Obično se čuju dvije priče o Kini i klimatskim promjenama. Prvi je da Kina prednjači u svijetu u emisijama stakleničkih plinova dok nastavlja graditi više elektrana na ugljen. Drugi je da Kina prednjači u svijetu u razvoju čistih tehnologija koje će omogućiti svim zemljama da dekarboniziraju svoja gospodarstva po daleko nižim troškovima nego što se činilo mogućim prije pet ili deset godina. Obje su priče istinite, a politika u Kini i ostatku svijeta mora odražavati tu stvarnost.

Kina je 2022. emitirala 15,7 gigatona stakleničkih plinova, daleko više od američkih šest gigatona ili 3,6 gigatona Europske unije. Iako ove apsolutne brojke odražavaju mnogo veće stanovništvo Kine, njezine emisije po glavi stanovnika od 11 tona uvelike premašuju 8,1 tonu EU-a i 6,3 tone Ujedinjenog Kraljevstva. Štoviše, posljednja dva na putu su da padnu ispod dvije tone do 2040. godine.

Zagađivač i inovator

Kina se obvezala postići vrhunac emisija do 2030. i neto nulu do 2060., ali to još uvijek podrazumijeva da bi njezine kumulativne emisije ugljičnog dioksida od sada do 2060. mogle biti oko 250 gigatona. Nasuprot tome, trenutačne obveze Ujedinjene Kraljevine i EU-a podrazumijevaju oko 4,5, odnosno 45 dodatnih gigatona, tim redoslijedom. Samo tih 250 gigatona potrošilo bi velik dio preostalog svjetskog “ugljičnog proračuna” koji se može emitirati u atmosferu, a istovremeno bi ograničilo globalno zatopljenje na “znatno ispod 2° C”, kako je dogovoreno u Pariškom sporazumu o klimatskim promjenama iz 2015. godine.

To znači da će prosječne temperature planeta 2100. godine biti pod velikim utjecajem onoga što radi Kina, a minimalno EU ili Velika Britanija. Oko 5,9 gigatona kineskih godišnjih emisija dolazi iz elektroenergetskog sustava kojim i dalje dominira ugljen, a Kina planira dodati 280 gigavata kapaciteta za proizvodnju energije iz ugljena do 2029. godine. Štoviše, emisije iz masivnih sektora čelika i cementa premašuju 50 posto ukupnih globalnih emisija, iako kreću silaznom putanjom usporedno s padom građevinarstva.

Ali, Kina je također globalni lider u pet ključnih “zelenih” tehnologija: solarni fotonaponski sustavi, vjetroturbine, baterije, električna vozila i toplinske pumpe – čija bi primjena mogla zamijeniti tri četvrtine globalne upotrebe fosilnih goriva i povezanih emisija. Električna vozila sada čine gotovo 50 posto ukupne prodaje osobnih automobila u Kini, u usporedbi s 23 posto u EU-u i više od deset posto u Sjedinjenim Američkim Državama, a električna energija zadovoljava 32 posto konačne potražnje za energijom, u usporedbi s 24 posto u Europi i SAD-u. Kina je 2024. instalirala oko 400 gigavata solarne energije i energije vjetra, što je više od polovice ukupnoga globalnog broja. Iako kapacitet ugljena i dalje raste, ta se postrojenja sve više koriste kao fleksibilna rezerva za obnovljive izvore energije, a ukupne emisije iz elektroenergetskog sektora pale su za tri posto u prvoj polovici 2025.

Masovno uvođenje tehnologija čiste energije donijelo je golema smanjenja troškova i poboljšanja performansi. Troškovi proizvodnje solarnih panela po vatu pali su za 90 posto u 15 godina, dok su se prinosi proizvodnje povećali. Troškovi baterija po kilovatsatu također su naglo pali, dok se gustoća energije i brzine punjenja kontinuirano poboljšavaju. Takav napredak omogućuje mnogo brže smanjenje emisija, ne samo u Kini, već i diljem svijeta.

Solarni sustavi s baterijama već su najjeftiniji način za opskrbu danonoćnom električnom energijom u većini globalnog sunčeva pojasa južno od 36. paralele. Osobito Afrika sada može preskočiti većinu faze fosilnih goriva, brzo proširujući svoje kapacitete jeftine, čiste električne energije za pokretanje gospodarskog rasta. U svijetu bez geopolitičkih napetosti kinesko vodstvo u tehnologiji čiste energije bilo bi dobrodošlo kao blagodat za čovječanstvo. No, s obzirom na trenutačnu političku stvarnost, ono je umjesto toga potaknulo strahove za radna mjesta i sigurnost. Što je još gore, carine i druga trgovinska ograničenja nametnuta kao odgovor na kinesku dominaciju u proizvodnji mogli bi povećati troškove i odgoditi tempo globalne energetske tranzicije.

ZAGREB FINANCIJSKI FORUM

Ćorić, Primorac i vodeći bankari: Zagreb otvara velike financijske teme

crm alati

„Problem nije u trudu prodavača, nego u tome što im sustav ne pomaže”

Drugi izvor napetosti je kineski višak kapaciteta u željezu i čeliku. Budući da se ti ključni inputi i dalje proizvode na način s visokim emisijama ugljika, prijete potkopavanjem vlastite predanosti Europe dekarbonizaciji svoje teške industrije. Iako je mehanizam EU-a za ugljičnu prilagodbu na granicama opravdan odgovor na tu prijetnju, Kina ga je u početku smatrala protekcionističkim.

Koordinirano djelovanje

Održavanje globalnog zatopljenja “znatno ispod 2° C” stoga će nalagati koordinirano djelovanje svih zemalja koje sudjeluju na konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama u Brazilu (COP30) u studenome. S obzirom na to da je SAD napustio globalno vodstvo – posebno u pogledu klimatskih promjena – kinesko-europska suradnja postala je još važnija. Imajući to na umu, kineski i europski čelnici trebali bi se usredotočiti na četiri prioriteta.

Prvo, Kina mora postaviti ambicioznije ciljeve smanjenja emisija za sebe. Ako se to ne dogodi, europski populisti koji osuđuju klimatske obveze kao skupe i besmislene vjerojatno će dobiti veću potporu birača. Ali, ako Kina poveća svoje ambicije, Europa bi trebala ojačati vlastite srednjoročne ciljeve i politike kako bi osigurala ispunjavanje svojih dugoročnih obveza. Drugo, Kina bi trebala učiniti više na dekarbonizaciji teške industrije, pokretanjem inovacija u čeliku, cementu i kemikalijama. To će iziskivati stalan rast cijena ugljika koje se primjenjuju u svim industrijskim sektorima, u idealnom slučaju prema europskim razinama.

Treće, Europa bi trebala pozdraviti kinesko vodstvo u tehnologiji čiste energije, usvajajući pristup konkurentnosti i sigurnosti temeljen na činjenicama. U skladu s preporukama Povjerenstva za energetske tranzicije, to bi značilo otvorenost za uvoz proizvoda koji predstavljaju minimalan rizik za europska radna mjesta (kao što su solarni paneli) i za kineska ulaganja u sektore kao što su baterije i električna vozila. Na kraju, Europa i Kina trebale bi surađivati s drugim zemljama kako bi oslobodile tokove financiranja potrebne za ubrzanje rasta čiste energije diljem Afrike i u drugim zemljama s niskim dohotkom. Kinesko vodstvo u zelenoj tehnologiji stvorilo je priliku čije si traćenje svijet ne može priuštiti. Europa mora surađivati s Kinom kako bi ostvarila taj potencijal.

© Project Syndicate, 2005.