Kada članovi Kongresa Sjedinjenih Američkih Država redovito trguju na burzi, trebamo li se doista iznenaditi kad izađu kao pobjednici? Više od 100 američkih senatora i članova Zastupničkog doma trgovalo je dionicama u 2024. godini. Iako je ta praksa legalna, potiče bijes javnosti – i to s dobrim razlogom.

Zakon STOCK iz 2012., zabrana trgovanja povlaštenim informacijama, osmišljen je kako bi suzbio sukobe interesa vezane uz ulaganja, no nekoliko incidenata koji su privukli pozornost javnosti ozbiljno je dovelo u pitanje njegovu učinkovitost. Razmislite, primjerice, o četiri američka senatora koji su odmah nakon povjerljivog brifinga o bolesti COVID-19 početkom 2020. prodali dionice, baš na vrijeme da izbjegnu kasniji pad tržišta.

Izvanredan preokret

U nedavnom radu, Yifan Zhou i ja analizirali smo trgovanje dionicama članova američkog Kongresa. Krenuli smo odgovoriti na jednostavno, ali ključno pitanje: ostvaruju li američki zakonodavci, osobito oni na vodećim pozicijama, doista izvanredne povrate, i ako da, zašto?

Naša analiza usredotočila se na jaz između čelnika u Kongresu – predsjednika Zastupničkog doma, čelnika stranačkih klubova, “stranačkih tajnika whips (službenika stranke u parlamentu zaduženih za održavanje discipline u stranci i redovito dolaženje članova stranke na sjednice) i predsjednika odbora – i običnih članova (zastupnika i senatora).

Ova je razlika važna jer biti u vodstvu ne znači samo imati veći ured. To uključuje moć određivanja dnevnog reda, pristup povjerljivim brifinzima i informacije koje mogu utjecati na tržišta. Koristeći se podacima od 1995. do 2021., pratili smo trgovanje svakog člana Kongresa koji je došao do vodeće pozicije i uspoređivali njegove prinose s prinosima “običnih” zakonodavaca sličnih pozadina.

Prije ulaska u rukovodeće uloge (“godina nula” na slici ispod), budući čelnici i njihovi kolege koji nisu bili na rukovodećim pozicijama ostvarivali su približno iste rezultate, a nijedna skupina nije nadmašivala tržište (referentne indekse). No, čim su članovi prešli na rukovodeće pozicije, njihova trgovačka uspješnost dramatično se promijenila. U prosjeku, rukovoditelji su nadmašivali one koji to nisu za čak 47 posto bodova godišnje.

Ovaj izvanredan preokret može se pripisati dvjema različitim vrstama pristupa. Prvi je kanal političkih informacija i utjecaja. Čelnici ranije, i detaljnije, znaju koji će se zakoni predlagati i promicati ili koji će zapeti, koji se propisi pripremaju i koje bi industrije uskoro mogle biti pod pojačanim nadzorom. Ta informativna prednost sama po sebi može rezultirati većim povratima ulaganja.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Drugi kanal je pristup korporativnim informacijama. Korporacije prirodno nastoje pridobiti naklonost moćnih političara. Iako je dijeljenje povlaštenih, materijalnih informacija, recimo, o istraživačkom i razvojnom proboju, nezakonito, pružanje selektivnih informacija, strateškog konteksta ili dijeljenje spoznaja na izvršnoj razini ipak može oblikovati očekivanja. Kada tvrtke odlučuju koga će izvijestiti ili kome se udvarati, kongresni čelnici koji mogu donijeti ili srušiti zakonodavstvo najočitiji su izbori.

Kada su dobili vodeće uloge, zakonodavci su ostvarili znatno veće prinose na transakcije koje su uključivale tvrtke koje su donirale njihovim kampanjama ili su imale sjedišta u njihovim matičnim državama. Pristup čelnika povlaštenim informacijama daleko je vjerojatnije objašnjenje za takve rezultate nego sreća.

Značajno je da su prinosi čelnika naglo porasli kada je njihova stranka kontrolirala Zastupnički dom, što ukazuje na to da veća institucionalna moć donosi i dobitke od trgovanja. Prodajom dionica također su predviđali regulatorne mjere, poput istraga Komisije za vrijednosne papire i burzu te kongresnih saslušanja, mjesecima prije nego što su postale javno poznate.

Sposobnost ‘predviđanja’

Ti učinci nisu bili ograničeni samo na pojedinačne zanate. Nakon što je neki čelnik kupio dionice u tvrtki, članovi njegove stranke postali su skloniji glasati za zakone koji su koristili toj tvrtki i protiv zakona koji bi joj mogli naštetiti. Ovaj obrazac upućuje na to da se, barem u nekim slučajevima, može koristiti partijskom disciplinom za zaštitu financijskih interesa čelnika.

Još upečatljivije, tvrtke čiji su dionice čelnici kupovali potpisale su više saveznih ugovora – posebno ugovora bez natječaja. Drugim riječima, čelnici nisu samo predviđali ishode politika – možda su utjecali na te ishode na načine koji su bili u skladu s njihovim investicijskim portfeljima.

Nakon što su preuzeli vodstvo, zakonodavci su razvili jezivu sposobnost predviđanja velikih korporativnih vijesti: pozitivne najave obično su slijedile njihove kupnje dionica, a negativni događaji često su pratili njihove prodaje. Ništa u njihovim životopisima prije dolaska na rukovoditeljske pozicije nije ukazivalo na to da posjeduju takve vještine.

Naravno, to ne znači da svaki kongresni čelnik zarađuje na povlaštenim informacijama. No ovi trendovi trebali bi zabrinuti svakoga kome je stalo do poštenih tržišta i odgovorne vlade.

Jedno obećavajuće rješenje, koje je nedavno predložila dvostranačka skupina zastupnika u Zastupničkom domu, je zabrana trgovanja dionicama aktualnim članovima Kongresa. Mnoge druge demokracije već ograničavaju ili zabranjuju zakonodavcima posjedovanje pojedinačnih dionica. SAD bi trebao isto to učiniti. Čak i u današnjem polariziranom okruženju, jedno načelo ne bi trebalo biti sporno: izabrani dužnosnici ne bi smjeli igrati na tržištu dok pišu pravila koja njime upravljaju.

© Project Syndicate, 2025.