Epidemija koronavirusa može se smatrati prvom “infodemijom”. Ovu novu kovanicu spajanjem riječi informacija i epidemija prva je iskoristila Svjetska zdravstvena organizacija.

U izvještaju 2. veljače nazvala je koronavirus “golemom infodemijom”, misleći pritom na “prekobrojnost informacija vezanih uz novi virus – od kojih su neke točne, a neke ne – zbog kojih je teško ljudima pronaći vjerodostojne izvore i pouzdane upute kada im trebaju”.

Lažne informacije šire se “brže od virusa”, upozorio je menadžer za digitalna poslovna rješenja WHO-a Andrew Pattison. I tako smo po prvi puta nakon dugo vremena dobili novi medijski naziv. Nakon kovanice “lažne vijesti” čiju je popularizaciju zasigurno potaknuo američki predsjednik Donald Trump te nakon “crnog labuda” kojeg je u hrvatski izričaj uvela politika, došlo je vrijeme i da medicina da svoj obol razvoju jezika.

Iako svi jako dobro znamo da danas više uopće nije teško manipulirati ljudima putem tzv. novih medija, jedna virusna bolest bolje je otkrila sve potencijalne opasnosti moderne komunikacije bolje od bilo kojeg pobornika teorije o Zemlji kao ravnoj ploči ili protivnika cijepljenja.

Usporeni obrazovni sustav
A i jedni i drugi, kao i panika oko koronavirusa, svoje uporište imaju u jednoj točki – preinformiranosti koja već dugi niz godina polako ali sigurno u sučeljavanju s klasičnim obrazovnim sustavom odnosi pobjedu i od svakog od nas stvara stručnjaka za sve. S jedne strane staro osnovno uporište relevantnih i pouzdanih informacija, a to su klasični mediji, polako je izgubilo bitku s masovnom pojavom sveznalica koji putem društvenih mreža šire ne samo paniku nego i izrazito opasne neprovjerene i nepouzdane informacije o bilo čemu.

S druge strane, rat je izgubio i obrazovni sustav koji nedovoljno brzo prati razvoj novih tehnologija te se prema njima, posebno na nižim razinama obrazovanja, u osnovnim i srednjim školama odnosi gotov neprijateljski uporno pokušavajući tehnologije prilagoditi obrazovanju umjesto da se bavi prilagodbom obrazovanja tehnologijama.

Danas je možda više nego ikada važno da djeca počnu učiti kako pravilno upotrebljavati “mrežu svih mreža” za pronalazak točnih i pouzdanih činjenica umjesto što i dalje napamet uče zastarjele podatke koje mogu pronaći jednim pritiskom tipke. Nije to više bitno samo za djecu.

Snalaženje u internetskom prostoru te odvajanje bitnog od nebitnog, naučnog od kvaziznanstvenog, kao i razabiranje pouzdanih izvora informiranja, kako pokazuje ova postojeće “infodemija”, postaje nasušna potreba za sve. Naime, koronavirus pogađa ljude ne samo kao fizička bolest, već napada i njihovu psihu.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Zapitajmo se u ovom trenutku tko od nas nije pomislio, a veći dio to i učinio, da su nužne zalihe hrane i lijekova. Tko nije sumnjičavo pogledao nekoga pored sebe tko kašlje ili šmrče? Tko nije puno opreznije i više puta oprao ruke ili dva puta razmislio voziti se ili ne javnim prijevozom? A u Hrvatskoj dok ovo pišem ima 11 oboljelih, i to svi s lakšim simptomima.

Pogubna brzina informiranja
No “infodemiju” nisu izazvale samo društvene mreže i osobe sklone teorijama zavjere, nego su se širenju virusa priključili i mnogi dijelovi tzv. starih medija. I možda njih treba najmanje osuđivati jer oni se samo bore na terenu na koji nisu navikli i brzinom na koju nisu navikli. Stari mediji znaju provjeriti informaciju, prenijeti pouzdanu vijest, a za to sve treba vremena, ponekad i nekoliko sati – a na internetu toliko vremena nema, jer u dobu “infodemije” ili ste objavili sada – ili niste.

Svaki stručnjak koji je pokušao prenijeti svoje mišljenje o koronavirusu našao se u problemu, jer dok je stigao iznijeti svoju poruku već je u tih nekoliko minuta raznim kanalima objavljeno mnoštvo informacija, točnih i netočnih, tako da je njegov pokušaj postao uzaludan prije nego se i dogodio.

Takvo stanje stvari, koje će kada je “infodemija” u pitanju skupo stajati i gospodarstvo, veliki je društveni problem prema kojem bi se svi što prije trebali adresirati. Ako se to ne dogodi iduća “infodemija” možda će biti politička ili gospodarska, a znamo da takve viroze često završe s više žrtava od one virusne.