Financijske i ekonomske posljedice američko-izraelskog rata s Iranom ovisit će o duljini trajanja rata. Što dulje traje, to će cijene nafte, plina, gnojiva i drugih roba ostati povišene. Što su veća razaranja proizvodnih i izvoznih objekata u Zaljevu, to će veći biti stagflacijski pritisci, što će imati značajan utjecaj na globalna tržišta dionica, prinose obveznica i kreditne premije.

Dvije pogreške

Ekonomske štete od više inflacije i slabijeg rasta najteže će pogoditi Aziju, koja trpi i šok cijena i šok dostupnosti energije. Europa se suočava s pritiskom negativnih uvjeta trgovinske razmjene i ozbiljnim inflacijskim rizicima, no njezin energetski šok bit će ograničeniji nego u Aziji. Sjedinjene Države, naprotiv, imaju pozitivan efekt trgovinske razmjene jer su neto izvoznik energije. Ipak, američka će inflacija biti viša, a rast niži jer će potrošači energije (kućanstva i poduzeća) trošiti manje, dok proizvođači energije koji uživaju vjetar u leđa zbog izvanrednih profita neće znatnije povećati proizvodnju ili ulaganja (svjesni da je šok privremen).

Administracija Donalda Trumpa i Izrael počinili su dvije ozbiljne pogreške. Pretpostavili su da će “rezanje glave” iranskom vodstvu dovesti do rušenja režima u nekoliko tjedana i da Iran neće moći ili neće htjeti blokirati Hormuški tjesnac ili naškoditi energetskim objektima u Zaljevu. Pogriješili su, i sada tržište plaća Trumpovu očajničku potrebu za izlazom iz sukoba – poznati TACO (Trump Always Chickens Out) scenarij.

No, i očekivanje TACO-a čini se pogrešnim. Ako Trump okonča rat i potvrdi status quo, prijetnja plovidbe u Hormuškom tjesnacu ostaje, rizik premije na cijene nafte trajno će biti viši (barem 20%), a Trumpova će popularnost dodatno potonuti uoči ovogodišnjih međuizbora. Ne samo da bi trenutačni iranski režim ostao na vlasti, već bi gotovo sigurno nastavio razvoj nuklearnog oružja i udvostručio proizvodnju balističkih projektila, dronova i drugih sredstava kojima prijeti Zaljevu, Europi i svjetskom gospodarstvu.

Dakle, normativne ocjene izostavljene, Trump (i Izrael) osjećat će potrebu za eskalacijom kako bi pokušali “dovršiti posao”. To znači zauzimanje Kharg otoka, s kojeg prolazi 90 posto iranskog energetskog izvoza, i pojačavanje svakodnevnih bombardiranja kako bi se degradirale sposobnosti novog režima i njegova sposobnost projekcije vojne moći. Takva je strategija inherentno visokorizična, ali mogla bi dovesti – u dva ili tri mjeseca – do učinkovitog kolapsa režima i stabilnijeg Bliskog istoka. Svjetska ekonomija i tržišta više ne bi bila izložena stalnoj ucjeni režima koji drži ključ Hormuškog tjesnaca, a zaljevske države i njihovi naftni objekti bili bi sigurni i zaštićeni.

To je optimistični scenarij. Ako se Kharg otok zauzme, ali režim ne padne, Hormuški tjesnac i Bab el-Mandeb pokraj Houthi-kontrolirane jemenske obale ostat će ranjivi, kao i zaljevske države i njihovi energetski objekti. Ako režim opstane, moglo bi doći do ponavljanja stagflacije iz 1970-ih.

Unatoč tome, smatram da su eskalacija i američko-izraelska pobjeda (s kolapsom režima u nekoliko mjeseci) vjerojatniji od eskalacije i američko-izraelskog poraza. Prvi je scenarij, očito, bolji za sve i bolji od nestabilnog status quoa. Naravno, drugi bi mogao biti i gori od status quoa. Na kraju, odluka je na Trumpu i izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, koji su obojica politički potonuli ako ne uspiju poboljšati trenutačno stanje na način koji im omogućava da sačuvaju obraz.

Zagrebački velesajam

Sajmovi opet igraju važnu ulogu u poslovnim odlukama, što stoji iza novog interesa?

Certifikati

Ono što se događa “iza kulisa” interneta uskoro bi mogao postati vaš najveći IT problem

Snažni argumenti

Argument za uklanjanje iranskog fanatičnog islamskog režima i dalje je snažan. Već 47 godina Islamska Republika prokletstvo je vlastitom narodu i širem području. Dok podvrgava Irance ugnjetavanju i gospodarskom poniženju, dosljedno je prijetila Izraelu i miješala se u poslove zemalja većinskih sunita ili zemalja s velikim šiitskim stanovništvom, od kojih su mnoge – uključujući Libanon, Siriju, Irak, Jemen, Sudan i Libiju – postale propale ili polupropale države. Uz destabiliziranje cijelog Bliskog istoka, sponzorirala je terorizam diljem svijeta, poticala masovne migracije u Europu i podržavala Rusiju u agresiji u Ukrajini. Iranske projektilne sposobnosti dosežu cijelu Europu, dok bi Iran s nuklearnim oružjem bio izravna prijetnja Bliskom istoku i Europi.

Bez obzira na to što tko misli o Trumpovu odabiru za rat, svatko bi trebao željeti konačni ishod u kojem trenutačni režim više ne može prijetiti globalnoj ekonomskoj i financijskoj stabilnosti ili sigurnosti. Pokušaj dovršetka posla bolji je od alternativa, čak i uz očite rizike.

Njemački kancelar Friedrich Merz to je dobro izrazio tijekom 12-dnevnog rata prošlog lipnja: “Izrael radi prljavi posao umjesto nas svih.” To je tada bilo istina i vrijedi i sada. Iako bi Europa, Kina i Azija imale više koristi od kraja Islamske Republike nego Amerika, vjerojatno je da će SAD-e eskalirati. Najbolji scenarij je kratkoročni globalni ekonomski nemir praćen većom globalnom stabilnošću; no srednjoročne i dugoročne poremećaje treba ozbiljno uzeti u obzir.

© Project Syndicate, 2026.