Iduće godine obilježit će se 250. obljetnica ratifikacije Deklaracije o nezavisnosti, osnivačkog dokumenta Sjedinjenih Američkih Država.

Međutim, još jedan temeljni dokument, ključan za naše razumijevanje ekonomije, dosegnut će istu prekretnicu 2026. godine: “Bogatstvo naroda” Adama Smitha. U vrijeme brze gospodarske i strukturne transformacije vrijedi ponovno razmotriti uvide koje pruža.

Podjela rada

Dva se ističu. Jedan je da “nevidljiva ruka” tržišta učinkovito raspoređuje resurse, sve dok postoje određeni uvjeti – uključujući stabilnu valutu, stupanj povjerenja i moralne ispravnosti među ekonomskim akterima i vjerodostojna vlasnička prava. Vanjski učinci (neprocjenjiv utjecaj aktivnosti subjekta na druge) te informacijske praznine i asimetrije smanjuju učinkovitost i performanse nevidljive ruke.

Drugi, vjerojatno važniji uvid je da su učinkovitost i produktivnost gospodarstva poboljšane “podjelom rada”, danas poznatom kao “specijalizacija”. Specijalizirano gospodarstvo pokreću različita područja specijaliziranih znanja i stručnosti, koji iskorištavaju ekonomiju razmjera, učenje i poboljšane poticaje za inovacije. Budući da specijalizacija ne funkcionira kada nema razumno učinkovite metode razmjene, ona ovisi o Smithovoj “nevidljivoj ruci”.

Kako specijalizacija napreduje, tako raste i složenost gospodarstva. Međutim, kao što je Smith primijetio, specijalizacija je ograničena “opsegom tržišta”: malo tržište ne može stvoriti dovoljno potražnje da održi širok spektar specijaliziranih poduzeća. Zato su poboljšanja u prometnim i komunikacijskim vezama, koja smanjuju troškove obraćanja rastućem tržištu, omogućila veću specijalizaciju.

Još jedno važno potencijalno ograničenje specijalizacije je rizik koji ona neizbježno stvara. Budući da su obrasci specijalizacije gospodarstva strukturni, treba vremena da se promijene. Dakle, ako je trgovinski sustav poremećen ili su određene vještine ili industrije zastarjele (kao što su tehnološke inovacije ili promjenjivi obrasci potražnje), pojedinci, tvrtke, čak i cijela gospodarstva moraju proći tranziciju, koja se može pokazati teškom i dugotrajnom.

U 19. i početkom 20. stoljeća, kao posljedica specijalizacije gospodarstava, postupno su se pojavile različite politike, institucije i uvjeti – od antitrustovskih do mreža socijalne sigurnosti do održavanja makroekonomske i monetarne stabilnosti – kako bi se ublažili povezani rizici. Ali, to su uglavnom bila rješenja na nacionalnoj razini, a nakon Drugog svjetskog rata specijalizacija je postala globalna.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Ono što je počelo kao sredstvo podrške poslijeratnom gospodarskom oporavku ubrzo je postalo sveobuhvatna transformacija. Kolonijalna carstva su napuštena, zajedno sa svojim asimetričnim ekonomskim strukturama, a merkantilizam je ustupio mjesto slobodnoj trgovini. Dodajte tome napredak u transportnoj i komunikacijskoj tehnologiji, ubrzan digitalnom revolucijom, i prvo ograničenje specijalizacije – “opseg tržišta” – radikalno je olabavljeno. Za gospodarstva u razvoju to je promijenilo igru.

S obzirom na njihov nizak BDP po stanovniku, nisu mogla generirati dovoljnu domaću potražnju da bi imala koristi od povećanja učinkovitosti i produktivnosti specijalizacije. No, nakon što su dobila pristup stranim tržištima i tehnologijama, kapitalizirala su svoje komparativne prednosti i postigla brzi rast BDP-a. Sve veća specijalizacija bila je stoga popraćena geografskim pomakom u gospodarskoj aktivnosti.

Nastali strukturni poremećaji nadmašili su evoluciju upravljačkih struktura koje su mogle ublažiti rastuće rizike. Neko vrijeme činilo se da to nije važno: napredna gospodarstva, posebno SAD, još su uvijek podržavala međunarodno ekonomsko upravljanje, donoseći pravila i sponzorirajući institucije koje su održavale sustav. No, na kraju je promjena u globalnoj ekonomskoj moći dosegla prekretnicu: ograničenje potražnje za specijalizacijom olabavljeno je do te mjere da je nastupilo ograničenje rizika.

Kako su strukturni poremećaji postajali sve izraženiji, frustracija naroda produbila se u naprednim gospodarstvima, potičući društvenu i političku reakciju. Zatim je niz šokova – eskalacija utjecaja klimatskih promjena, pandemija bolesti COVID-19, ratovi u Ukrajini i Gazi te rastuće geopolitičke napetosti – pojačao ovu promjenu. Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću, s njegovom vanjskom politikom “Amerika na prvome mjestu” i sklonošću bilateralnom sklapanju dogovora, zacementirao je to.

Kao posljedica toga, mnoge zemlje sada smatraju gospodarsku sigurnost neraskidivo povezanom s nacionalnom sigurnošću: dok specijalizacija ostaje netaknuta unutar gospodarstava, ona se djelomično preokreće na međunarodnoj razini. Iako je nemoguće točno znati kamo će taj proces odvesti, mogu se očekivati negativne posljedice za produktivnost i rast – ustvari, cijena povećane otpornosti i smanjenog rizika. Zemlje s manjim kapacitetom za generiranje domaće potražnje – bilo zbog niskog BDP-a po stanovniku ili male veličine stanovništva – najviše će to osjetiti, a opseg njihovih gubitaka ovisit će o tome koliko pristupa globalnim tržištima zadrže.

Rizici međuovisnosti

Smithov model specijalizacije uskoro bi se mogao suočiti s još temeljnijim pomakom. Podsjetimo se da se bazira na stvaranju područja specifičnog znanja i stručnosti koje nije lako steći ili prenijeti. Ali, čini se da su generativni AI modeli, među svojim brojnim učincima, sada na putu da pruže stručnost u gotovo svim područjima, svakome tko to želi, po vrlo niskoj cijeni. Potencijalne posljedice su dalekosežne. Ako stručnost postane manje oskudna, past će cijena koju traži.

Rast će vrijednost samo onih znanja i vještina koje je i dalje teško prenijeti – recimo, zato što se ne mogu lako opisati ili dokumentirati. Drugim riječima, znatan udio ljudskog kapitala možda neće vrijediti ni približno toliko u nekom trenutku u budućnosti kao što je vrijedio u proteklih 250 godina, ali drugi udio mogao bi vrijediti mnogo više. Sada treba istražiti koliko će svaki od tih udjela biti veliki.

Gotovo 250 godina nakon što je Smith uveo koncept specijalizacije, on ostaje ključna značajka naših gospodarstava, ali također se duboko promijenio. Djelomično se povlači u globalnom gospodarstvu jer percipirani rizici međuovisnosti rastu. Umjetna inteligencija vjerojatno neće smanjiti specijalizaciju, ali promjenom jednadžbe prijenosa znanja može promijeniti relativne cijene ljudskog kapitala povezane s različitim vrstama specijaliziranog znanja.

© Project Syndicate 2025.