Trgovinski rat između SAD-a i Kine započeo je 2018. godine i nikada nije službeno završio. Dakle, koja strana “pobjeđuje”? Nedavna istraživanja nude jednoznačan odgovor: ni jedna ni druga.

Američke carine na kinesku robu dovele su do viših uvoznih cijena u SAD-u u pogođenim kategorijama proizvoda, a kineske osvetničke carine na američku robu na kraju su naštetile kineskim uvoznicima.

Bilateralna trgovina između dviju zemalja propala je. A budući da su SAD i Kina dva najveća svjetska gospodarstva, mnogi ovaj razvoj događaja smatraju predznakom kraja globalizacije.

Ipak, argument “deglobalizacije” zanemaruje mnoge zemlje “promatrače” koje nisu bile izravno na meti SAD-a ili Kine.

U novom radu koji istražuje učinke trgovinskog rata na te zemlje, moji koautori i ja dolazimo do neočekivanog zaključka: mnoge, ali ne sve, od tih zemalja promatrača imale su koristi od trgovinskog rata u obliku većeg izvoza.

Očekivali biste svakako da će izvoz iz trećih zemalja (Meksiko, Vijetnam, Malezija itd.) zauzeti mjesto kineskog izvoza u SAD. No, iznenađujuće je da su te zemlje povećale svoj izvoz ne samo u SAD nego i u ostatak svijeta.

Zapravo, čini se da se globalna trgovina proizvodima pogođenima trgovinskim ratom povećala za 3% u odnosu na globalnu trgovinu proizvodima koji nisu na meti carina.

To znači da trgovinski rat nije samo doveo do preraspodjele izvoza trećih zemalja u SAD (ili Kinu), već je rezultirao stvaranjem neto trgovine.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

S obzirom na to da trgovinski ratovi općenito nisu povezani s ovim ishodom, što ga objašnjava? Jedno od potencijalnih objašnjenja je da su neke zemlje promatrači vidjele trgovinski rat kao priliku za povećanje svoje prisutnosti na svjetskim tržištima.

Ulaganjem u dodatne trgovinske kapacitete ili mobilizacijom postojećih neiskorištenih kapaciteta, mogle bi povećati svoj izvoz bez povećanja cijena.

Utjecaj pada izvoznih cijena
Drugo objašnjenje je da kako su zemlje promatrači počele više izvoziti u SAD ili Kinu, njihovi jedinični troškovi proizvodnje smanjili su se jer im ekonomija razmjera omogućuje da ponude više po nižim cijenama. U skladu s tim objašnjenjima, naš rad otkriva da su zemlje s najvećim povećanjem globalnog izvoza one u kojima izvozne cijene padaju.

Iako je neto učinak trgovinskog rata na svjetsko gospodarstvo bio povećanje trgovine, postojale su ogromne razlike među zemljama. Neke su zemlje znatno povećale svoj izvoz; neke su povećale izvoz u SAD nauštrb izvoza negdje drugdje (preraspodijelile su trgovinu); a neke su zemlje jednostavno izgubile izvoz prodajom manje SAD-u i ostatku svijeta. Što objašnjava te razlike i što su zemlje mogle učiniti kako bi osigurale veće dobitke od trgovinskog rata?

Odgovori su opet pomalo iznenađujući. Moglo se pretpostaviti da će najvažniji čimbenik koji objašnjava različita iskustva zemalja biti obrasci specijalizacije prije trgovinskog rata. Primjerice zemlje kao što su Malezija i Vijetnam, imale su sreće što proizvode jako pogođenu kategoriju proizvoda poput strojeva.

Ipak, čini se da obrasci specijalizacije nisu bili važni, sudeći prema velikim izvoznim pobjednicima trgovinskog rata: Južnoj Africi, Turskoj, Egiptu, Rumunjskoj, Meksiku, Singapuru, Nizozemskoj, Belgiji, Mađarskoj, Poljskoj, Slovačkoj i Češkoj.

No umjesto toga bile su važne dvije ključne karakteristike zemlje: sudjelovanje u “dubokim” trgovinskim sporazumima (definiranim kao režimi koji obuhvaćaju ne samo tarife, već i druge mjere zaštite iza granice); i akumulirana izravna strana ulaganja.

Najviše su profitirale zemlje koje su imale visoki već postojeći stupanj međunarodne trgovinske integracije. Trgovinski sporazumi skloni su smanjivanju fiksnih troškova širenja na stranim tržištima, a postojeći aranžmani možda su djelomično nadoknadili nesigurnost koju je stvorio trgovinski rat.

Slično tome, viša izravna strana ulaganja pouzdan su posrednik za veće društvene, političke i gospodarske veze sa stranim tržištima.

Učinci opskrbnih lanaca također su možda odigrali važnu ulogu. U dalekovidnom brifingu o politici temeljenom na privatnim razgovorima s rukovoditeljima velikih multinacionalnih kompanija, analitičari Instituta Peterson za međunarodnu ekonomiju predvidjeli su 2016. da će američke carine “pokrenuti niz proizvodnih promjena”.

Važnost trgovinske integracije
Kada bi neka tvrtka odlučila prebaciti proizvodnju proizvoda na meti kineskih carina u treću zemlju, to bi zahtijevalo reorganizaciju drugih aktivnosti u trećoj zemlji, što bi zatim utjecalo na više drugih zemalja.

Točnu shemu tih reakcija bilo bi teško predvidjeti, s obzirom na složenost modernih lanaca opskrbe. Međutim, čini se kako je stupanj međunarodne integracije zemlje bio odlučujući čimbenik u odlukama tvrtke o preseljenju.

Vraćajući se na naše početno pitanje, čini se da su velike pobjednice trgovinskog rata zemlje “promatrači” s dubokim međunarodnim vezama. Iz perspektive SAD-a, trgovinski rat nije doveo do oglašavanog vraćanja gospodarske aktivnosti, barem u kratkoročnom do srednjoročnog razdoblja. Umjesto toga, kineski uvoz u SAD jednostavno je zamijenjen uvozom iz drugih zemalja.

Iz perspektive zemalja “promatrača”, trgovinski rat, ironično, pokazao je važnost trgovinske integracije, posebno dubokih trgovinskih sporazuma i izravnih stranih ulaganja. Srećom, kinesko-američki trgovinski rat ne znači kraj globalizacije. Umjesto toga, on može označiti početak novog svjetskog trgovinskog sustava u čijem središtu više nisu SAD ili Kina.

© Project Syndicate, 2022.