Tijekom proteklih godinu i pol dana osiguravatelji se povlače iz područja visokog rizika alarmantnom brzinom. To je najočitije u Kaliforniji, gdje su šumski požari postali češći i intenzivniji – požar u Los Angelesu u siječnju tek je posljednji u nizu razornih požara.

I ne radi se samo o šumskim požarima: Kalifornija je također sklona velikim, štetnim poplavama. To predstavlja iznimno složen i težak izazov za osiguravajuća društva koja se, razumljivo, bore s tim. Posljednjih mjeseci brojni veliki osiguravatelji pauzirali su nove police za osiguranje imovine – stana ili kuće – u Kaliforniji.

Ali problem nije ograničen na nekoliko nesretnih mjesta. Svijet se suočava s urnebesom ubrzanih klimatskih promjena, ekonomske nestabilnosti, političkih nemira, kibernetičkog kriminala i šokova u lancu opskrbe. Te međusobno povezane prijetnje uzrokuju da prirodne katastrofe postaju sve češće i skuplje.

Osiguravatelji mahnito pokušavaju nastaviti pružati pokriće svojim klijentima, dok se tradicionalne metode procjene i određivanja cijena rizika raspadaju, a “jaz u zaštiti” – razlika između osiguranih i neosiguranih gubitaka – se širi. Iako nema lakih odgovora, osiguravatelji se moraju razvijati ili riskirati da zastare.

Zastarjeli modeli vs AI
Prema podacima Europske investicijske banke (EIB), svaki euro potrošen na prevenciju štedi pet do sedam eura na troškovima obnove. To ukazuje na snažan ekonomski argument u korist toga da osiguravatelji trebaju promijeniti pristup. Postajući aktivni upravitelji rizikom, a ne pasivni platitelji odštetnih zahtjeva, osiguravatelji bi uvelike doprinijeli zatvaranju jaza u zaštiti.

Alati za to već postoje. Možda je najmoćnija geoprostorna tehnologija, koja prati rizike u stvarnom vremenu korištenjem alata pokretanih umjetnom inteligencijom za analizu podataka sa satelitskih snimaka i dronova. Umjesto oslanjanja na zastarjele modele koji se često temelje na desetljećima starim povijesnim podacima, osiguravatelji se mogu koristiti tom tehnologijom kako bi odredili koje su nekretnine, tvrtke ili imovina posebno osjetljivi na prirodne katastrofe.

S tim znanjem i osiguravatelji i osiguranici mogu djelovati prije nego što dođe do katastrofe. Moglo bi se tvrditi da se malo toga može učiniti za nečiji dom na putu šumskog požara. Ali to nije sasvim točno. Ured Ujedinjenih naroda za smanjenje rizika od katastrofa (UNDRR) pokazao je da čišćenje suhe vegetacije oko domova smanjuje rizik od štete od šumskih požara.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret

Ako se osiguravatelji koriste geoprostornim podacima za prepoznavanje rizičnih područja, oni i njihovi klijenti mogu poduzeti jednostavne korake – uklanjanje grmlja, gradnju od vatrootpornih materijala, pa čak i raspoređivanje privatnih vatrogasnih timova nakon što požar počne – to bi moglo uštedjeti milijarde dolara gubitaka.

Isti princip vrijedi i za poplave. Za razliku od uragana koji pogađaju cijele regije, poplave mogu uništiti jednu ulicu, ali ne i sljedeću. S podacima u stvarnom vremenu, osiguravatelji mogu pratiti putove poplava i pomoći ljudima da zaštite svoje domove prije nego što voda stigne.

(Pre)skupa ulaganja
Značajna prepreka osiguranju temeljenom na prevenciji je trošak. Kritičari tvrde da je tehnologija preskupa i da je njezina podatkovna infrastruktura previše složena da bi se integrirala u sustave osiguranja. Nisu potpuno pogriješili: takav će zaokret nalagati znatna ulaganja. Ali cijena nečinjenja još je veća. Ako osiguravatelji napuste područja visokog rizika, jaz u zaštiti pretvorit će se u zjapeći ponor. Lokalnim tvrtkama možda neće biti moguće osigurati financiranje. Cijele regije mogle bi ekonomski patiti. Vlade bi se mogle suočiti s pritiskom da uskoče u sustave javnog osiguranja, preusmjeravajući resurse s drugih prioriteta.

Međutim, osiguravatelji koji prihvate prevenciju imat će jasnu prednost koja nadilazi uštede koje predviđa Europska investicijska banka. Moći će ponuditi niže premije klijentima koji provode mjere za ublažavanje rizika, smanjiti vlastite troškove potraživanja i pomoći u stvaranju otpornijeg svijeta. Uostalom, osiguranje nije samo radi naknade gubitka (koliko god to bilo važno) već radi zaštite ljudskih života i sredstava za život. Prihvaćanjem pristupa upravljanja rizicima temeljenog na geoprostornoj tehnologiji, osiguravatelji bi ispunili svoju svrhu.

Klimatska kriza koja brzo eskalira već je potpuno preokrenula industriju osiguranja. Jednostavno povlačenje od rizika nije održiva dugoročna opcija – osiguravatelji bi osudili sami sebe na nevažnost. Umjesto toga, moraju se prilagoditi novom normalnom razvijanjem načina razmišljanja koji im je potreban za stvaranje naprednog, tehnološki sofisticiranog sektora koji može igrati ključnu ulogu u izgradnji sigurnijeg i stabilnijeg svijeta.

© Project Syndicate 2025.