Zapravo će biti lako izliječiti starenje i rak”, tvrdi David Sinclair, istraživač starenja na Sveučilištu Harvard. Slično tome, Elon Musk i dalje tvrdi da će prvi ljudi uskoro sletjeti na Mars i da će se masovno proizvoditi robotaksi. Velike korporacije postavile su ciljeve ugljične neutralnosti na temelju vrlo optimističnih prognoza o potencijalu tehnologija za uklanjanje ugljika. I, naravno, mnogi komentatori sada tvrde da “umjetna inteligencija mijenja sve”.

Manifest tehnoloških optimista
Usred tako zbunjujuće mješavine dizanja prašine i istinskih tehnoloških čuda, jesu li se poduzetnici, znanstvenici i drugi stručnjaci zaletjeli? U najmanju ruku, oni odaju snažnu sklonost tehnološkim rješenjima složenih problema, kao i trajno uvjerenje da ćemo zbog tehnološkog napretka postati zdraviji, bogatiji i mudriji. “Dajte nam stvaran problem”, piše doajen Silicijske doline Marc Andreesen u “ Manifestu tehnoloških optimista”, “i možemo izmisliti tehnologiju koja će ga riješiti.”

No, kao što primjećujemo u našoj knjizi “Kako razmišljati o napretku”, na ovaj stav snažno utječe ono što nazivamo “sklonost tehnološkim rješenjima”: sklonost vjerovanju da je sve što stručnjaci zamisle da će postići tehnologijom neizbježno nadohvat ruke. Ovaj optimizam dugujemo prošlim uspjesima tehnologije: iskorjenjivanju velikih boginja, slijetanju čovjeka na Mjesec, stvaranju strojeva koji mogu nadmašiti šahovske velemajstore i radiologe.

Dok se ovi najveći uspjesi trajno zadržavaju u našem kolektivnom sjećanju, pružajući snažne induktivne dokaze o moći ljudske domišljatosti, zaboravljamo sve slučajeve (ili samo ne mislimo na njih) kada je tehnologija obećala riješiti neki problem, ali nije. Baš kao što povijest pišu pobjednici, priča o tehnološkom napretku uglavnom sadrži otkrića do kojih se došlo, stvarajući dojam da “tehnološki čovjek” dosljedno postiže sve što namjerava postići.

“Sklonost tehnološkim rješenjima” utječe na sve nas, ali je najznačajnija za one koji imaju dovoljno stručnosti da uopće mogu ponuditi znanstvena i tehnološka rješenja za velike izazove – osobito ako nas pokušavaju uvjeriti u nešto. Opasnost leži u uvjeravanju sebe da možete predvidjeti svaki pojedinačni korak potreban za postizanje ambicioznog cilja poput “izlječenja” raka ili kolonizacije Marsa. Takvo “znanje” ulijeva povjerenje govorniku jednako kao što ulijeva nadu nestručnom slušatelju.

Štoviše, jedno je obećati turistička putovanja na Mars, a sasvim drugo tvrditi da ćete izumiti stroj za putovanje kroz vrijeme. Prva se ambicija barem čini izvedivom, a to je više nego dovoljno svakom optimistu.

Puka mogućnost može biti moćna sila u predviđanju i donošenju odluka, jer obično ne uspijevamo prepoznati da naš osjećaj o mogućnostima raste s neznanjem. Što manje znate o biologiji ili putovanjima u svemir, to više mislite da se može postići u tim područjima. Koliko znamo, istraživanje starenja doista će omogućiti ljudima koji su danas živi da žive stotinama godina.

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

To je mrtvi kut koji stručnjaci za dizanje prašine iz Silicijske doline vole iskorištavati, posebno nakon prijelomnih trenutaka poput pojave ChatGPT-a ili uspjeha mRNA cjepiva protiv bolesti COVID-19. U takvim prilikama gledamo prema naprijed i prihvaćamo ili revidiramo svoje ambicije. Možda će znanost koja stoji iza cjepiva ponuditi i “lijek” za rak? Kada čak i stručnjaci kažu: “Koliko znamo, ovaj najnoviji napredak mogao bi brzo dovesti do X, Y i Z”, to je legitiman razlog za pojavu uzbuđenja među laičkom javnošću.

Ali ovo je jednostavan način razmišljanja: budući da možemo samo nagađati o kasnijim fazama niza potrebnih da se stigne do željenog odredišta, dopušteno nam je da prikrijemo kaotične nepredviđene situacije koje su neizbježne tijekom istraživanja i razvoja.

Podliježući sklonosti tehnološkim rješenjima, možemo reći stvari poput: “Da riješimo problem klimatskih promjena trebamo samo pojačati istraživanje i razvoj u tehnologijama za hvatanje ugljika dok ne pronađemo način da ih učinimo pristupačnima i održivima u velikim razmjerima.” Upravo zato što još ne znamo kakav bi tehnički i znanstveni napredak to iziskivalo, možemo zamisliti da je to izuzetno izvedivo.

To je bolji osjećaj nego priznati da problem može ostati izvan naše kontrole, ili barem dulje nego što očekujemo. Ali trebali bismo se oduprijeti iskušenju. Postojanost sklonosti tehnološkim rješenjima znači da postoji i racionalni i etički argument za postojanje realnog skepticizma prema tehnologiji. Previše samopouzdanja može stvoriti moralni hazard. Zašto se brinuti o emisijama ugljika ako možemo predvidjeti da će izravno hvatanje zraka ili neka vrsta nanobota koji jede ugljik na kraju biti primijenjeni da ponište klimatske promjene?

Prihvatiti neizvjesnu budućnost
Povrh toga, trebali bismo biti oprezni s psihološkom sklonošću koja nas navodi da sustavno precjenjujemo svoju sposobnost rješavanja tehnologijom velikih problema koji definiraju generaciju. Kao što je bibliograf znanstvene fantastike I.F. Clarke rekao prije gotovo 50 godina, njegujemo “vječnu želju da moć čovjeka nad prirodom uvijek bude trenutna i apsolutna kao i njegova volja”.

U modernim je vremenima zamišljanje tehnoloških rješenja koja se pojavljuju niotkuda postalo uzbudljivo i lako. Iako znamo da ne bismo trebali polagati sve nade u takva očekivanja, previše je primamljivo zamišljati rješenja uz koja bi problemi poput klimatskih promjena, pandemija i raka jednostavno nestali.

Ta sklonost može ometati našu sposobnost da se pripremimo za intrinzično neizvjesnu budućnost. Pravilna priprema zahtijeva da se ne oslanjamo na bolno pristran uzorak prošlih iskustava. Dok se suočavamo s velikim globalnim problemima, moramo izbjegavati ponašati se poput kockara koji se sjećaju samo onih rijetkih prilika kada su postigli veliki uspjeh, a ne brojnijih prilika kada su izgubili sav novac.

Naravno, sklonost tehnološkim rješenjima ne znači da se tehnološka rješenja za civilizacijske probleme neće pojaviti uskoro. Neki samotni genij mogao bi sutra riješiti problem raka ili klimatskih promjena i time lažirati pesimistične tvrdnje o budućnosti. Ipak, tvrdnje o tome kakva bi trebala biti naša racionalna očekivanja ostat će valjane. Ako objavite da ste upravo kupili lutrijski listić i istovremeno licitirate za vilu koju si ne možete priuštiti, nitko vas neće pohvaliti za vašu financijsku prosudbu, čak i ako dobijete.

© Project Syndicate 2024.

* Koautor članka je Stuart Whatley, viši urednik u Project Syndicateu