslovom “Veličina gospodarstva i ekonomska moć” s pravom istaknuo da veličina u geoekonomiji igra ključnu ulogu. Kanada, primjerice, može izgubiti daleko više u slučaju prekida trgovine sa Sjedinjenim Državama, od kojih se može očekivati da će iskoristiti svoju veličinu kako bi nametnule volju ekonomski manjem susjedu. Međutim, ne slažem se s načinom na koji Krugman uspoređuje ekonomsku moć među državama.

SAD, Europska unija i Kina mjere svoj BDP u vlastitim valutama. Stoga usporedba veličine njihovih gospodarstava zahtijeva preračunavanje tih brojki u zajedničku valutu, pri čemu su trenutačni devizni tečajevi najočitije mjerilo. No, postoji i alternativni pristup: mjera realnog deviznog tečaja prilagođena paritetu kupovne moći (PKM), koja uzima u obzir niže cijene u Kini u usporedbi s EU-om i SAD-om.

Mjerenje BDP-a prema paritetu kupovne moći ispravan je način za usporedbu životnog standarda. No, procjena ekonomske moći sasvim je druga stvar. Uzmimo u obzir primjere “instrumentalizacije međusobne ovisnosti” poput trgovinskih i financijskih sankcija, prednosti u globalnim trgovinskim pregovorima, utjecaja u međunarodnim tijelima ili sposobnosti izgradnje pomorske baze u nekoj maloj pacifičkoj otočnoj državi. Zar u takvim situacijama nije očito da je ono što dolari i juan (renminbi) mogu kupiti na svjetskoj pozornici daleko važnije od njihove kupovne moći na domaćem tržištu?

To se može činiti kao tehnički detalj, ali on iz korijena mijenja konačni zaključak. Je li Kina doista prestigla SAD po veličini gospodarstva još 2017. godine, na što upućuju podaci temeljeni na paritetu kupovne moći? Ili su Sjedinjene Države i dalje čak 50 posto veće, što pokazuje devizni tečaj? Skloniji sam potonjem zaključku, dok Krugman podržava prvi, što podrazumijeva da je Kina danas najveće svjetsko gospodarstvo.

Unatoč opetovanim tvrdnjama da je Kina zasjenila SAD, danas se čini izglednim da Kina – mjereno službenim tečajem – to neće učiniti još desetljećima. Štoviše, s obzirom na njezin demografski pad i usporavanje rasta produktivnosti, to se možda nikada neće ni dogoditi. Taj je argument još čvršći ako vjerujemo da su kineski statistički podaci o gospodarskom rastu prenapuhani.

Digitalna vidljivost

Dobra fotografija danas vrijedi više od tisuću riječi, ali važno je znati kako je iskoristiti

Pametna kupnja

Sigurnost postaje važan kriterij pri kupnji električnog SUV-a, a ovaj model ima pet zvjezdica

Iako usporedba između SAD-a i EU-a nema istu geopolitičku težinu, Krugman je smatra važnom kada procjenjuje je li američki rast produktivnosti nadmašio europski, u što mnogi vjeruju. Prema standardnim mjerilima, produktivnost je od 2000. godine znatno više porasla u SAD-u nego u EU-u. Mnogi to tumače kao dokaz da su robusnije socijalne mreže i regulativa u Europi, zajedno s njezinim neuspjehom da se natječe na tehnološkoj granici, naštetili njezinu gospodarskom rastu.

Međutim, odgovor se mijenja kada se usporedba radi na temelju pariteta kupovne moći, a ne prema nominalnim deviznim tečajevima. Prilagođavajući podatke paritetu kupovne moći, Krugman zaključuje da su rezultati produktivnosti u EU-u znatno bolji nego što se na prvi pogled čini, čime osporava tezu da SAD nudi superiorniji ekonomski model. Zagovarajući nadmoć usporedbe putem pariteta kupovne moći, Krugman se oslanja na volatilnost nominalnih deviznih tečajeva: “Mogli biste pitati zašto jednostavno ne koristimo vrijednosti u dolarima? Odgovor leži uglavnom u nestabilnosti… Stoga bi zapravo trebalo koristiti nešto poput pariteta kupovne moći kako bi se te oscilacije izgladile.” Iako u tome ima istine, slična se kritika može uputiti i rangiranju zemalja na temelju pariteta kupovne moći.

Program međunarodnih usporedbi Svjetske banke (ICP) prikuplja podatke o cijenama košarica dobara za potrebe pariteta kupovne moći u višegodišnjim intervalima, obično s odmakom od tri godine. Prijuašnja istraživanja dala su referentne podatke za 1993., 2005., 2011. i 2017. godinu. Između tih objava Svjetska banka izrađuje godišnje procjene, ekstrapolirajući ih iz vladinih statistika o BDP-u. Posljednje dostupno referentno istraživanje odnosi se na 2021. godinu, a ICP je ekstrapolirao godišnju procjenu do 2023. godine.

Procjene ICP-a

Kina je zabilježila brz rast početkom ovoga stoljeća. No, procjena BDP-a za 2005. godinu temeljena na paritetu kupovne moći, koju su idućih šest godina službeno ekstrapolirale nacionalne statistike, doživjela je hladan tuš kada je u sljedećem istraživanju iz 2011. revidirana naniže za čak 40 posto. Potom su ekstrapolacije podataka iz 2011. revidirane naviše za 21 posto između prve objave i sljedećeg istraživanja 2017. godine. Nakon toga su podaci iz 2017. revidirani naniže za 16 posto. Naposljetku su podaci iz 2021. ponovno korigirani naviše za pet posto. Te su revizije znatno veće od godišnjih fluktuacija nominalnog deviznog tečaja ili usporedbi BDP-a koje ga koriste.

Što je još gore, katkad se mijenjaju i sami referentni podaci. Kineska stopa pariteta kupovne moći za 2005. godinu prvotno je objavljena u iznosu od 3,45 juana za dolar. Kada su objavljeni ICP-ovi podaci za 2011., ta je brojka revidirana na 2,86, čime je kineski BDP za 2005. godinu u smislu pariteta kupovne moći preko noći porastao za 20,5 posto. Prema današnjim podacima, on je za 21,8 posto viši od prvotno objavljenog.

Procjene ICP-a za druga gospodarstva u usponu bile su podjednako nestabilne: tajlandski BDP prema paritetu kupovne moći revidiran je naniže za 20 posto u 2011., naviše za 43 posto u 2017. te ponovno naniže za tri posto u 2021. godini. Revizije procjena ICP-a za napredna gospodarstva bile su umjerenije. (U slučaju članica EU-a, Eurostat i OECD sada provode nova istraživanja svake tri godine, pa su i revizije manje.)

Stoga, kada uspoređujemo nacionalne BDP-ove, volatilnost teško može biti opravdanje za odbacivanje podataka o deviznim tečajevima u korist ICP-ovih podataka o paritetu kupovne moći, koji su podložni još većim oscilacijama. To ruši tezu da je rast produktivnosti u EU-u veći nego u SAD-u i podrazumijeva da su Sjedinjene Države i dalje znatno ekonomski moćnije od Kine. Čak ni teški politički promašaji Trumpove administracije još uvijek nisu izbrisali prirodne prednosti u kojima SAD već dugo uživa.

© Project Syndicate, 2026.