Američki predsjednik Donald Trump odgodio je primjenu svojih globalnih “recipročnih carina” do nakon 1. travnja. Ako mu je cilj bio izbjeći da ga ostatak svijeta smatra budalom, ne zna se je li u tome uspio.

Unatoč takvom brendiranju, Trumpove “recipročne carine” uopće to nisu. Razmislite o Južnoj Koreji: ta zemlja ne naplaćuje carine na većinu američkog uvoza prema sporazumu o slobodnoj trgovini s SAD-om, ali će se sada suočiti s američkom carinom od 25 posto. U međuvremenu, Hong Kong, koji Svjetska trgovinska organizacija priznaje kao odvojeno carinsko područje od kontinentalne Kine, također ne nameće carine na uvoz iz SAD-a, ali će ipak biti pogođen carinama većim od 100 posto.

Trumpove takozvane “recipročne” carine temelje se na neobičnoj formuli: carina na bilo koju zemlju, k, postavljena je na maksimalno 10 posto ili veću vrijednost, 0,5 puta k*, gdje je k* ono što Bijela kuća određuje kao sveobuhvatni carinski ekvivalent svih trgovinskih prepreka koje k nameće SAD-u. To se izračunava kao trgovinski suficit k-a s SAD-om u 2024., podijeljen s izvozom te zemlje u SAD u istoj godini.

Dvije kobne mane

Prema toj formuli, ako strana zemlja (recimo, Ujedinjeno Kraljevstvo) ima trgovinski deficit s SAD-om, SAD će naplatiti dodatnih 10 posto. Ako strana zemlja ima veliki trgovinski suficit s SAD-om, a njezin trgovinski suficit iznosi 60 posto izvoza u SAD, SAD će naplatiti carinu od 30 posto.

Kako bi Trumpovim carinama dao privid intelektualne strogosti, Ured američkog trgovinskog predstavnika ukazao je na akademske studije koje navodno podržavaju određene elemente formule za određivanje stopa, navodeći procjene o tome kako cijene uvoza reagiraju na povećanje carina u SAD-u i kako se obujam uvoza smanjuje kako te cijene rastu. Ipak, unatoč tom znanstvenom furniru, formula koju je osmislio Trumpov tim ima dvije kobne mane.

Prva ključna pogreška je njezin konceptualni temelj: uvjerenje da su američki trgovinski deficiti u potpunosti potaknuti vanjskotrgovinskim preprekama ili drugim nepoštenim trgovinskim praksama. Standardna makroekonomija govori nam da trgovinska bilanca zemlje odražava razliku između nacionalne štednje i ulaganja. Primjerice, Južna Koreja ima trgovinski suficit jer štedi više nego što ulaže. SAD, nasuprot tome, ima trgovinski deficit jer pati od nedostatka štednje u odnosu na svoja ulaganja.

Na omjer štednje i ulaganja neke zemlje mogu utjecati mnogi čimbenici koji nisu povezani s njezinom trgovinskom politikom. Primjerice, veliko otkriće plina iz škriljevca u Teksasu moglo bi povećati očekivanja Amerikanaca o budućem bogatstvu. Kao odgovor na to, američka potrošnja raste, a štednja pada, što rezultira povećanjem trgovinskog deficita. Ako razvoj polja plina iz škriljevca također poveća ukupnu stopu ulaganja u SAD-u, trgovinski deficit još će se više povećati. Ali prema Trumpovom “recipročnom” carinskom okviru, za svako takvo povećanje deficita, umjesto da se to smatra dobrom viješću u američkom gospodarstvu, okrivile bi se nepoštene trgovinske prakse drugih zemalja.

Smiješna je ideja da trgovinski suficit neke zemlje sa SAD-om mora biti posljedica nepoštene trgovinske politike. Prema Trumpovoj logici, SAD – koji ima veliki i uporan trgovinski suficit u uslugama s Kinom, Europskom unijom i mnogim drugim zemljama – pa se onda sigurno uvelike upušta u nepoštene trgovinske prakse. U stvarnosti, naravno, taj suficit odražava snažnu komparativnu prednost Amerike u sektorima usluga visoke vrijednosti.

DIZAJN BUDUĆNOSTI

Tko su mladi dizajneri koji će promijeniti lice Hrvatske?

E-mobilnost bez prepreka

Revolucija u punjenju električnih vozila: Charge Pro donosi pametnu kontrolu i uštedu za tvrtke

Druga velika mana u carinskoj formuli Trumpove administracije je pretpostavka da će povećanje američkih carina smanjiti uvoz bez značajnog utjecaja na izvoz. Zapravo, nakon povećanja carina često slijede mjere odmazde, što dovodi do naglog pada obujma izvoza iz SAD-a. Kina je, primjerice, već najavila da će izjednačiti “recipročnu” stopu administracije uvođenjem carina od 84 posto na američku robu, nakon što je Trump uveo carinu od 104 posto na kinesku robu.

Nepovjerljivi ulagači

Ali čak i ako nijedna strana zemlja ne odluči uzvratiti, američki izvoz i dalje će vjerojatno bilježiti silaznu putanju. Budući da je nezaposlenost blizu povijesno niskih razina, američko gospodarstvo ima malo neiskorištenih resursa. Carine mogu potaknuti prethodno nekonkurentne tvrtke na širenje – ali samo uz cijenu preusmjeravanja radne snage i kapitala od konkurentnijih tvrtki, osobito u izvozno orijentiranim industrijama.

Stoga će svako smanjenje uvoza iz SAD-a potaknuto carinama biti popraćeno odgovarajućim smanjenjem izvoza iz SAD-a. Ovaj princip, poznat kao Lernerov teorem simetrije, pomaže objasniti zašto je vjerojatnije da će Trumpove sveobuhvatne carine smanjiti i izvoz i uvoz nego da će smanjiti ukupni trgovinski deficit. Jedini način da se “riješi” problem trgovinskog deficita carinama bio bi da ih se podigne na previsoku razinu – recimo, 500 posto – čime bi se praktički zaustavila sva trgovina. U tom trenutku, američko gospodarstvo počelo bi nalikovati gospodarstvu Sjeverne Koreje, koja postiže gotovo uravnoteženu trgovinsku poziciju eliminirajući i uvoz i izvoz.

Dok Trump inzistira na tome da će njegov trgovinski rat ojačati američko gospodarstvo, tržište dionica kazuje sasvim drukčiju priču. Nakon njegove najave carina 2. travnja, S&P 500 i Nasdaq pali su za oko 12 posto, brišući trilijune dolara tržišne vrijednosti. Posljedice toga nisu se osjetile samo na američkim tržištima: japanski indeks Nikkei 225 pao je za 7,8 posto, hongkonški Hang Seng indeks potonuo je za 13,2 posto, a paneuropski Stoxx 600 zabilježio je pad od 4,5 posto. U Kini, koja se bori s domaćim ekonomskim pritiscima, Šangajski kompozitni indeks pao je za 7,3 posto.

Budući da cijene dionica predstavljaju očekivanja ulagača o budućim korporativnim zaradama, pad američkih dionica upućuje na to da ulagači ne vjeruju Trumpovoj tvrdnji da će carine dugoročno koristiti američkom gospodarstvu. Kao posljedica toga, američka kućanstva sada istovremeno trpe štetu od pada vrijednosti svoje mirovinske štednje i smanjenih izgleda za nagli rast cijena.