Prva polovina 21. stoljeća označila je dinamičnu promjenu međunarodnog poretka, čega je i najveći skeptik postao svjestan početkom ove godine, ako ga prije toga nisu razuvjerile politike i akcije usmjerene ka rušenju poretka u dijelu nepovredivosti granica suverenih i međunarodno priznatih država.

Stari sigurnosni obrasci polako gube smisao, ili im on slabi, a novi akteri i savezništva počinju preoblikovati globalni poredak. Sve to, ponavljaju analitičari iz dana u dan, uz geoekonomske okolnosti poput trgovinskih ratova, carinskih prijepora, ratnih događanja iznad ključnih točaka energetske infrastrukture i pravaca opskrbe energentima i tendencija prelaska na niskougljične energente uslijed klimatskih promjena utječe na cijene energenata, kao i cijene nafte.

Međutim, nove okolnosti, možda po prvi puta, proizvode i nove tržišne stvarnosti. Naime, tijekom posljednja dva desetljeća tržište nafte je doživjelo značajniju transformaciju koju je potaknuo dolazak na scenu novih sigurnosnih i gospodarskih sila. U prvom redu govorimo o najmnogoljudnijim zemljama svijeta poput Indije i Kine, ali i o zemljama u razvoju na afričkom kontinentu, s vrlo velikom potražnjom za energentima.

Različita sezonalnost

Ova promjena nije utjecala samo na povećanje ukupne potrošnje ugljikovodika (i općenito, svih energenata) već je preoblikovala i tržište u smislu sezonalnosti, što će polučiti dalekosežne posljedice za cijene i dinamiku opskrbe energentima, već u sljedećih nekoliko godina. Naime, na tržištu, prije ove tendencije promjena, vrhunac potražnje za energentima, primarno naftom, dosezala je vrhunce tijekom zime na sjevernoj polutki kada su tržišta visokorazvijenih i industrijskih sila, poput SAD-a, Njemačke, zemalja Beneluxa, ali i Japana bila usred ogrjevne sezone.

No, takvo se stanje tamo negdje od 2014. godine, prema podacima Međunarodne agencije za energiju (IEA) postupno mijenja, što je posljedica tri ključna čimbenika.

U prvome redu smo na Zapadu ušli u razdoblje deindustrijalizacije i dekarbonizacije zbog novih industrija i tehnologija, promjene energetske paradigme, zalaganjem za tranziciju prema gospodarstvu s nultim otiskom stakleničkih plinova na atmosferu, pa i zbog ideoloških razloga. Primjerice, broj kućanstava u SAD-u koje se grije na naftne derivate pao je sa 17 posto u 1990. godini na devet posto ove godine, a podaci pada u Europskoj uniji još su izraženiji.

Drugi čimbenik već je spomenut, a to je različita sezonalnost, zbog različitih geografskih širina, potražnje za energentima, poglavito ugljikovodicima na Dalekom istoku i južnoj hemisferi. Te zemlje nemaju tako stroge klimatske regulacije poput primjerice Europske unije, nisu napustile industrijske sektore, dok obećanu tranziciju ka ugljičnoj neutralnosti, poput struje za električna vozila, pogone na konvencionalna goriva. Arapske zemlje, primjerice, troše velike količine nafte za proizvodnju električne energije i desalinizaciju vode, oko 800 tisuća barela dnevno.

CHANGE MAKERS 2026.

Tko danas stvarno donosi ključne poslovne odluke? Jedan je način za saznati odgovor na to pitanje

Zdravstveni turizam

Novi iskorak za hrvatski turizam: Hrvatska kao longevity destinacija

Rast potražnje

Treći čimbenik promjene sezonalnosti su klimatske promjene. Bile uzrokovane djelovanjem čovjeka, što je konsenzus analitičara i ‘”mainstream” medija, ili produkt dinamike izmjene toplih i hladnih razdoblja kugle zemaljske, za što se zalažu oni koji tvrde kako spomenuti konsenzus ne postoji, činjenica jest kako promjene u klimi smanjuju potrebu za grijanjem zimi, dok vruća ljeta povećavaju potražnju za energijom koja će pogoniti rashladne sustave. Povećavaju i potražnju za putovanjima, što je, također, čimbenik povećanja potrošnje energije. Tako će, prema podacima IEA-e ove godine potražnja za naftom biti za 500 tisuća barela na dnevnoj razini veća nego u četvrtom kvartalu.

Ovakve promjene odražavaju se i na tržištu skladištenja “crnoga zlata”. Unatoč povećanju proizvodnje u naftnom kartelu (OPEC-u) i zemljama njegovim saveznicama, predvođenima Rusijom, tržište skladištenja nafte bilježi značajne napetosti zahvaljujući Kini, Indiji i zemljama afričkog kontinenta koje su u svibnju i lipnju povećale svoje strateške i komercijalne zalihe. No, cijena nafte ostaje stabilna jer povećana aktivnost skladištenja apsorbira povećanu proizvodnju. Ipak, ako se nastave gomilati zalihe uz nastavak povećanja opskrbe, u četvrtom kvartalu sve bi to moglo značajnije utjecati na cijene na relevantnim tržištima.

Energetsko tržište se, dakle, suočava s nekoliko rizika, poput promjene sezonalnosti, klimatskih promjena i geopolitičkih čimbenika, što trenutačni mir i stagnaciju na tržištu, po svemu sudeći, čini prividnim stanjem, koje iza sebe krije ključnu transformaciju na koju će donosioci odluka, analitičari i dionici tržišta morati obratiti posebnu pažnju.

Realizirana i najavljena povećanja proizvodnje ugljikovodika koje koče administrativne i birokratske prepreke, o kojima smo pisali prošloga tjedna, na teritoriju Hrvatske, zbog svih su tih razloga i promjena na međunarodnom tržištu energenata, iznimno dobra vijest za sigurnost opskrbe naše zemlje energentima.