Nakon američkih srednjoročnih izbora u studenome, gospodarska politika u Kongresu vjerojatno će se usmjeriti na rast, utjecaj umjetne inteligencije na gospodarstvo i zabrinutost oko deficita. Zakonodavci bi stoga trebali prepoznati da jedan instrument politike može pomoći u rješavanju svih triju izazova: porez na novčani tok.

Zašto je pozornost opravdana

Budući da viša produktivnost podiže dohotke, ulaganja i rast ostaju ključni pokretači rasta životnog standarda. Istodobno, zabrinutost zbog smanjenja udjela rada u BDP-u naspram kapitala – problem koji bi mogao biti pojačan razvojem generativne umjetne inteligencije – potaknula je rasprave o oporezivanju dobiti i bogatstva. U isto vrijeme, rastuća alarmiranost neodrživošću američke fiskalne pozicije nameće potrebu za učinkovitim načinima prikupljanja dodatnih prihoda.

Mnogi ekonomisti (uključujući i mene) dugo zagovaraju gospodarske koristi prelaska poreznog sustava bliže potrošačkom porezu. U odnosu na postojeći porez na dohodak, široko utemeljen potrošački porez potaknuo bi štednju i ulaganja, što bi dovelo do više produktivnosti i viših dohodaka. Iako pojam “potrošački porez” može asocirati na europski PDV s fakturiranjem po načelu odbitka, Sjedinjene Države mogle bi takvu politiku provesti na jednostavniji način, ciljajući račune koji se već vode za potrebe oporezivanja. Naime, potrošački porez po određenoj stopi aritmetički je identičan kombinaciji poreza na plaće i poreza na novčani tok poslovnih subjekata po istoj stopi.

Kao porez na prihode poduzeća umanjene za rashode, porez na novčani tok omogućio bi trenutačno otpisivanje ulaganja, čime bi se potaknuli veći izdaci. Takav bi pomak nadogradio reforme donesene 2017. i 2025. godine. Također, ne bi dopuštao nefinancijskim kompanijama odbitak kamata jer, za razliku od poreza na dohodak, porez na novčani tok jednako tretira dug i vlasnički kapital. Time se uklanja važna porezna poticajna mjera koja navodi poduzeća na povećano zaduživanje. Konačno, porez na novčani tok znatno je jednostavniji od poreza na dobit poduzeća, koji zahtijeva složene amortizacijske rasporede.

Porez na novčani tok preusmjerava porezno opterećenje prema visokim stopama dobiti, što je korisno u okruženju rastuće koncentracije dobiti u pojedinim firmama. Ta korist proizlazi iz činjenice da porez na novčani tok uklanja poreze na ono što ekonomisti nazivaju “normalnim povratom” na ulaganja (odnosno troškom kapitala). Kompanije bi umjesto toga bile oporezivane samo na dobit iznad tog iznosa, što odražava ekonomske rente. Štoviše, s obzirom na to da većina velikih individualnih bogatstava odražava ekonomske rente u vlasništvu nad poduzećima, porez na novčani tok bio bi učinkovitiji od poreza na bogatstvo, koji pati od brojnih komplikacija vezanih uz mjerenje, likvidnost i poticaje.

Budući da porez na novčani tok stvara manje distorzija štednje i ulaganja nego porez na dohodak, također je učinkovitiji instrument za prikupljanje dodatnih prihoda u bilo kojoj budućoj fiskalnoj konsolidaciji. Iako će većina fiskalnog usklađivanja zahtijevati smanjenje rasta saveznih rashoda, viši prihodi gotovo sigurno bi bili dio svakog politički održivog paketa.

Štoviše, dodatni prihodi mogli bi se prikupiti ako bi Kongres u novi porez na novčani tok ugraničio granično usklađivanje. Time bi se kompanijama uskratio porezni odbitak za rashode u inozemstvu, dok bi se američki izvoz oslobodio oporezivanja. Druge zemlje već koriste granična usklađivanja u svojim PDV-ovima na potrošnju, a Amerika koristi sličan mehanizam u saveznim i lokalnim maloprodajnim porezima.

Kemijska industrija

‘Europa bez kemijske industrije postaje ovisna i ranjiva’

Izgradnja mreža autocesta

Hrvatska na europskoj prometnoj karti: autoceste kao temelj logistike i trgovine 

Ako kupite kućanski aparat u New Yorku, plaćate njujorški porez na promet čak i ako je proizveden u Ohiju. Porez na promet primjenjuje se samo tamo gdje se roba prodaje, a ne tamo gdje nastaje. Budući da SAD uvoze više nego što izvoze, granično usklađivanje prikupilo bi prihode, uklonilo porezne poticaje za američke firme da lociraju aktivnosti u inozemstvu i pojačalo poticaje za strane firme da lociraju aktivnosti u Americi.

Složenost i pravednost

Naravno, iako porez na novčani tok obećava poticati gospodarski rast, oporezivati visoke dobiti i učinkovito prikupljati dodatne prihode također izaziva zabrinutost oko složenosti i porezne pravednosti. No, ti se problemi mogu jednostavno riješiti.

Razmotrimo moguće zabrinutosti oko porezne složenosti. Porez na novčani tok koristio bi osnovne račune kompanija koji se već koriste u porezu na dohodak, izbjegavajući bilo kakav novi temeljni porezni dizajn ili uvođenje europski stiliziranog PDV-a. Također bi ponudio pojednostavljenje unutar poreznog zakonika o dohotku zamjenom trajnog otpisivanja kapitalnih dobara za složenije i manje povoljne amortizacijske olakšice.

Da, kombinacija poreza na plaće i poreza na novčani tok po istoj stopi replicira široko utemeljen potrošački porez, ali bez progresivnosti postojećeg poreza na dohodak, što izaziva potencijalne zabrinutosti oko pravednosti. No, i taj se problem lako rješava. Mogla bi se uvesti stupnjevita porezna struktura po uzoru na “X-porez” koji je prije 40 godina razvio ekonomist s Princeton Universityja David Bradford. U tom slučaju individualni porez na plaće imao bi stupnjevite stope s kreditom za pojedince s niskim plaćama, a stopa poslovnog poreza na novčani tok bila bi postavljena kao najviša individualna porezna stopa. Ili, kako je 1992. predložio tadašnji ministar financija Nicholas F. Brady, alternativna verzija oporezivala bi sav dohodak, uključujući dohodak od kapitala, za pojedince s vrlo visokim dohotkom.

S izborima na vidiku, ekonomske politike za poticanje rasta, rješavanje strukturnih promjena u nejednakosti dohotka i bogatstva te suočavanje s rastućim proračunskim deficitima bit će intenzivno raspravljane. Nadogradnja nedavnih poreznih promjena uvođenjem poreza na novčani tok nudi najperspektivniji put naprijed po svim trima pitanjima.

© Project Syndicate, 2026.