Kako se profesionalni razvoj protegnuo na cijeli životni vijek, vidim da mali broj ljudi ustvari vidi potrebu kontinuiranog rasta u svijetu promjena, iako je poslovni uspjeh prilično dekodiran kroz stručnu i znanstvenu literaturu.

Komunikacijski prostor se toliko komplicira da je lakše doći do komunikacijski “ugodne” poslovne pozicije nego je zadržati. Profesionalne su karijere danas duge i komplicirane, tako da za razliku od Generacije X, mlađe generacije u promjeni poslova i/ili poslodavca vide pozitivne mogućnosti i nemaju poslovičnu “odanost” radnom mjestu.

Štoviše, nekoć su se ljudi na početku radnog vijeka zapošljavali u tvrtkama u kojima su ostajali do mirovine, a danas svjedočimo činjenici da mladi u kratkom roku mijenjaju poslove i poslodavce.

Zašto su mentori važni?

Shodno tome, moderna literatura koja se bavi poslovnim uspjehom smatra kako upravo nedostatak dugoročne vizije poslovnog razvoja kod mlade radne snage i česte promjene radnog mjesta stvaraju stres koji se uvijek može smanjiti uz pomoć “sa strane” koja je vidljiva u obliku trenera/coacha/mentora.

Posebno je to vidljivo u kriznim ili strateškim situacijama. Kako volim koristiti primjere iz popularne kulture, sjetim se vremena kada je Justin Bieber, kanadska YouTube teen senzacija, imao podosta problema da prijeđe iz čuvene teen zvijezde u “pravu” zvijezdu. Naime, publika ga je gledala kao teen zvijezdu koja je zapela u nekakvom prostoru i vremenu, a istim putem prošli su i Michael Jackson i Macaulay Culkin.

Bieber je svoju transformaciju uspio izvesti jednim čudnim komunikacijskim obratom završivši u pritvoru na par sati jedne siječanjske večeri 2014. godine. Iako su optužbe bile blage, kao i sama kazna, od tada nitko nije više imao komentare na “muškost” Justina Biebera. Samim time, par dana nakon pritvora imao pravi postjail photo session sa tetovažama i pripadajućim folklorom. Upravo taj komunikacijski obrat smatram jednim od uspješnijih komunikacijskih proizvoda neopjevanog komunikacijskog trenera koji je stvari postavio u korist mladog umjetnika koji se našao u naoko bezizlaznoj situaciji. Kako bilo, ta prekretnica dovela ga je do toga da je danas prepoznat i nastavlja isporučivati svoju umjetnost.

Ista je stvar danas i u poslovnom prostoru, startup areni, na poslovima moći… Ljudi čija je funkcija javna, izloženi su skandalizaciji, cancel kulturi i sličnim fenomenima. Posebno se to manifestira kod onih koji imaju dužu karijeru, pa povremeno gube busolu, odnosno smjer.

Poslovne funkcije nije lako zadržati ili napredovati do novog stupnja unutar kompanije. Čovjek stoga treba pristup nekome tko stvari gleda na strateški način, a za njihovu praktičnu korist.

Ljudima bude smiješno kada se krene govoriti o promjenama rutina i sličnim stvarima, ali kako komunikacijski procesi kompliciraju 21. stoljeće ne vidim prostor za napredak bez mentora i coacha.

Kao fan Gorana Ivaniševića uvijek sam se posebno pitao što to on može ponuditi Novaku Đokoviću. Osim toga, postojala je i živa diskusija treba li uistinu Đokoviću Ivanišević. No, izjave koje ima Đoković o Ivaniševiću temelje se na činjenici da ga Đoković prvenstveno gleda kao prijatelja, a tek onda kao trenera. Takve izjave govore točno što je Đokoviću najvažnije u tom odnosu – treba mu profesionalac s istim iskustvom, ali koji ga može razumjeti i opustiti pritisak s njega. Dakle, nekome se to čini kao mala stvar, ali gledajući kroz komunikacijsku, psihološku i poslovnu perspektivu, riječ je o jako moćnom odnosu.

Kada sam krenuo sa serijom kolumni bila mi je ambicija komunikacijski usmjeriti nekoga u osjetljivom trenutku njegove karijere na traženje i pronalaženje odgovora vezano za vlastiti komunikacijski razvoj za koji danas uistinu ima puno primjera i ne funkcionira svaki za svakoga.

Čovjek uči dok je živ

Postoje situacije u kojima ljudi – kada stignu na visoke funkcije – smatraju da su samom funkcijom dobili životnu mudrost, ali stvarnost je bitno drugačija. Ustvari, ne da nisu dobili životnu mudrost nego im je fokus postao sužen, pa tako vrlo brzo upadnu u probleme. Nije floskula da učimo cijeli život, dapače, osobno se trudim učiti svaki dan slušajući brojne podcaste i to na teme u kojima nisam nužno najstručniji. Upravo na taj način izazivam sam sebe.

Živimo u vremenu u kojem puno toga počinje i završava s influencerima. Baš kao što često ne možemo razumjeti kvantni skok karijere Ivane Knoll, tako je teško razumjeti i koji će nam vrag life coach i tko bi ga platio. Međutim, uloga life coachinga ima jednostavne postulate koji se temelje na boljem životu trenirane osobe. Dakle, u ovom slučaju nije samo riječ o komunikacijskim vještinama nego i o svojevrsnoj poslovnoj i životnoj strategiji u kojoj trener daje savjete na temelju vlastitog iskustva – dress to impress, dress to success.

Razmišljajući o mentorstvu, poslovnom napretku i uspjehu svakako sam bio inspiriran kultnim Beatlesima. Uz svu popularnost i mladost koju su imali, smrću menadžera doživjeli su raspad. Nisu razumjeli kako funkcionira svijet biznisa te nisu mogli nastaviti koračati putevima uspjeha. To je još jedan primjer koji naglašava važnost mentorstva u poslovnom svijetu.

Poanta je, stoga, da u dvadesetim godinama uistinu moraš imati nekoga koga slijediš. To se za praktično napredovanje isprepliće sa sticanjem tzv. soft skills koje te mogu brže i s manje stresa dovesti do željenog rezultata.

*Autor je izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu