Čini se da su europski tvorci politika izgubili interes za financiranje inovacija potrebnih za borbu protiv klimatskih promjena. Ako se to uskoro ne promijeni, Europskoj uniji prijeti gubitak statusa pionira u tehnologijama povezanim s klimom.

Početkom ove godine fond EU-a za Platformu za strateške tehnologije za Europu (STEP), koji je obećao potporu novim rješenjima za čistu tehnologiju, smanjen je s 10 milijardi eura (11 milijardi dolara) na samo 1,5 milijardi eura. Štoviše, znatan dio preostalih sredstava namijenjen je obrambenim projektima, a ne zelenim tehnologijama i ulaganjima u infrastrukturu povezanu s klimom.

Od izbora za Europski parlament u lipnju, tvorci politika EU-a šalju zbunjujuće signale po pitanju izgleda za novo javno financiranje za komercijalizaciju i skaliranje čistih tehnologija. “Europski fond za konkurentnost” koji je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen obećala unaprijediti u sklopu svog drugog mandata financirat će ulaganja u čistu tehnologiju, ali i u umjetnu inteligenciju, svemir i druge “strateške tehnologije”. I dalje se ne zna kako će se sredstva dodijeliti.

Svijet na rubu recesije
Potrebno je više jasnoće. Europa je u globalnoj utrci za vodstvo u zelenim inovacijama, a drugi konkurenti, osobito SAD i Kina, pokazali su jasnu predanost pobjedi u njoj. Primjerice, američki Zakon o smanjenju inflacije zaslužan je za ulaganja u vrijednosti 240 milijardi dolara u sektor zelene tehnologije, pri čemu uz svaki dolar državnog ulaganja ide i 5,50 dolara privatne potrošnje.

Kada brzorastuća novosonovana poduzeća nemaju pristup fondovima kapitala koje podupire država u vlastitoj zemlji, ona odlaze. Tvrtke se već sele iz Europe u SAD, uzimajući sa sobom privatni kapital, talente i buduće vodeće svjetske tehnologije. Kako bi zaustavio taj trend, EU mora uložiti velike količine kapitala u potporu istraživanju i razvoju u području zelenih tehnologija budućnosti.

No, s obzirom na to da je svijet na rubu recesije, a države članice EU-a pod velikim financijskim pritiskom, taj kapital treba dobiti bez iskorištavanja trenutnih prihoda ili izvora financiranja. Srećom, jedna kreativna promjena politike mogla bi dovesti do značajnog iznosa kapitala, bez povećanja fiskalne potrošnje. Rješenje treba pronaći u sustavu EU-a za trgovanje emisijama.

Sustav EU-a za trgovanje emisijama, pokrenut 2005., funkcionira kao sustav određivanja gornjih granica emisija i trgovanja kojim se ukupna ciljana količina emisija stakleničkih plinova dijeli na emisijske jedinice, koje se zatim dodjeljuju poduzećima na području sustava trgovanja emisijama EU-a. Poduzeće koje premašuje dodijeljene emisijske jedinice mora kupiti dodatne, bilo od poduzeća koje ima viška emisijskih jedinica ili na javnim dražbama.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

U okviru sustava EU-a za trgovanje emisijama 2022. ostvareno je 38,8 milijardi eura prihoda od dražbi. Većina prihoda vraća se državama članicama, koje bi novac trebale potrošiti uglavnom na prioritete povezane s klimom i energijom. Ali čak i kada se prihodi od aukcija usmjeravaju prema prijeko potrebnim projektima čiste tehnologije i zelene infrastrukture (što nije uvijek tako), oni ostaju neprimjereni za financiranje razine ulaganja koja je danas potrebno.

Poziv na pozajmicu
To će se promijeniti: prihodi od sustava za trgovanje emisijama znatno će se povećati tijekom sljedećeg desetljeća, uslijed rasta cijena ugljika. Ali financiranje čiste tehnologije ne može čekati. Zbog toga su neki ulagači i tvorci politika, uključujući zastupnika u Europskom parlamentu Thomasa Pellerin-Carlina, pozvali EU na pozajmicu od budućih prihoda od sustava EU-a za trgovanje emisijama, čime bi se danas stvorilo više kapitala za zelena ulaganja.

Sličan pristup već se primjenjuje i drugdje. Japan je u veljači prošle godine objavio da planira izdati 20 bilijuna jena (137 milijardi dolara) u obveznicama za klimatsku tranziciju tijekom sljedećeg desetljeća kako bi podržao zelena ulaganja, koristeći buduće prihode od vlastitog sustava za trgovanje emisijama i poreza na fosilna goriva za servisiranje duga. Tu su najavu s jednakim oduševljenjem pozdravili tržišta, industrija i inovatori u području borbe protiv klimatskih promjena.

Naravno, provedba takvog sustava u Europi bila bi složenija, jer bi to nalagalo da EU preuzme kolektivni dug u ime država članica. Ali to ne bi bila ni približno tako zastrašujuća politička prepreka kao što bi se moglo pomisliti, jer se sustav za trgovanje emisijama već primjenjuje na razini EU-a.

Stoga bi trebalo biti izvedivo natjerati europske čelnike da odobre kolektivno zaduživanje u odnosu na buduće prihode od sustava za trgovanje emisijama, posebno s obzirom na očite i dalekosežne koristi omogućavanja većeg pristupa kapitalu novoosnovanim poduzećima u području čiste tehnologije.

Zaduživanje od budućih prihoda iz sustava trgovanja emisijama omogućilo bi EU-u da srednjoročno smanji emisije i ulaže u ključnu infrastrukturu i transformativne tehnologije koje su potrebne za postizanje njegovih klimatskih ciljeva. Europski tvorci politika duguju inovatorima u području čistih tehnologija i europskim građanima pružiti priliku ovoj politici.

© Project Syndicate 2024.